Iranski čelnici su danas priopćili kako se više neće u cijelosti pridržavati nuklearnog sporazuma (Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja - ZSPD) koji su 2015. godine potpisali sa Sjedinjenim Američkim Državama te Velikom Britanijom, Francuskom, Njemačkom, Kinom i Rusijom. Rezultat je to američkog odustajanja od sporazuma te povećanog diplomatskog i vojnog pritiska na Teheran. Djelomično povlačenje Irana iz sporazuma na koji su utrošene godine pregovora, moglo bi biti potencijalno opasno i ponovno razbuktati jedno od najsloženijih pitanja na Bliskom istoku, analizira CNN.
Ali ta složenost, uz pomutnje i moguće preuveličavanje s obje strane, može učiniti teškim razumijevanje ove situacije.
Što Iran radi?
Iranski predsjednik Hassan Rouhani objasnio je u televizijskom nastupu kako njegova zemlja više neće poštivati neke od svojih obveza u nuklearnom sporazumu, koje se tiču proizvodnje fisijskog materijala i to točno godinu dana nakon što je predsjednik Donald Trump objavio da se SAD povlači iz sporazuma. Iransko Vijeće za nacionalnu sigurnost u priopćenju objavljenom u iranskim medijima navelo je kako zemlja neće poštovati ograničenja za čuvanje obogaćenog urana i rezervi teške vode. Iranu je donedavno bilo dopušteno da izvozi višak teške vode i urana, ali je SAD nedavno ukinuo Iranu ovu odredbu.
U priopćenju se također navodi kako će Iran dati preostalim zemljama potpisnicama 60 dana za ublažavanje ograničenja u bankarskom i naftnom sektoru. Sankcije za te gospodarski itekako važne grane trebale su biti ublažene kao dio dogovora, ali ih je Trumpova uprava ponovno uspostavila nakon što je napustila sporazum. Dan je i ultimatum ostalim zemljama potpisnicima - ako ta pitanja ne budu riješena u roku od dva mjeseca, Teheran će prestati poštivati daljnja ograničenja.
Rouhani je kazao kako njegova zemlja nije htjela napustiti "Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja" (ZSPD) i odluku proglasio "novim korakom" unutar okvira sporazuma.
Zašto to radi?
Namjera ZSPD-a bila je ograničiti iranski nuklearni program i na taj način spriječiti državu u razvoju nuklearnog oružja u budućnosti u zamjenu za oslobađanje od sankcija koje su osakatile iransko gospodarstvo. Sporazum je postignut u Beču nakon dvije godine intenzivnih razgovora koje je organizirala administracija bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. Sporazum je potpisan 2015. godine te je odmah postao dio rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o nuklearnom naoružanju, što ga čini dijelom međunarodnoga prava.
Prema sporazumu, iranska vlada pristala je na tri ključne stvari. Prvo, smanjenje broja centrifuga (strojeva u obliku cijevi koji služe za obogaćivanje urana) za dvije trećine. Drugo, smanjivanje zaliha obogaćenog urana za 98 posto i, treće, ograničavanje obogaćivanja urana na 3,67 posto, što je dovoljno za nastavak napajanja dijela energetskih potreba zemlje, ali nedovoljno da bi se ikada izgradila atomska bomba. Osim toga, Iran je pristao na ograničavanje istraživanja i razvoja urana i dopuštanje određenog pristupa svojim civilnim nuklearnim objektima inspektorima iz Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
U zamjenu za njegovu suglasnost, sve sankcije vezane za nuklearnu energiju protiv Irana ukinute su u siječnju 2016., čime je posrnulo gospodarstvo te zemlje ponovno bilo povezano s međunarodnim tržištem.
Zašto su se Sjedinjene Države povukle iz sporazuma?
Donald Trump i drugi republikanci bili su iznimno kritični prema dogovoru, kao i brojni drugi konzervativni lideri. Neki su mislili da SAD daje iranskom režimu previše, a zauzvrat dobiva premalo. Drugi su zamjerali pregovaračima što nisu uspjeli riješiti iransku podršku teroristima i sprječavanje razvoja balističkih raketa. Također su se zabrinuli kako sporazumom nije učinjeno dovoljno da se blokira navodni put Irana do atomske bombe i da zemlja preokrene kurs u godinama nakon prestanka sankcija.
Neki stručnjaci vjeruju da bi Iran, u slučaju da odluči nastaviti s obogaćivanjem urana, mogao stvoriti bombu u roku od godinu dana. Međutim, Iranci su potpisali Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja i uvijek su tvrdili da je njihovo nuklearno istraživanje isključivo civilnog karaktera.
Obamina administracija je tvrdila da se sporazum iz 2015. temelji na provjeri, a ne na povjerenju, s nametljivim režimom praćenja koji bi Irance konstantno nadgledao. Ako Iran prekrši sporazum, sankcije će se "vratiti", kazali su tada zagovornici sporazuma. Tvorci ZSPD-a također su tvrdili da bi bilo nemoguće osigurati sporazum koji bi u cijelosti promijenio ponašanje iranskog režima, pa je umjesto toga usredotočen isključivo na sprječavanje razvijanja nuklearnog oružja.
"Obamina administracija donijela je jasnu odluku da su rad i postizanje napretka na ostalim pitanjima lakši s Iranom koji nema nuklearno oružje, nego s Iranom koji ga razvija", izjavio je bivši državni tajnik John Kerry prošle godine.
Što je Washington učinio u protekloj godini?
Od povlačenja iz sporazuma, SAD je ponovno uveo sve sankcije vezane za nuklearnu energiju protiv Teherana, zajedno s nizom drugih restrikcija. Pritisak se dodatno povećao u posljednjih mjesec dana. Washington je srezao iranske prihode od nafte, njihov glavni izvor stranih prihoda; ograničio civilno nuklearno djelovanje i označio Iransku revolucionarnu gardu, inače elitnu vojnu jedinicu s dubokim političkim i gospodarskim utjecajem, kao terorističku skupinu.
Posljednjih dana, američka je vojska na Bliski istok razmjestila navalnu skupinu i operacijsku grupu bombardera, kao odgovor na ono što je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost i dugogodišnji "Iranski jastreb" John Bolton opisao kao "broj zabrinjavajućih i eskalacijskih indikacija i upozorenja."
Navalna skupina patrolira Hormuškim tjesnacem, 21 kilometar širokim plovnim putem koji razdvaja Iran od ostalih zemalja Perzijskog zaljeva i koji se koristi za otpremu oko 30 posto svjetske nafte. Američki dužnosnici pojasnili su svoje poteze kao odgovor na "specifične i vjerodostojne" informacije o nadolazećoj prijetnji iz Irana i njegovih snaga protiv američkih snaga u Siriji, ali su odbili ući u detalje. Nekoliko američkih dužnosnika kasnije je priopćilo kako obavještajni podaci ukazuju na to da iranske snage prevoze balističke rakete kratkog i srednjeg dometa brodovima u Perzijskom zaljevu, od kojih većina ima doseg unutar iranskih teritorijalnih voda ili zemalja ekskluzivne ekonomske zone.
