Nakon Drugog svjetskog rata mnoga djeca u Njemačkoj poslana su u specijalna lječilišta kako bi dobila na kilaži, no umjesto pomoći tamo ih je dočekao pakao.

Krajem šezdesetih godina, Dirk P. imao je šest godina te je poslan u jedno dječje lječilište u južnu Njemačku. On je, naime, bio premršav  za upis u osnovnu školu i zato je poslan u lječilište gdje su ga šest tjedana prisilno hranili.

Dirk je jedno od 12 milijuna "poslane djece" kako su zvali djecu koju su u sklopu programa dohranjivanja i zdravstvenog oporavka nakon Drugog svjetskog rata pa sve do osamdesetih slali u dječja lječilišta.

Traume iz djetinjstva

No djecu u dobi između dvije i 14 godina je umjesto oporavka u ovim lječilištima čekao pakao: udarci, izolacija, zabrana odlaska na WC, oduzimanje sna, prisilno hranjenje... A navodno čak su ih prisiljavali da jedu povraćanu hranu kao što je kontakt s roditeljima često bio zabranjivan. Mnoga od ove "poslane djece" su danas u mirovini, ali još uvijek proživljavaju traume iz djetinjstva.

Od 7. lipnja se u parlamentu savezne pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija održavaju stručna saslušanja na ovu temu. Cilj je obraditi sudbine još jednog tamnog poglavlja njemačke povijesti.

Charlotte Quik, političarka CDU-a koja se također bavi ovom temom, primjećuje kako je zlostavljanja djece bilo u gotovo svim lječilištima ove vrste bez obzira na to koja organizacija je vodila lječilišta. Ukupno je bilo aktivno oko 1.000 ovakvih ustanova, 15 posto je bilo u rukama crkvenih organizacija ili dobrotvornih udruga.   

U Arhivu Pokrajinskog saveza Porajnje je pronađen jedan stari pravilnik koji određuje i kažnjavanje u ovakvim domovima. Dozvoljena je bila zabrana igranja ili odlazaka na izlete ili oduzimanje slatkiša.