Žena na biciklu diljem Irana, posebice Teherana je sve više. One poštuju pravila oblačenja - imaju marame na glavi ispod kacige, duge rukave, tajice i suknje koje im prekirvaju bokove. No, vjerski vođe ih i dalje smatraju prijetnjom moralu.
No, ovo je postalo pitanje javne rasprave posljednjih mjeseci s obzirom da se grad jedva bori s dva golema problema - prometnim gužvama i groznim zagađenjem zraka...
Borba za pravo na bicikl
Ujesen 2015. godine mladi eko-aktivisti iz Araka, grada u kojem je zrak još zagađeniji nego u Teheranu, pozvali su na primjenu 'utorka bez automobila' kako bi se ljude potaknulo da umjesto automobilima putuju biciklom.
Žene su tu vidjele svoju priliku, jer ipak u Iranu ne postoji nikakav službeni zakon koji brani ženama voziti bicikl.
No, kada su žene u gradu Marivanu na istoku zemlje sjele na bicikle, bile su uhićene unatoč činjenici da su se odazvale akciji lokalnih vlasti. Policija ih je pustila istog dana, no tek nakon što su potpisale da više nikada neće voziti bicikle.
Nedugo nakon toga potpredsjednica iranske vlade za ženska pitanja, Shahindokht Molaverdi, na svom je Twitteru objavila fotografiju žena na biciklu, uz sto stavivši citat ajatolaha Ali Khameneija - 'Ženama je dopušteno voziti bicikl pod uvjetom da se poštuju vejrski običaji.'
Jedan je iranski medij sukladno tome zaključio kako 'žene mogu voziti bicikl sve dok ne krše pravila odijevanja'.
Fetva o ženama na biciklima
No, mnogim ženama potonule su lađe kad je Khamenei izad fetvu u kojoj je konstatirao kako 'žene smiju voziti bicikl, ali ne u javnosti'.
Ova fatva izazvala je reakciju žena diljem zemlje koje su potom počele na društvenim mežama objavljivati fotografije na biciklu uz hashtag #iraninanWomenLoveCycling.
No, kao i mnoge druge stvari u Iranu, i ove ajatolahove riječi otvorene su za intepretaciju. Jedba žena, vrlo aktivna zalagateljica za pravo žene na vožnju biciklom te je njegove riječi shvatila ovako. 'Morate ajatolahove riječi staviti u kontekst. Ono što je rekao niakda nije bilo službeno, nikada nije bilo objavljeno na njegovoj stranici, dakle nema snagu zakona. Vjerujem da je ajatolah mislio kako je je bicikliranje za žene loše kad ima loše moralne posljedice. Sve dok žena na biciklu ima i duge hlače, suknju preko bokova, duge rukave i hidžab ispod kacige, mislim da je to u redu', rekla je za Guardian.
Kaže i kako odluka o ženama na biciklima uvelike ovisi i o lokalnim vjerskim vlastima.
Opasnost u prometu
No, unatoč entuzijamu, kako žena, tako i muškaraca, spram bicikala. Vozači su potpuno nesvjesni bicikla kao prijevoznog sredstva te je voziti bicikl u gustom prometu u Teheranu vrlo opasno.
Ipak, Iran ima dugu tradiciju biciklizma. Bicikl je bio vrlo popularno prijevozno sredstvo u prvoj polovici 20. stoljeća kad si je mali broj ljudi mogao priuštiti uvoz automobila. Kad je Iran počeo s masovnom proizvodnjom automobila sedamdesetih godina, bicikli su gotovo nestali.
Lokalne vlasti Teherana ipak rade sitne korake ka poboljšanju stanja za bicikliste pa sada u dijelovima grada postoje biciklističke staze kao i stanice za najam bicikala. U gradu Isfahanu je situacija ipak nešto drugačija, tamo su bicikli posvuda, a i gradske vlasti potiču ljude da se četiri kotača zamijene s ona dva.
Još kad prihvate žene na biciklima...
