Policija je morala osiguravati izložbu 'Bogujevci – vizualna povijest, homagge svim obiteljima i žrtvama rata' koja je zapravo umjetnički projekt Fatosa, Jehone i Sarande Bogujevci koji su kao djeca preživjeli masakr u Podujevu u ožujku 1999. godine. Uoči otvaranja izložbe o svojoj su osobnoj tragediji progovorili i za Radio Slobodnu Europu.
U prvoj prostoriji izložbenog prostora Kulturnog centra Beograda postavljena je soba sa starim kaučem i peći, s fotografijama i knjigama. Bilo je to središnje mjesto okupljanja obitelji Bigujevci: tu su pričali, igrali se, smijali se, plakali i slavili život. U sljedećoj prostoriji izloženo je njihovo obiteljsko stablo i crno-bijele fotografije onih kojih više nema. Ubijeni su u jednom danu kada su pripadnici Škorpiona upali u dvorište kuće u kojoj su se krili.
Najmlađa žrtva beba od 21 mjeseca, najstarija žena od 72 godine
"Policijski auto se zaustavio ispred naše kuće. Napustili smo dom i premjestili se dublje u vrt. Nešto kasnije pojavili su se vojnici i izveli nas van. Otac i ujak u tom trenutku nisu bili s nama, krili su se u gradu, nadajući se da ćemo mi biti sigurni, jer su ostale samo žene i djeca. Vojnici su nas poveli u susjedni vrt. Sve vrijeme su nas psovali i vikali na nas. Na ulici ispred policijske stanice su nas postrojili. S nama je bio i otac Envera Duićija, koji je bio u sedamdesetim godinama. Tamo sam vidjela i majčinog ujaka...", priča Saranda i zastaje.
"Potom su nas vratili u vrt i tada smo vidjeli moju majku koja je bila ustrijeljena. Tamo je bilo i dnece, molili su da njima ne učine ništa nažao. Međutim, oni su počeli da pucaju na nas", nastavlja Jehona.
Nije im bilo važno što je najmlađe dijete bila beba od dvadeset jednog mjeseca, ni to što je najstarija žena imala 72 godine. U gomili tijela ležalo je četrnaestero mrtve djece i žena. Saranda i Jehona, koje su tada imale 13 i 11 godina, preživjele su masakr, ali su bile ranjene. Njihove majke, dva brata, sestra, baka i sedmoro obiteljskih prijatelja su ubijeni. Vojska koja je potom došla odvezla ih je u vojnu bolnicu u Prištini, gdje su bili izloženi nehumanom tretmanu doktora i medicinskih sestara.
http://slobodnaevropa.share.rferl.org/flashembed.aspx?t=vid&id=25204135&w=596&h=338&skin=embeded
Izloženi i bolnički kreveti u kojima su ležale
"Pošto smo razdvojeni u prištinskoj bolnici, ostao sam sa svojim mlađim bratom Gencom. Bili smo na vrhu zgrade, dok su djevojke bile u podrumu. Nas dvojica smo pokušavali naći sestre, one su pokušavale naći nas. Ni one, a ni mi nismo znali je li netko od nas preživio. Pošto nas je otac našao u bolnici, saznali smo da su i djevojčice tamo i onda smo ih pokušavali pronaći ili da im poslati hranu", ispričao je Fatos.
Izložba sadrži i autentične bolničke krevete u kojima su djeca ležala do kraja rata na Kosovu. Po ulasku NATO snaga, uz pomoć britanskih liječnika, svi su evakuirani u Manchester.
"Počele smo s oporavkom, krenule smo u školu. Data nam je prilika da javno govorimo o tome što nam se dogodilo. Razvile smo se kao umjetnice i pružena nam je prilika da priču ispričamo na naš način. U našoj obitelji postojala je tradicija da se kamerom snima naše odrastanje, proslave Novih godina i drugih praznika. Ostala je samo jedna traka, snimljena 1990. godine. U dnevnoj sobi vidite film s naše obiteljske proslave", objašnjava Saranda.
Inače, braći i sestrama Bogujevci ovo nije prvi put da su u Beogradu. Godine 2003. su ušli u povijest kao prva djeca koja su ikada svjedočila na suđenju za ratne zločine, protiv nekadašnjeg člana 'Škorpiona' koji je za ovaj zločin osuđen na dvadeset godina zatvora. Vratili su se u Beograd ponovno 2008. godine, da bi svjedočili protiv pet članova Škorpiona, koji su također osuđeni na po dvadeset godina zatvora.
"Kada smo počeli da razmišljamo o izložbi, osjetili smo da je veoma važno da ispričamo našu priču i u Beogradu u nadi da se neće zaboraviti što se dogodilo. Mi smo bili obitelj kao i svaka druga. Moja majka je imala snove za sve nas", kazala je Saranda o motivaciji da postavi ovu izložbu. http://www.slobodnaevropa.org/content/sestre-bogujevci-izlozbom-zelimo-da-kazemo-istinu/25203555.html