Velik spomenik i zabačeno groblje u tišini podsjećaju na jednu od najkrvavijih bitki u Drugom svjetskom ratu, u kojoj su stradale stotine tisuća ljudi. Današnji Volgograd, ondašnji Staljingrad, u petak obilježava 75 godina od kraja bitke u kojoj je nacistička Njemačka slomila kralježnicu, a vjetrovi rata se okrenuli.
Tišinu na brežuljku na kojem se nalazi groblje prekidaju samo koraci ruskih vojnika koji se smjenjuju na straži kod Vječne vatre.
Jedan od najvećih kipova na svijetu, žena s mačem koja predstavlja pobjedničku domovinu, izdiže se iznad grada na rijeci Volgi koji je nakon smrti sovjetskog diktatora Staljina dobio novo ime - Volgograd.
Viši od njujorškog Kipa slobode, spomenik "Domovina zove" posvećen je sovjetskoj pobjedi u bitki za Staljingrad, jednom od najokrutnijih poglavlja Drugog svjetskog rata. U petak se obilježava 75 godina od kapitulacije nacističke 6. armije predvođene feldmaršalom Friedrichom Paulusom.
"Vuče me ovamo, kao magnet", kazala je sredovječna Ruskinja Valentina, diveći se 85 metara visokom spomeniku. Valentina je rođena u tom gradu nakon što je njezina obitelj preživjela opsadu. Posjet rodnom kraju budi u njoj duboke emocije.
Nacističke postrojbe mjesecima su pod kontrolom imale dobar dio Staljingrada kada ih je u zimi 1942.-43. opkolilo više od 300.000 vojnika Crvene armije. Sovjetska pobjeda bila je teška, odnijela je gotovo 700.000 ljudskih života, i smatra se prekretnicom u Drugom svjetskom ratu. Taj strateški i ideološki važan industrijski grad, koji je nosio Staljinovo ime do 1961., bio je potpuno uništen.
Danas je u cijelosti obnovljen i ljudi njime mirno šeću, a nasmiješena djeca poziraju ispred šarenog natpisa 'Volgograd' postavljenog na obali rijeke. Ta metropola s više od milijun stanovnika na ljeto će biti domaćin utakmicama Svjetskog prvenstva u nogometu. Ipak, posvuda se može naići na podsjetnike na strašnu bitku. Od Avenije heroja do Trga palih vojnika i Ulice Crvene armije, uspomene se bude gotovo na svakom koraku.
"Grad će zauvijek biti povezan s tom bitkom. To je naša sudbina", rekao je direktor Staljingradskog muzeja, Aleksej Vasin.
Prozor njegova modernog ureda gleda na ruševine ciglene kuće Pavlov u središtu grada, koja je bila poprište teških borbi sovjetskih i njemačkih vojnika.
"Nije riječ samo o domoljublju i junaštvu", rekao je. "Naše bake i djedovi više nisu živi. Svi preostali svjedoci ove bitke umiru. Uskoro nam više neće moći pričati priču ovog grada."
Staljingradski muzej dom je jedne od najpopularnijih izložbi u Rusiji. Prošle godine posjetilo ga je više od dva milijuna ljudi.
Posjetitelji mogu razgledati oružje i vojne odore iz te bitke. Na zidovima su izvješeni golemi portreti Staljina i sovjetskih generala. Borbe su dokumentirane kratkim filmovima koji prikazuju strahote rata.
S druge strane, vojno groblje Rosoška, udaljeno oko 40 kilometara od grada, gotovo je neupadljivo. Do njega vodi samo jedna uska, slabo korištena cesta. Ondje su pokopani i nacistički i sovjetski vojnici. Bivše neprijatelje razdvaja oronula cesta.
Stotine kaciga položene su uz nadgrobne ploče sovjetskih vojnika. Na njemačkoj strani, imena poginulih ispisana su na velikim granitnim blokovima. Tu se nalaze grobovi više od 60.000 ljudi koji su stradali u borbama ili podlegli pothlađenosti, rekao je Peter Lindau iz Njemačke komisije za ratne grobove. Četvrt stoljeća, ta organizacija traga za posmrtnim ostacima njemačkih vojnika na bivšoj bojišnici, u suradnji s ruskim vlastima.
Ljudi iz cijelog svijeta dolaze odati počast palim borcima. "Ovdje su poginuli mladi ljudi, neki su imali samo 20 godina, koliko sada ima moj sin", rekao je Australac John (51). On je položio crveni karanfil ispred ulaza na groblje. "Ovo oduzima dah", rekao je.
