"Aleksandar Vučić se javno požalio svekolikom 'srpskom svetu' kako je u zadnje vrijeme postao nevina žrtva 'istorijske i nikad viđene hajke hrvatskih medija'. Predstavljajući se kao najveći mirotvorac, ovaj nedostižni regionalni politički narcis, usprkos itekako oštroj konkurenciji, među sljedbenicima nastoji ostaviti dojam kako je česta meta kritika samo zbog toga što navodno uspješno vodi Srbiju, a koju podli susjedi nikako ne vole", piše Davor Krile u Slobodnoj Dalmaciji.
Autor dalje piše kako korijeni Vučićeva 'mirotvorstva' sežu, kada je o Hrvatskoj riječ, u okupiranu Glinu 1995. godine gdje je kao mladi član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, poručio: "Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće nazad u Hrvatsku.“
Bio je dobrovoljac na sarajevskom ratištu
U tom govoru nije štedio ni Slobodana Miloševića.
"Nitko više ne zna za koju se državu zalaže Slobodan Milošević, je li to beogradski pašaluk ili neka avnojska Jugoslavija. Kakva će to država biti ukoliko srpski radikali pobijede i poraze aktualnog predsjednika Srbije? U tom slučaju znajte da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, i tu odstupanja više neće biti", poručio je Vučić Glinjanima nedugo prije vojno-redarstvene operacije Oluja.
Krile u Slobodnoj Dalmaciji piše kako se Vučić nikada nije iskreno osvrnuo ni na vlastitu niti na ratnohuškačku i zločinačku ulogu Srpske radikalne stranke, čiji je član bio 15 godina.
"Pozive na protjerivanje stotina tisuća Albanaca s Kosova, slanje srpskih dobrovoljaca u koljačko-pljačkaške pohode na Hrvatsku i BiH, promoviranje mržnje prema svim nesrbima, ali i "Srbima koji su nesrpska fukara", kako je osobno znao reći, otresao je sa sebe kao lanjski snijeg i preko noći postao službeni 'mirotvorac'", piše novinar Slobodne Dalmacije podsjećajući kako je Vučić potvrdio da je četrdeset dana bio dobrovoljac i na sarajevskom ratištu.
'Za jednoga Srbina, ubit ćemo 100 muslimana'
"Po povratku sa ratišta, otišao sam na jednu tribinu Srpske radikalne stranke, jer mi se u to vrijeme najviše dopadalo ono što je zastupao i govorio dr. Vojislav Šešelj. Smatrao sam da jedini govori iz srca, a taj stil i način na koji je nastupao bio je i jedini na političkoj sceni Srbije koji je mogao da me privuče", kazao je svojedobno Vučić.
A desetak dana nakon genocida u Srebrenici, Vučić je u jednom stupu zaprijetio: "Za jednoga Srbina, ubit ćemo 100 muslimana, pa vi vidite hoće li poslije reagirati međunarodna zajednica i smije li se tako ponašati sa srpskim narodom."
U tekstu se podsjeća kako je Vučić potkraj devedesetih na jednoj tribini u Beogradu opisao tip mirotvorstva za koji se zalaže: "Mi smo za mir, no najprije ga valja stvoriti. Oslobodili bismo sve srpske zemlje, postavili srpsku vojsku na granice, pa da vidimo smije li Turčin ili ustaša da udari! Nikada nitko ne bi smio, da mi vladamo! Dahija sa Dedinja (Milošević op.a.), treba sići sa trona! Slobo odlazi, jer ako sam ne odeš, otjerat ćete srpski radikali!"
Govorio da su 'ustaše okupirale srpsku zemlju'
Vučić je u vrijeme sukoba na Kosovu 1998. bio ministar informiranja prozivajući sve medije koji su bili kritični prema tadašnjem režimu i nazivajući ih "slugama NATO-a", "stranim agenturama", "plaćenicima"… U tom stilu otvoreno je prijetio i novinaru Slavku Ćuruviji, koji je kasnije ubijen na ulici.
I nakon pada Miloševića i njegova odvođenja u Haag, Vučić jednako predano nastavlja svoju "miroljubivu" politiku, piše Slobodna Dalmacija, pa u veljači 2000. godine govori: "Mnogi nam s podsmijehom govore gdje su vam danas Karlovac, Ogulin, Karlobag i Virovitica? To je sve ova nesrpska fukara, ovi mučenici i jadnici što onima koji su Srbiju bombardirali ljube skute i ruke. Kao da Srbi nikad nisu držali Karlovac, kao da na samo nekoliko kilometara od Karlobaga i Virovitice nismo bili, kao da ni danas nema preko 20 posto Srba u Ogulinu i kao da to nisu srpska mjesta. Raduju se i tome što su ustaše okupirale srpsku zemlju i hoće i nas radikale uvjeriti kako to nije srpsko i da smo mi govorili gluposti. A mi ni prije ni danas nismo htjeli i nećemo ništa što je tuđe: hoćemo samo ono što je naše, srpsko, a to su i Karlobag, i Ogulin, i Karlovac, i Virovitica, i sve te srpske zemlje. Neka se srame ti koji su samo rođenjem Srbi i koji s podsmijehom govore o tim srpskim mjestima i o tim srpskim teritorijima."
