Napad Hamasa na Izrael prošle godine uskomešao je regiju. Ne želeći ulaziti u izravan sukob s Izraelom, Iran se odlučio na indirektan pristup. Osim što je "aktivirao" libanonski Hezbolah koji izdašno financira, Iran se nije libio "posegnuti" i prema jemenskim hutistima orkestrirajući njihove napade na trgovačke brodove na Crvenom moru.
Iran hutiste već godinama podržava u mučnom ratu protiv legalne jemenske vlade, koju pak podupire Saudijska Arabija, a najnoviji žestoki sukobi u Gazi otvorili su priliku da se zemlja ozbiljnije angažira u bliskoistočnim trzavicama.
Udari Hutista na trgovačke brodove u Crvenom moru na prvi pogled djeluju kao novi moment na geopolitičkoj sceni, a ne tek produžena ruka Irana koji na ovaj način "iz sjene" zadaje udarac onima s kojima se ne želi izravno sukobiti - Izraelu i SAD-u.
Odgovor SAD-a na napade hutista nije trebalo dugo čekati. Zajedničkim snagama, Britanci i Amerikanci udarili su na njihove ciljeve u akciji za koju je SAD očekivao i podršku Saudijske Arabije, međutim - ona je izostala.
Iako se nije otvoreno suprotstavio američko-britanskim udarima, Rijad je - suprotno američkim očekivanjima - tek cinično pozvao SAD na suzdržanost.
Neobična je to reakcija zemlje koja je punih devet godina bila u ratu s Jemenom. SAD je do nedavno pomagao nastojanja Saudijske Arabije da pobijede hutiste u Jemenu. Dapače, upravo je Saudijska Arabija bila najveći uvoznik oružja iz SAD-a, a koristila ga je u ratu protiv hutista koji su ilegalno preuzeli upravljanje zemljom.
Sa Saudijskom Arabijom ili bez nje, sukob s hutistima ozbiljna je eskalacija i incident koji nije mogao proći nekažnjeno.
"Ovo je game changer, napad na međunarodnu trgovačku rutu", kaže za Net.hr vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić. "Bilo je toga i ranije, ali ovo je game changer. Imate situaciju koju ne možete dopustiti, ali bit će dosta teško jer je i stanovništvo Jemena jednostavno naviklo na rat. Tu su te problematične situacije, slučaj Afganistana. Koliko god da im je teško, oni su na to navikli i ne znaju za drugo. Jemen je prošao strašno težak sukob koji je teško i opisivati, a koji nikad nije bio na zapadnom fokusu, kao da se nije niti odvijao", dodaje.
SAD i Kina nastavljaju 'igrati staru priču'
Postoji, međutim, velesila koja bi se mogla konkretnije angažirati u ovom sukobu, adresirajući "mozak operacije" Iran i tako spriječiti još veću eskalaciju. To je Kina, kojoj napad na trgovačke brodove nimalo ne odgovara.
"Kina ne želi sukob. Oni su htjeli igrati konstruktivnu ulogu čak i kontekstu Irana i Saudijske Arabije odnosno, sudjelovali su u uspostavi normalizacije odnosa. To je išlo paralelno s ovim procesom koji je možda globalno daleko značajniji, a to su Abrahamski ugovori i normalizacija odnosa Saudijske Arabije i Izraela. Kina je igrala tu svoju paralelnu ulogu i normalizacija odnosa između Irana i Saudijske Arabije je izgledala dosta jaka.
Međutim, dok Kina ima jedan interes - a to je mirna situacija na Bliskom istoku - i ne treba im razvlačenje američkih snaga jer nemaju apetita za dikretnim ili indirektnim sukobom - a to je eventualni napad na Tajvan - Kina dvorište jugozapadne Azije gleda kao svoje i dosta se dominantno postavlja prema susjedima sa više ili manje uspjeha, rekao bih manje. Međutim, njihov je problem i dalje to što je puno privlačniji zov suradnje s SAD-om", pojašnjava Avdagić koji smatra da će Kina i SAD u pogledu ugrožavanja trgovačke rute od strane hutista nastaviti "igrati staru priču".
"Kina će ovdje slati poruke da treba smirivati situaciju, ali dok SAD nema mogućnosti dikretnog dijaloga s Iranom - Kina to ima. Kada bi doista htjela nešto učiniti, Kina bi mogla djelovati na Iran. Ali to bi od njih tražilo jedan veliki iskorak u smislu sređivanja situacije, možda čak veći zalogaj nego što su navikli. S obzirom da su već krenuli s pričom Saudijske Arabije i Irana, moguće je da se njihovi apetiti povećavaju, samo što se još uvijek ne dokazuju onoliko koliko su se recimo dokazali oni Zapadni", kaže Avdagić ironično dodajući:
"Možda da me pitate gdje je tu Europska unija? Pa ću vam reći da je nema."
I doista, gdje je u cijeloj priči Europska unija?
Nejedinstvo EU-a: Uteg u kreiranju međunarodne politike
Posljednje što smo čuli od EU-a - ako izostavimo nedavno razmatranje angažmana Taylor Swift u mobiliziranju mladih da izađu na EU izbore - bili su neujednačeni i šeprtljavi pokušaji osude Hamasovog napada na Izrael, kada se Ursula von der Leyen ekspresno "nacrtala" u toj zemlji i na užas ostalih europskih čelnika izjavila da "Izrael ima pravo na samoobranu" u trenutku kada Unija o tom pitanju još nije postigla ujednačen stav i dogovorila službenu izjavu.
Prava je istina da Europu daleko više brine rat u Ukrajini.
"Traži se način da se financijski potpomogne Ukrajinu jer je Europa svjesna da je ovo Ukrajini samoj jako teško. Zemlja se bori protiv nuklearne sile, članice Vijeća sigurnosti, zemlje bogate energentima i zemlje u kojoj je sloboda govora po pitanju rata i agresije ukinuta. Dakle, mogućnost pobune protiv tog rata. Jako se teško boriti protiv toga i ne treba smetnuti da se oni bore sami, bez obzira na potporu. A imaju protivnika koji ne preza ni od čega i koji će ići do kraja, jer se nadaju da će doći do promjene na čelu SAD-a", kaže Avdagić.
Međutim, čak i kada rata u Ukrajini ne bi bilo, nedostatak jedistvenog stava EU-a ono je što nas na globalnoj sceni čini gotovo zanemarivima.
"Nemamo razriješena pitanja o nekim krizama, čak smo u teškoj situaciji oko Ukrajine gdje ne možemo naći jedinstveni glas u potpunosti, a razlozi su naše interne stvari. I Orban je praktično podržao sve krugove sankcija, ali u jednom trenu je došao do toga da traži "svoj novac", zamrznuta sredstva, u zamjenu za ona koja idu Ukrajini", kaže Avdagić koji smatra da je EU-u jako teško usuglasiti zajednička stajališta u međunarodnim pitanjima.
Posebno osjetljivo pitanje
"Problematično ustrojstvo Unije komplicira takvu situaciju. Tijelo koje bi bilo ključno za nekakve politike je Europsko vijeće koje sačinjavaju šefovi država i vlada. Teško se na toj samitskoj razini može nalaziti dovoljno često da to ima efekta. Europa mora raditi na tome, a to nisu pitanja koja je jednostavno razriješiti", kaže Avdagić napominjući da je pitanje Bliskog istoka za Europu posebno komplicirano.
"Ljevica se često svrstava na stranu Palestinaca, konzervativci na stranu Izraela. Postoje povijesne veze, da ne idemo u dubinu, odnosa Njemačke i Izraela ili Britanije i Izraela. Tu su i migranti koji su sveprisutni diljem Europe, vidimo da ih ima i u Hrvatskoj. Često su iz islamskih arapskih zemalja pa čak i sami Palestinci na to gledaju drugačije. Imamo i povijesnu židovsku zajednicu u Europi tako da, neke stvari nisu jednostavne", kaže Avdagić.
Smirivanje nemira u Crvenom moru bit će, stoga, više u rukama SAD-a, moguće i Kine ukoliko se odvaži na veći diplomatski iskorak u odnosu s Iranom. EU se do tada može samo nadati da kontejneri, koji prevoze robu koja se nalazi i na policama europskih trgovina, neće zagaziti u ozbiljniju krizu i izazvati poremećaje u lancu opskrbe slične onima koje je SAD, primjerice, osjetio u jeku covid pandemije, kada su brodovi iz Kine tjednima stajali usidreni u američkim lukama, a police trgovina zjapile prazne.
POGLEDAJTE VIDEO: Napad Zapada na hutije šokirao svijet. Jemen na ulicama, poručuju - neće proći nekažnjeno!
