Dok su SAD i NATO saveznici usredotočeni na rat u Ukrajini, ruski napori da dovede još jednu zemlju u svoju orbitu prošli su uglavnom nezapaženo.
Poput mnogih zemalja koje su bile dio Sovjetskog Saveza, Gruzija ima stanovništvo koje je uglavnom pro-EU i pro-NATO, a ta je orijentacija samo ojačala nakon invazije Moskve na zemlju 2008., kada je Rusija okupirala oko 20 posto teritorija.
Ipak, trenutni gruzijski čelnici ne samo da nisu uspjeli podržati Ukrajinu, već su pojačali protuzapadne propagandne napore te su zaradili pohvale Moskve jer se nisu pridružili zapadnim sankcijama Rusiji. Osim toga, lasti su oponašale ruski stil u pokušaju slamanja gruzijskog civilnog društva kada su pokušali usvojiti zakon kojim se prozapadne i prodemokratske organizacije civilnog društva označavaju kao “agenti stranog utjecaja”.
Uz podršku i ohrabrenje iz Moskve, gruzijska vlada gradi autoritarnu državu po ugledu na Rusiju, piše Foreign Affairs.
Autoritarizam jednog čovjeka
Klizanje Tbilisija u autoritarizam još je više zabrinjavajuće jer ga je uglavnom potaknuo jedan čovjek: povučeni milijarder Bidzina Ivanišvili. Iako je nakratko bio premijer 2012.–13., Ivanišvili više ne obnaša službenu dužnost u vladi. No, kao osnivač i bivši predsjednik Gruzijskog sna, sve više proruske, populističke stranke koja je stekla sveobuhvatnu kontrolu nad gruzijskim državnim institucijama, vlada zemljom preko opunomoćenika veći dio prošlog desetljeća.
Ivanišvili, koji se prvotno obogatio u Rusiji, boji se da bi ispunjavanje demokratskih kriterija, potrebnih za integraciju Gruzije u EU, mogli ugroziti njegov utjecaj na gruzijske institucije i vladu. Stoga, žestoko se protivi bližim vezama s Europom, u korist većeg saveza s Moskvom.
Za razliku od oligarha u Ukrajini, koji su se morali natjecati za politički utjecaj, Ivanišvili je u Gruziji imao malu konkurenciju, što mu je omogućilo kupovanje glasova i postupno postavljanje svojih sljedbenika na položaje moći u zakonodavstvu, sudovima i izvršnoj vlasti. Kao i s vladajućim strankama u Mađarskoj i Rusiji, Gruzijski san koristio je ove institucije kako bi zadržao i proširio svoju moć kroz uzastopne izbore, ali i za jačanje veza s Moskvom.
Kako bi olabavili ruski nadzor nad Gruzijom, SAD i saveznici trebali bi podržati gruzijsku demokratsku oporbu te poduzeti mjere protiv Ivanišvilija i svih gruzijskih tvrtki koje pomažu Rusiji da izbjegne sankcije. Vrijeme je da Sjedinjene Države i saveznici sankcioniraju članove gruzijske vlade, piše Foreign Affairs.
Propali snovi
Gruzija se prije dva desetljeća činila kao model kako bi bivše sovjetske republike mogle prijeći na demokraciju. Nakon Revolucije ruža 2003. godine - niza demonstracija zbog spornih parlamentarnih izbora koji su doveli do svrgavanja gruzijske kleptokratske vlade - treći predsjednik Gruzije, Miheil Saakašvili, poduzeo je niz izvanrednih reformi, gospodarstvo je postalo otvorenije, a korupcija smanjena.
Međutim, nakon nekoliko godina na vlasti, Saakašvili je počeo kršiti demokratske norme. Kritičari su ga optuživali za zlouporabu ovlasti, uključujući dopuštanje zlostavljanja zatvorenika, što je na kraju dovelo do uspona Gruzijskog sna, koji je osnovan 2012. U početku sastavljen od raznih oporbenih snaga ujedinjenih pod Ivanišvilijem, Gruzijski san je od tada izbacio sve prozapadne partnere koji su nekoć bili dio njegove koalicije. Od tada, institucije u zemlji erodiraju, a Tbilisi sve više oponaša Moskvu.
Zapravo, uspon Gruzijskog sna blisko je koincidirao s pokušajima Moskve da Gruziju i Ukrajinu vrati u svoju sferu utjecaja. Ti napori su prvi put dobili na snazi 2008., kada su i Gruzija i Ukrajina tražile ulazak u EU i NATO. Moskva je te poteze krenula blokirati pod svaku cijenu, a zajedno s invazijom Gruzije 2008. i istočne Ukrajine 2014., ruska vlada kultivirala je Gruzijski san kao svoju produženu ruku u Tbilisiju.
Odmak od Zapada
Danas, europski čelnici zabrinuti su zbog antizapadne retorike i politike Gruzijskog sna. Iako ustav Gruzije sadrži obvezu pridruživanja EU-u i NATO-u, Gruzijski san je pokušao osujetiti kandidature zemlje za članstvo zapadnim institucijama. Godine 2022., dok je EU odlučivao hoće li Gruziji dodijeliti status kandidata, vlasti te zemlje zatvorile su Nika Gvaramiju, izvršnog direktora neovisnog gruzijskog medija, zbog pronevjere i zlouporabe položaja na popularnom televizijskom kanalu - što je čin kojim se krše europska pravila slobode medija. Organizacije, uključujući Amnesty International, nazvale su optužbe politički motiviranima.
Ovim potezom zapravo je kratkoročno okončana kandidatura zemlje za EU. Nadalje, vlada Gruzijskog sna osudila je Saakašvilija za zlouporabu ovlasti u odsutnosti i uhitila ga nakon što se vratio u Gruziju 2021. Grupe civilnog društva optužile su vladu da je Saakašviliju uskratila odgovarajuću medicinsku skrb - Saakašvili je 2023. tvrdio da su ga “ruski agenti” otrovali u zatvoru - a u veljači 2023. države članice EU-a izrazile su zabrinutost zbog pogoršanja Saakašilijevog zdravlja. Postupanje prema bivšem predsjedniku Gruzije još je jedan pokušaj Gruzijskog sna da potkopa vladavinu prava i tako naškodi izgledima Gruzije da se integrira sa Zapadom.
Pod sve jačim stiskom Gruzijskog sna, Tbilisi je postao bliži Moskvi. Nakon invazije na Ukrajinu, Gruzija je odbila podržati zapadne sankcije protiv Moskve. Također postoji sve više dokaza da vlada Gruzijskog sna pomaže Rusiji u izbjegavanju zapadnih sankcija. Ukrajinske obavještajne službe javno su optužile gruzijsku vladu da pregovara s Moskvom o krijumčarenju zapadne civilne i vojne robe u Rusiju, a gruzijski uvoz iz EU-a dramatično je porastao od ruske invazije na Ukrajinu, pojačavajući sumnje da se Gruzija koristi kao kanal za izbjegavanje sankcija.
U siječnju 2023., ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov javno je pohvalio gruzijsku vladu jer se nije pridružila sankcijama protiv Rusije, a Grigorij Karasin, pregovarač Kremlja za neformalni dijalog s Tbilisijem, dva mjeseca kasnije izjavio je da "uravnotežen" stav Gruzije o sankcijama "neće proći nezapaženo" u Moskvi.
Ruska kopija
Usred rastućih odnosa vladajuće stranke s Moskvom, vladina objava iz ožujka, o planovima za donošenje zakona o "stranim agentima", dovela je napetosti s gruzijskom demokratskom oporbom i do točke krize. Predloženi zakon bio je, naime, modeliran po uzoru na zakon koji je ruska vlada donijela na početku invazije na Ukrajinu, a doveo bi do uhićenja ili protjerivanja mnogih kritičara Gruzijskog sna. Štoviše, zakon bi onemogućio Gruziji eventualno članstvo u EU. Visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku, Josep Borrell, kazao je da je zakon "nespojiv s vrijednostima i standardima EU".
Iako je politička oporba Gruzijskom snu podijeljena i slaba, mnogi Gruzijci oštro su reagirali na najavu predloženog zakona i započeli niz masovnih prosvjeda diljem zemlje.
Ruski propagandni kanali i gruzijska vlada usporedili su te prosvjede s ukrajinskim prosvjedima na Majdanu 2014., kada je ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič bio prisiljen napustiti dužnost nakon što je odbio potpisati sporazum o pridruživanju s EU-om.
SAD i saveznici moraju spriječiti da Gruzija klizne prema Rusiji, navodi Foreign Affairs dodajući da je članstvo zemlje u EU nezamislivo sve dok Ivanišvili i njegova stranka vladaju Gruzijom. Međutim, svaki napor Zapada da kazni Gruzijski san uskraćivanjem nade zemlji za članstvom u EU, samo će ići na ruku Ivanišviliju.
Bolja strategija bilo bi, dodati Ivanišvilija i njegovo bogatstvo na popis zapadnih sankcija. Početkom travnja, američki State Department sankcionirao je četiri gruzijska suca zbog korupcije - rijedak je to potez u američko-gruzijskim odnosima i vjerojatno služi kao upozorenje Ivanišviliju i drugim dužnosnicima Gruzijskog sna da bi oni mogli biti sljedeći. Iako Ivanišvili ima jake osobne ekonomske veze s Rusijom, brojna njegova imovina nalazi se u zapadnim zemljama.
Suočen s ogromnim prosvjedima, Gruzijski san zasada je odustao od spornog zakona. Ali, to ne znači da ga neće pokušati ponovno progurati. Gruzijsko civilno društvo i dalje je posvećeno euroatlantskoj budućnosti, a uz odgovarajuću potporu Zapada, moglo bi se oduprijeti daljnjem utjecaju Moskve. Uostalom, Gruzijci su bili izvorne žrtve ruskog postsovjetskog imperijalizma. Ovoga puta, njihova upozorenja se moraju čuti, zaključuje Foreign Affairs.
