Metodologija koja se u znanstvenoj zajednici naširoko koristi za izračun temperature mora u prošlosti možda je temeljena na pogrešci, navodi se u novoj studiji francuskih i švicarskih znanstvenika pa bi i naše trenutačno shvaćanje problema klimatskih promjena moglo biti fundamentalno pogrešno, piše The Independent.
Naime, prema novim istraživanjima, temperatura oceana stotinama milijuna godina ranije u prošlosti bila je znatno niža od one za koju su znanstvenici dosad smatrali točnom pa, ako je točno da su oceani bili puno hladniji, to znači da je globalno zatopljenje koje se događa danas zapravo puno gore nego što smo to dosad mislili.
Izračune bazirali na pogrešnoj metodi?
Znanstvenici su dosad vjerovali da je temperatura dna i površina polarnih oceana prije 100 milijuna godina bila oko 15 stupnjeva viša, no prema novim izračunima, kretanje temperature oceana u posljednjih stotinu milijuna godina sugerira da je ona ostala uglavnom ista, što znači da je globalno zatopljavanje u svijetu u ovom stoljeću zaista alarmantno.
"Ako smo sada u pravu, naša studija izaziva desetljeća (paleo) klimatskih istraživanja", rekao je Anders Meibom, voditelj Laboratorija za biološku geokemiju EPFL-a i profesor na Sveučilištu u Lausanneu.
"Oceani pokrivaju 70% našeg planeta, oni igraju ključnu ulogu u Zemljinoj klimi, a znanje o tome koliko su njihove temperature varirale tijekom geološkog vremena od ključne je važnosti ako želimo bolje razumjeti i predvidjeti posljedice sadašnjih klimatskih promjena", dodao je Meibom.
Današnji znanstvenici vjeruju kako su raniji istraživači previdjeli neke ključne procese u izračunu temperature mora prije milijun godina. Pri tome su pogrešno mislili da su oceani topliji nego što su zapravo bili.
Znanstvenici su temperaturu mora toliko daleko u prošlost računali proučavajući krednjake, skupinu praživotinja koje grade ljušture od kalcijevog karbonata.
'Alarmantno' globalno zatopljenje
Naime, kućice, odnosno oklopi uginulih krednjaka padaju na morsko dno i tijekom duga razdoblja nagomilaju se i tvore debele naslage vapnenca pa su znanstevnici uz pomoć proučavanja razine kisika u tim oklopima, računali i temperaturu mora u kojoj su se nalazi ti fosili.
Međutim, sada misle kako je dosad pogrešno pretpostavljano da razina kisika unutar ljuštura ostaje cijelo vrijeme ista te tvrde da se ona zapravo može mijenjati bez vidljivh tragova.
"Ono što nam je izgledalo kao savršeno očuvani fosil, on to zapravo nije, a to pak znači da je moguće da su naše dosadašnje procjene bile krive", rekao je Sylvain Bernard, istraživač na Pariškom institutu za mineralogiju, fiziku i kozmokemiju materijala, koji je ujedno i glavni autor ove studije.
Istraživanje su zajedno proveli znanstvenici iz francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS), Sveučilišta Sorbonne i Sveučilišta u Strasbourgu te švicarski istraživači sa Švicarskog instituta za tehnologiju u Lausanneu (EPFL) i Sveučilišta u Lausanneu, a studija je objavljena u časopisu Nature Communications.
