Ursula von der Leyen krenula je u utrku za drugi mandat na čelu Europske komisije. No neće joj biti lako. Von der Leyen je 2019. godine osigurala mjesto predsjednice Europske komisije uz pomoć tanke većine u Europskom parlamentu. Ove godine, igra brojki potrebna za osiguranje drugog mandata u potencijalno neprijateljski nastrojenom Europskom parlamentu nakon europarlamentarnih izbora od 6. do 9. lipnja bit će za Von der Leyen poprilično teška. Kako bi ostala u fotelji, Von der Leyen mora prevladati dvije velike političke prepreke.
Prvo, treba pridobiti potporu kvalificirane većine od 27 čelnika EU-a za stolom Europskog vijeća tijekom postizbornog sastanka krajem lipnja. Drugo, mora osigurati najmanje 361 glas od 720 zastupnika Europskog parlamenta. Uvijek postoji opasnost da stvari krenu po zlu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron mogao bi se odlučiti za drugog kandidata, a njemački kancelar Olaf Scholz dolazi iz socijalističkog tabora. Prema izvorima s kojima je Politico razgovarao, pobuna bi mogla biti poprilična.
Još 2019. Von der Leyen je osvojila većinu od devet glasova zahvaljujući potpori EPP-a, Renewa i S&D-a. Također je dobila brojne glasove stranke Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbána i poljske konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS). Nema šanse, kako piše Politico, da ovaog puta dobije ta dva tabora. Kada je riječ o socijalistima i liberalima, sve veći broj njihovih zastupnika u Europskom parlamentu mogao bi srušiti Von der Leyen jer su zabrinuti da je spremna razmotriti savezništvo s talijanskom krajnje desnom premijerkom Giorgiom Meloni. Također je optužuju za razvodnjavanje zelene agende EU-a.
Približavanje s Meloni
Postoje i znakovi opasnosti da bi broj pobunjenika unutar njezinih redova EPP-a mogao biti neobično visok. Francuski Les Républicains — za koje se očekuje da će imati šest zastupnika u Europskom parlamentu — ne podržavaju je, a EPP-ovi insajderi strahuju od klimave potpore među svojim talijanskim, španjolskim i slovenskim izaslanstvima. Zlokobno je da je u ožujku, na kongresu EPP-a u Bukureštu, od 499 delegata koji su glasali, njezinoj nominaciji njih 18 % reklo: "Ne!"
Von der Leyen se sve više približava talijanskoj premijerki Meloni, čiju će potporu trebati i za stolom Vijeća i u Parlamentu, ali to izgleda kao strategija koja bi joj se mogla obiti o glavu. Što se više bude približavala Meloninim Europskim konzervativcima i reformistima (ECR), to će više glasova socijalista i liberala izgubiti. Podrška Meloni bit će presudna za njezinu nominaciju u Vijeću, ali njezina je vrijednost manje očita u Parlamentu jer bi njezina stranka Braća Italije mogla osvojiti samo 10 mjesta, znatno manje od kombinirane snage Fidesza te Prava i pravde, piše Politico. Tih 10 glasova bi gotovo sigurno bilo nadmašeno gubitkom glasova socijalista, od kojih bi se mnogi, posebno u Scholzovoj Socijaldemokratskoj stranci u Njemačkoj, okrenuli protiv Von der Leyen zbog njezinog približavanja Meloni.
Ursulu von der Leyen američki je magazin Forbes proglasio je najmoćnijom ženom svijeta.
Njemačka demokršćanka političarka je s bogatim iskustvom na čelu nekoliko njemačkih ministarstava, a i rođena je u političkoj obitelji. Njezin otac bio je poznati političar Ernst Albrecht, koji je godinama obnašao visoke dužnosti u europskim institucijama u Bruxellesu.
Rođena je 1958. upravo u Bruxellesu, gdje je njezin otac, poslije premijer Savezne pokrajine Donja Saska Ernst Albrecht, obnašao visoke funkcije u Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ) i Europskoj zajednici (EZ), pretečama Europske unije. Von der Leyen je u Bruxellesu provela prvih 13 godina svog života.
Od 1977. do 1980. studirala je ekonomiju na uglednoj London School of Economics. U Londonu je, zbog straha od terorista Frakcije Crvene armije (RAF), koji su u to vrijeme prijetili njemačkim političarima i članovima njihovih obitelji, studirala pod lažnim imenom Rose Ladson. Nakon povratka u Njemačku, buduća ministrica studirala je medicinu, nakon čega je doktorirala i specijalizirala ginekologiju. Godine 2015. pojavile su se optužbe da je Von der Leyen prepisala veći dio svog doktorata, no nakon istrage Sveučilišta u Hannoveru zaključeno je da doktorat „sadrži pogreške“, ali je odlučeno da Von der Leyen smije zadržati doktorsku titulu.
Godine 1986. Ursula Albrecht udaje se za liječnika i potomka poznate obitelji tekstilnih industrijalaca Heika von der Leyena s kojim ima sedmero djece.
Kasni ulazak u politiku
Politici se posvetila relativno kasno: članicom Kršćansko-demokratske zajednice (CDU) postala je tek 1990., a u pokrajinsku politiku ušla je potkraj devedesetih. Na saveznu političku scenu došla je 2005. kada ju je novopečena kancelarka Angela Merkel dovela na dužnost ministrice obitelji. U drugoj vladi Angele Merkel, Von der Leyen je obnašala mjesto ministrice rada, a 2013. je preuzela Ministarstvo obrane. Na čelu Ministarstva obrane konzervativni krugovi su joj predbacivali nedovoljnu bliskost sa samim postrojbama vojske te prespori preustroj Bundeswehra.
Von der Leyen slovila je oduvijek kao prisna suradnica Angele Merkel, a neko vrijeme se nalazila i u igri za glavnu tajnicu CDU-a. Konzervativnim je krugovima bila trn u oku i zbog svoje podrške izbjegličkoj politici Angele Merkel. Sama obitelj Von der Leyen u vlastiti je dom primila jednog izbjeglicu iz Sirije.
Suradnja sa strankama desnice pod uvjetom
Ursula von der Leyen ustrajala je u televizijskoj raspravi u tome da će nakon europskih izbora surađivati i sa strankama desnice pod uvjetom da su proeuropske, proukrajinske i protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina te da poštuju i podupiru vladavinu prava.
Von der Leyen, kandidatkinja Europske pučke stranke (EPP) sudjelovala je u raspravi s još četiri vodeća kandidata za predsjednika Europske komisije - Walterom Baierom (Europska ljevica, Austrija), Sandrom Goziem (Obnovimo Europu, Italija), Terryjem Reintkeom (Europski zeleni, Njemačka) i Nicolasom Schmitom (Europski socijalisti, Luksemburg). Od svih pet kandidata jedino von der Leyen ima izgleda za čelno mjesto u Europskoj komisiji, a ostali su kandidati više predstavljali stajališta svojih političkih grupacija.
Predsjednika Europske komisije kvalificiranom većinom imenuje Europsko vijeće, odnosno čelnici država ili vlada, nakon čega treba dobiti natpolovičnu većinu u Europskom paramentu. Budući da ankete pokazuju kako bi stranke desnice mogle snažno povećati broj zastupnika u Europskom parlamentu pa će njihov glas možda trebati za izbor, von der Leyen ne isključuje mogućnost suradnje s nekima od njih ako ispunjavanju uvjete koje je postavila. S druge strane, dio stranaka - liberali i lijevi centar - ističu da ne mogu podržati von der Leyen osloni li se na stranke desnice - Europske konzervativce i reformiste (ECR) te Identitet i demokraciju (ID).
"Europski parlament je vrlo različit od nacionalnih parlamenata, zastupnički klubovi ne glasaju jednoglasno, nego imate neke koje su za neki zakon, koji su protiv i suzdržani”, objasnila je von der Leyen, dodajući da će surađivati s onima koji žele napredak Europe.
Na izravno pitanje ispunjava li talijanska premijerka Giorgia Meloni i njezina stranka Braća Italije, koja pripada Europskim konzervativcima i reformistima (ECR), von der Leyen je rekla da s Meloni vrlo dobro surađuje, da ima proeuropsko i proukrajinsko stajalište i da je za vladavinu prava.
Naklonost prema Hrvatskoj
Početkom svibnja von der Leyen je boravila u Hrvatskoj, a već je dobro poznata njezina naklonost našoj zemlji kao i prijateljski odnos s premijerom Andrejem Plenkovićem. Pohvalila je u Splitu Hrvatsku zbog snažnog zalaganja za približavanje zapadnog Balkana, posebno BiH, Europskoj uniji, te zahvalila Zagrebu za potporu Ukrajini u ratu protiv ruskog agresora. Izjavila je i da Hrvatska ima vrlo snažan glas u EU-u, pogotovo po pitanju dekarbonizacije, digitalizacije i demografije.
POGLEDAJTE VIDEO: Andrej Plenković: 'Ursula, ti si nam pružila odgovor na velik problem'
