U početku su bili bez ičega svoga. Stjecajem političkih okolnosti, u dijelu Tirola koji je nakon Prvog svjetskog rata pripao Italiji, ostavili su kuće, zemlju, blago, uspomene… Londonskim ugovorom iz 1915. i ugovorom iz Saint-Germaina, Južni Tirol je dodijeljen Italiji, a tadašnji sjeverni Austriji.
Tako su brojni Austrijanci, nakon propasti moćnog carstva, odlučili odseliti na područje Voralberga i zauvijek napustiti stari kraj. Krenuli su na neizvjestan put u nepoznato, piše Slobodna Dalmacija.
U Bregenzu, danas središtu jedne od devet saveznih austrijskih država, odlučili su im ponuditi zemlju u planinskim dijelovima okruga koji su, zbog okrutne zime i niskih temperatura, bili rijetko ili nisu bili uopće bili naseljeni. Peter Bertelt, vlasnik tvrtke za posredovanje u zapošljavanju "Euro career", i sam podrijetlom iz ove regije, kaže da je život ondje bio iznimno težak. No, što te ne ubije ojača te, pa su doseljenici brzo stekli poštovanje drugih i otkrili turizam te počeli u njega ulagati.
Kod njih su kasnije snimani i holivudski filmovi poput Bridget Jones, a odmarao se i predsjednik Sjedinjenih Država Barack Obama te nizozemska princeza.
"Ovo je mjesto glamura, ali atmosfera je u njemu topla, prijateljska – i zato ljudi tu vole dolaziti, stalno mu se vraćati. A 'Post' je na glasu kao iznimno ekskluzivan", komentira Stipe Erceg, oberkelner u 'Postu', koji se zahvaljujući Peteru i Aleksandri Bertelt, a koji su mu tu pronašli odličan posao skrasio u Alpama.
U Postu su najluksuzniji apartmani.
"Hotel je u našem vlasništvu već treću generaciju, a dobar dio osoblja čine Hrvati", kaže za Slobodnu DalmacijuFlorian Moosbruger kojemu su naši ljudi, kao dobrom poslodavcu, vjerni godinama.
Hrvati su kao radnici česti u Lechu, kao i Bosanci, Srbi, Mađari, međutim, rijetko tko od nabrojenih tu i zimuje, odnosno ljetuje, iako su tada cijene znatno niže nego od prosinca do travnja kad je u Lechu udarna turistička sezona. Najviše je zato Engleza, Francuza, Amerikanaca, Australaca. Na skijanje često dolaze avionom u Innsbruck pa uživaju na tristo kilometara skijaških staza ispod kojih vode tuneli do skupih hotela. Da ne bi 'klipsali na noge', na raspolaganju su vozila s golf-terena kojima se prevoze gosti i prtljaga do hotela s četiri i pet zvjezdica. Danas se u najskupljim hotelima u "Lechu" noć plaća i po par tisuća eura u špici sezone.
Ljudi koji su dobivali zemlju koju nitko nije htio, danas imaju apartmane od pedesetak kvadrata koji vrijede i do 700 tisuća eura. Cijene zemlje su također astronomske, no to ne znači da se živi lako.
Stipe Erceg tvrdi da je tajna uspješnosti turizma u Lechu njihova dosljednost, upornost, disciplina. Pazi se na najsitnije detalje kako bi gost došao i otišao zadovoljan, a osoblje toliko živi s hotelom i za hotel da ono što preporučuju klijentima moraju prije i sami isprobati – ocijeniti kvalitetu da bi stajali iza svake svoje izgovorene riječi.
Ceh poslodavaca Lecha dogovara zajedničko otvaranje i zatvaranje sezone, kao i standarde poslovanja kojih se strogo drže. "Ovdje vam poslodavci nisu jedan drugome neprijatelji. Konkurencija da, ali neprijatelji – ne. Svjesni su da samo zajedničkim radom mogu održati ponudu u Lechu na ovako visokoj razini", kaže Aleksandra Bertelt iz 'Euro careera', preko kojeg naši radnici kao na tekućoj traci stižu na mondena skijališta Lecha i okolice i ovdje postaju glavna radna snaga na svim vrstama poslova – od uslužnih do menadžerskih, svatko prema sposobnostima, kvalifikacijama, iskustvu…
