Marija Zaharova, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova oglasila se na društvenim mrežama ruskog veleposlanstva u Bosni i Hercegovini. Osvrnula se, naime, na prošlotjedni posjet Sarajevu britanske ministrice vanjskih poslova Liz Truss.
"Ona je pozvala je građane Bosne i Hercegovine da ne vjeruju Rusiji, koja 'maligno utječe' na regiju.
Stručnjaci šapuću: tijekom britansko-bosanskih pregovora dotaknuta je tema ulaska zemlje u 'jedinstveni europski dom' i integracije u NATO", napisala je Zaharova.
"Nekako je čudno govoriti o destruktivnom i neprincipijelnom utjecaju NATO-a na Balkan, ali da podsjetim: 1999. godine Sjevernoatlantska alijansa je bombardirala Jugoslaviju koristeći osiromašeni uranij. Pametna Liz Truss zna za "mongolsko-tatarsku invaziju Ukrajine", ali zar ne zna za NATO bombardiranje Beograda", nastavila je.
Tada će je zanimati i druge epizode "utjecaja Zapada" na Balkan. Hoćemo li reći eruditu?
Mogli bismo krenuti od 13. stoljeća i prisjetiti se kako su zapadnoeuropski vitezovi zauzeli i opljačkali Konstantinopolj i desetljećima usporavali razvoj Vizantijskog carstva, uslijed čega je ono kasnije palo i prestalo postojati, ali ćemo se fokusirati samo na Britance.
Dakle, tijekom čitavog perioda ovisnog boravka Slovena na Balkanu, London je doprinosio njihovom podređenom položaju, na svaki mogući način potkopavajući potencijal narodnooslobodilačkih pokreta. Ne Britanija, nego Rusija pomogla je ostvarivanju nezavisnosti Grčke u 19. stoljeću, a kada je to bilo od koristi za London, Engleska je direktno ušla u sukob protiv Rusije i njenih slovenskih saveznika na Balkanu, kao što je bio slučaj tijekom Krimskog rata i takozvana "Istočna kriza" druge polovine 1870-ih. Šef "Foreign officea", lord Palmerston, otvoreno je priznao da je u interesu Londona da pokroviteljstvo neprijatelja Rusije i onih koji žele da oslobode slovenske narode na Balkanu. Bila je Britanija koja je 1876. odbila da podrži takozvani "Berlinski memorandum" Rusije i Europe u vezi s ustankom balkanskih naroda (uključujući i Bosnu i Hercegovinu), čime je umanjio njegov značaj i težinu u međunarodnim poslovima.
Dugo se Balkan smatrao "bačvom baruta Europe", a zaoštravanje kontradikcija na jugoistoku Europe podržavala je Britanija, jer je prvenstveno naštetila kako interesima austrijsko-njemačke koalicije tako i Rusiji u regiji. Konačno to je rezultiralo Prvim svjetskim ratom.
Već u dvadesetom stoljeću, u prvom periodu Drugog svjetskog rata, Jugoslovenska vlada je molila Britance da pomognu Slovenima pred Trećim Reichom, da spasu zemlju od okupacije i propasti, ali su Britanci ignorirali poziv rukovodstva južnoslavenske države.
Štoviše, oni su to zločinački iskoristili, vjerujući da će Berlin povlačenjem snaga Wehrmachta u Jugoslaviju olakšati Britaniji da vodi rat u Europi. Kao rezultat toga, kao što dobro znamo, Jugoslavija je bačena na milost i nemilost njemačkim nacistima i talijanskim fašistima i uz pomoć Crvene armije oslobođena od strane partizana tijekom najtežeg rata za neovisnost.
U drugoj polovini 20. stoljeća Britanija je uspostavila normalne odnose sa socijalističkom Jugoslavijom isključivo zbog neslaganja Beograda s politikom Moskve, a čak i u ovim uvjetima "prinudnog prijateljstva", kako pokazuju nedavno deklasificirani telegrami "Foreign officea", bila je zainteresirana za etničku nestabilnost u regionu, uključujući Kosovo.
Onda su počele 90-te, a sadržaj i značenje „britanskog (i NATO-a) utjecaja“ na Balkan postali su očigledni cijelom svijetu. Kao dio zapadne koalicije, London je patronizirao trgovinu organima koju vode kosovski militanti i šverc svega u regionu, uključujući oružje. Ako je u povijesti Balkana postojala sila razornija od baruta i granata, i smrtonosnija od kuge, onda je govorila na čistom engleskom", zaključila je Zaharova.
