U Stocu je danas proglašen dan žalosti smrti Elmire Sefo (28) u snažnom potresu koji je petak navečer pogodio taj dio Hercegovine.
Potres jačine od 6,1 po Richteru, kako navode hrvatski seizmolozi, uzrokovao je odlomljavanje stijene koja je pala na obiteljsku kuću Elmire. Tuga u mjestu je golema.
Prvi susjed Ibrahim Čerkez ispričao je za Dnevni avaz dramu koja se događala: "Majka (Elmirina op.a) je zvala mog sina, 'pomozi, kamen nam je u hodniku'. Elmira je iz sobe izašla na hodnik u trenutku kada se, valjda, kamen obrušio. Jedva smo sin i ja kamen podigli".
Djevojku su prevezli do mostarske bolnice, ali nisu joj mogli pomoći. Preminula je.
U Stocu je još nekoliko ljudi ozlijeđeno, nasreću, lakše, a tijekom jučerašnjeg dana prijavljene su štete na mnogim obiteljskim kućama.
Načelnik Stoca Stjepan Bošković izrazio je u subotu sućut obitelji poginule Elmire Sefo, danas je proglasio dan žalosti: "Iako smo se nakon potresa ponadali da je šteta samo materijalna, razorna snaga prirode odnijela je jedan ljudski život". Bošković je za RTL Danas jučer rekao da je prema njegovim saznanjima oštećeno više od 50 stanova i obiteljskih kuća.
"Još smo pod dojmom onog što se događalo cijelu noć. Osjetili smo tri potresa, ova dva nam nisu dala spavati. Sve službe su obavile svoj posao", rekao je.
Naveo je i da će lokalne vlasti pomoći obnoviti kuću preminule Elmire.
"Obiteljska kuća, grad Stolac sigurno će obnoviti i obitelji olakšati da nastavi normalno živjeti. Ova tragedija pogodila je sve građane Stoca. I ta i druge kuće bit će obnovljene", tvrdi.
Prijatelji i sumještani, dirljivim porukama opraštaju se od Elmire.
Nermin Bise napisao je na Facebooku poruku koja slama srce:
"Još jučer je osmijeh prelijepe Stočanke Elmire Sefo blistao našom čaršijom. I sinoć je u džamiji klanjala teravih namaz, zaputila se svojoj kući u stolačku mahalu Kukavac. Mirno legavši u svojoj sobi da zaspi snom plemenite i divne djevojke i onda nešto oko ponoći duša naše Elmire vratila se svom Gospodaru. Šta ti je ovodunjalučki put iskušenja i šta je sudbina? Prije Ramazana nakratko sam zastao u čaršiji sa Dževadom, Elmirinim babom. Naša tema je redovno u razgovorima Velež čiji je Dževad vjerni i vatreni navijač.
- Hoćemo li ostati Bise u ligi, jesi li gledao ono sinoć? - jutro poslije poraza od Želje na Grbavici pitao me Dževa.
- Jašta ćemo, i opet u Evropu preko Kupa, odgovorio sam mu.
Više se nismo od tada vidjeli i sad razmišljam šta reći Dževi, kako pronaći riječ utjehe? Ovo su teški trenuci iskušenja i boli za Elmirinog oca, majku, sestre. U samo jednom trenu nestao je ovaj prelijepi osmijeh naše predivne Stočanke. Elmira će živjeti u srcima svojih najmilijih, ali i svih onih koji su je poznavali. Bijela ptica svojih čistih raširenih krila vratila se svom Gospodaru u džennetsko prostranstvo. Elmira, tvoj osmijeh neće silaziti sa stolačkih ulica i sokaka. Iz Bregave koja teče ispred avlije kuće tvoga babe Dževe. Rahmet tvojoj čistoj duši."