U Ukrajinu? Pa vidiš da svi pozivaju svoje građane da ne putuju, zapadne zemlje povlače svoje diplomate, gdje ćeš tamo?
To je rečenica koju sam mogla čuti prije puta, ali situacija je doista drukčija. Puno drukčija nego prije 8 godina i krvavih prosvjeda na Majdanu. Čim smo sletjeli u Kijev, trebali smo se javiti uživo. Provjera putovnica, COVID potvrda, koliko ostajemo, gdje odsjedamo, trajala je dovoljno dugo da smo se mogli uključiti jedino s aerodroma. Ne bismo nikako stigli do grada, pa smo se javili s mjesta gdje smo gledali prtljagu kako stiže iz aviona i odlazi na pokretnu traku. Tek kad smo završili javljanje, pitali su nas imamo li dozvolu.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Kijev živi neki drugi život. Ukrajinci kažu da se osjećaju sigurno i to je istina. Sve dok ne gledaju vijesti. Mnogi kažu da su oni samo pozornica na kojoj se igra predstava Istoka i Zapada. Zanimljivo je da na istim ulicama, iz razgovora s ljudima, ima onih koji priznaju da su kupili oružje i da su rekli djeci: „Vi ćete ostati s mamom, vaš otac će ići braniti zemlju“, do onih koji žele da ova psihoza prestane. Jer rata oružjem nema, ali traje onaj psihološki.
Razgovarala sam dugo s jednim mladićem iz Harkiva, drugog najvećeg grada na istoku zemlje, 40-ak kilometara od Rusije. Kaže – otac mu je Ukrajinac, majka Ruskinja. Djedove i bake ima i u jednoj i drugoj državi. Neće biti rata, kakav rat – smatra. Nije Putin lud.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Želio je da više razgovaramo o serijama, pa ga je zanimalo je li mi bolja Peaky Blinders ili Breaking Bad. Preporučio je i nekoliko ruskih filmova.
Za pola kutije cigareta i jedan dolar s nama je razgovarao i stariji čovjek koji prodaje slike na ulici. Na snijegu i ledu glavnog trga. Njima je ova ukrajinska zima blaga. I to su svi rekli. Nije zima kao što je nekad bila. Minus trinaest je proljeće.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
U gradu je otvoreno i pripremljeno 5000 skloništa, ali ne za siromašne i beskućnike, nego ako Rusi napadnu. Ironično, hladnoratovski bunkeri nekad su trebali štititi od Zapada, sad su tu da zaštite od Rusa. Od rata, kojem se samo sat ne zna. Doduše, ako se pita Bloomberg – invazija je bila prošli petak. „Uživo: Rusija napada Ukrajinu.“ Stajao je tako naslov više od pola sata, pa su se poslije ispričali da je objavljen pogrešan jer imaju spremljene naslove za svaki mogući breaking news.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Senkivka – ukrajinsko selo na granici s Rusijom i Bjelorusijom
Rentali smo auto i krenuli na sjever zemlje. Snimatelj Ivan Borojević i ja posjetili smo Senkivku, malo mjesto od 50-ak ljudi koji žive na tromeđi – s jedne strane im je Rusija, s druge Bjelorusija. U mjestu je nevjerojatna tišina. Netaknut bijeli snijeg i pogled prema granici. Vani, na minusu suše odjeću.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
„Vidite da ovdje nema nikakve vojske, nikakvih tenkova“ – viče jedna starija gospođa rumenih obraza, s plavim šalom oko glave i sa zlatnim zubima. Bez osmijeha nas je dočekao muškarac na biciklu uz poruku: „Jučer Kinezi, dan prije Amerikanci i Talijani – koji ste sad vi, zašto dolazite u naše selo?“
U mjestu je jedna trgovina, vodu crpe iz bunara i tko vozi – vozi Ladu. Čak su zapeli u tom snijegu, pa im je kolega Ivan pomagao da se izvuku. Pročitala sam da je u mjestu spomenik koji se zove „Tri sestre“. Sestre su Rusija, Bjelorusija i Ukrajina. Jasno je – moramo ići tamo. Najprije nas je navigacija odvela na granicu s Bjelorusijom, pa smo krenuli drugim putem i stali tik uz granicu s Rusijom. Izlazimo, uz prevoditeljicu pojašnjavamo da želimo vidjeti „Tri sestre“. Na granici uzimaju putovnice, ruske vize su odmah na drugoj stranici, provjeravaju sve desetak minuta. Konačno izlazi visoki uniformirani Ukrajinac i nekoliko minuta govori nešto. Bez pauze.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Nakon njegova dugog izlaganja, naša prevoditeljica se samo okrene prema nama i kaže: „No!“ Kratko i jasno. Nemamo signala, spomenik vidim preko rampe – ali do njega ne možemo. Kupujemo neku lošu kavu i razmišljamo kamo sada i gdje ćemo uhvatiti signal za slanje materijala i javljanje uživo. Sjedamo u automobil i jednostavno se ne želi pokrenuti. Jednom, dva puta, tri puta. Ništa. Iskače obavijest na ekranu na ukrajinskom – kontaktirajte agenciju. Zovemo čovjeka koji nam je rentao auto, a on viče da su ga onesposobili jer im je sve bilo crveno. Sustav upozorenja – granica!
Pokušavamo pojasniti da nećemo prijeći granicu, a njemu lokacija na kojoj se nalazimo pokazuje da smo doista na točki koja dodiruje ne jednu, nego dvije granice. Ivan mu objašnjava da nećemo prijeći granicu, da nećemo ukrasti auto, kaže – mora sve provjeriti. Čekali smo tako u ugašenom autu s pogledom na rampu i „Tri sestre“ u daljini dok nam nisu „otključali zabranu“ i pustili nas da krenemo natrag.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Vikend vojne obuke
Dok je sve mirno i tiho, baš dodatno ludilo cijeloj situaciji donose prizori vikend vojnih obuka. U šumi – sat i nešto od centra grada stari i mladi uče pucati.
Jednako i oni koji su rođeni dok su Ukrajina i Rusija bile dio Sovjetskog Saveza, ali i rođeni u neovisnoj državi. U rukama redom AK 74 – kostolomac. Jedna je studentica medicine, druga se bavi digitalnim marketingom, treći je zaposlen obiteljski čovjek. Svi će braniti zemlju ako bude potrebe, kažu.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Rade pet dana u tjednu, šesti su na obuci i tako već dva mjeseca. Sve je puno novinara iz cijelog svijeta. Prilazi mi Indijka koja kaže da su stigli jučer, ostaju 10 dana i nije naviknula na takvu hladnoću.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Svi su u uniformama, ukrajinske zastave na ramenu i satima na snijegu. U grupama su, pa nakon penjanja na brdo, kretanja uz prepreke, naprijed-natrag, kreću prema metama i ciljaju. To je jedina pucnjava koju smo čuli. Baš ovi prizori nekim Ukrajincima unose nemir. Kažu, ako rata bude, neće to biti rat u kojem će se braniti takvim puškama.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Kad smo se vratili u hotel, osjetila sam da mi nešto zvecka dok hodam. Okrenula sam čizmu, a u đon mi se zabila prazna čahura metka s civilne vojne vježbe. Metka koji bi trebao braniti Ukrajinu.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Braća Kličko u regrutacijskom centru
Tog jutra već sam bila dogovorila priču, ali prije odlaska u Kijev, tražili smo intervju s gradonačelnikom i odgovorili su mi da sam na listi čekanja. Te srijede zove Zagreb da su dobili potvrdu da ima konferenciju za medije i da idemo u regrutacijski centar.
Stigli su Vitalij i Vladimir. Od televizijskih kamera, fotoaparata i novinara jedva ih vidiš, a nisu oni mali ljudi. Vladimir se upisuje kao dobrovoljac, stavlja na raspolaganje. Kaže da mu kći ide u Kijev u školu i da bi svaki roditelj napravio isto.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Uspjela sam pitati gradonačelnika kako komentira izjave našeg predsjednika Republike. Odgovorio je da ako dođe do najgoreg scenarija, neće to biti samo pitanje Ukrajine, nego cijele Europe.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Uslijedila su i druga pitanja, a Vitalij se vratio za mikrofon, pogledao me i rekao da ima još jednu poruku za televiziju iz Hrvatske: mnogi misle da preuveličavaju situaciju, ali da su izgubili 13 000 ljudi u sukobu koji još traje i da moraju biti spremni.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Dok se sve te napetosti događaju negdje u zraku, a grad je svako malo blokiran zbog sve češćih posjeta lidera Kijevu – živi se ipak normalan život. Odlasci u trgovinu, na posao, metroom u kazalište. Iz razgovora s ulica ostaje rečenica: „Sad smo nigdje. Ukrajini bi bilo bolje da se ponaša kao prostitutka. Kad traži Rusija, neka da njima. Kad traži Europa, neka napravi isto.“
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
Sve je drukčije nego 2014., neobično mirno u očekivanju neke oluje koja ne dolazi, u očekivanju neke borbe za koju se spremaju. Znaju Ukrajinci onu staru – kad se slonovi bore, nastrada trava. U ovoj priči nijedan slon ne odustaje. Odličan teren, koji bez snimatelja Ivana Borojevića ne bi bio isti. Svaki dan smo se trudili ispričati neku drugu priču. Priču Ukrajine koja živi pod prijetnjom rata dok traje, kako kažu, predstava Istoka i Zapada.
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)
(Izvor: Ivan Borojević/RTL)