Prosvjedi kontra predsjednika Srbije Aleksandra Vučića zahuktali su se u subotu 16. ožujka nakon upada organizatora u zgradu Radio televizije Srbije (RTS) i masovnog okupljanja dan kasnije ispred Predsjedništva, s ciljem da Vučića izvedu "pred narod i dobiju odgovore na pitanja od nacionalnog značaja".
Najglasniji među organizatorima okupljenima u Savez za Srbiju je bio lider stranke Dveri BoškoObradović. Uostalom, on je i poveo ljude u zgradu RTS-a, a bio je i u prvim redovima kad se krenulo blokirati zgradu Predsjedništva. Vrlo je glasan bio i u medijskim istupima pa se nekako profilirao u glavnog lika cijele priče.
Samo, daleko od toga da je on glavni, uz njega stoje i neka viđenija lica iz političkog, kulturnog i društvenog života Srbije. Primjerice, glumci Sergej i BranislavTrifunović, nekadašnji predsjednik Srbijanskog košarkaškog saveza Dragan Đilas, bivši ministar vanjskih poslova VukJeremić, nekad istaknuta aktivistica i danas nezavisna zastupnica Marinika Tepić...
Šaroliko je to društvo, s ljevica i desnice, odnosno, ekstremnije pozicije na ljevici i ekstremnije pozicije na desnici. Svi oni, iako različitih svjetonazora, dijele zajednički cilj - svrgnuti predsjednika Vučića. Prema njima, ali i ne samo njima, najmoćniji čovjek Srbije degradirao je društvo, omalovažio oporbu i u svoje interese koristi ne samo medije već i pripadnike navijačkih skupina...
No, revolt posljednja tri mjeseca kroz prosvjede zvane "1 od 5 milijuna" nastao je iz razloga što je 23. studenog u Kruševcu pretučen predsjednik Ljevice Srbije Borko Stefanović. Za taj čin okrivljen je aktualni režim, a naziv prosvjeda kakav sad poznajemo nastaje nakon izjave predsjednika Vučića da neće udovoljiti zahtjevima prosvjednika, pa makar ih bilo i pet milijuna.
Time im je pomogao, uspjeli su okupiti pristojan broj građana uz sebe pa izišli na ulice - više puta kroz ovih više od tri mjeseca. I baš kao u vrijeme rušenja Slobodana Miloševića, malo tko pita o organizatorima, bitan im je samo cilj. Ali, ponekad ipak treba stati na loptu i pogledati tko stoji iza određenog pokreta, posebno u ovom slučaju kad svjedočimo tolikoj političkoj raznolikosti ujedinjenoj na jednom mjestu.
Stoga, u nastavku donosimo tko su lideri Saveza za Srbiju i po čemu ih se pamti.
Ovo je čovjek zbog kojeg su počeli masovni prosvjedi
Predsjednik Ljevice Srbije razlog je prosvjedima kakvima svjedočimo danas jer je pretučen 23. studenoga prošle godine u Kruševcu pa time postao "okidač" revolta kontra predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Rođen je u Novom Sadu 1974. pod imenom Borislav i zanimljivost je njegova epizoda u bendu "Generacija bez budućnosti", u kojem je svirao bas gitaru. Politički se profilirao u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Srbije i do 2015. je dio Demokratske stranke. Nakon što istupa iz nje, osnovao je Ljevicu Srbije i počeo nastupati nešto radikalnije iz pozicije opozicije.
"Napala me organizirana kriminalna skupina bliska Vučiću", rekao je poslije napada u Kruševcu i potaknuo ono što danas gledamo u susjednoj nam zemlji.
Najglasniji organizator prosvjeda poznat je po ekstremno desnim stavovima
Boško Obradović lider je stranke Dveri, nacionalistički orijentirane, po pitanjima kao religija, obitelj i Kosovo, čak ekstremno desno orijentirana. Iako će sebe nazvati konzervativcima, neki su im stavovi ipak ekstremni.
Rođen 1976. u Vranićima, Obradović se aktivirao u društvenom i političkom životu još kao student osnivanjem časopisa Dveri srpske. Iz toga je četiri godine kasnije osnovana udruga Srpski sabor Dveri, koja propagira nacionalizam, euroskepticizam i antiglobalizam. Nešto kao Živi zid u Hrvatskoj, čime se objašnjava prijateljski odnos Obradovića i Ivana Pernara. Uz sve to, Dveri su aktivne u kritici LGTB organizacijama i skupovima, negiraju genocid u Srebrenici i protive se nezavisnosti Kosova.
Ipak, da za njega vrijedi "neprijatelj mog neprijatelja, moj je prijtelj", potvrdio je Obradović tijekom ovih prosvjeda, u kojima ne zagovara podjele već zajedništvo - u cilju rušenja AleksandraVučića.
Braća Trifunović prosvjedima daju buntovni i mladenački segment
Sergej (46) je daleko poznatiji Trifunović no šest mu godina mlađi brat Branislav, ali po pitanju aktivizma u smjeru rušenja Aleksandra Vučića, stoje rame uz rame.
Slavu Sergej stječe glumeći u filmovima kao, između ostalih, "Tuđa Amerika", "Kad narastem bit ću kengur" i "Karaula". No, politički je aktivan praktički oduvijek i to konstantno "prema lijevo". Uz to, bavi se humanitarnim radom i na čelu je udruge Podrži život. Također, od siječnja ove godine je i predsjednik Pokreta slobodnih građana.
Njegov brat Branislav proslavio se u filmovima "Jesen stiže, dunjo moja", "Ne skreći sa staze" i "Čekaj me, ja sigurno neću doći". Da mu energičnosti u aktivističkom smislu ne nedostaje, dokazao je u prosincu prošle godine, kad je pozvao na masovno okupljanje u Beogradu, na koje je stiglo 35 tisuća ljudi! I to bez stranačkih obilježja, kako je i tražio.
"Niti sam član bilo koje stranke niti me interesira voditi bilo koju stranku. Imam svoj posao koji puno trpi zbog mojih stavova i želim to politički riješiti. Došlo je vrijeme da se borimo licima na ulicama, a ne prstima na društvenim mrežama. Kriminalci su uzurpirali državu, kupili sve televizije, tuku jer mislite drukčije", govorio je Branislav.
Ukratko, braća Trifunović izuzetna su snaga prosvjeda jer zbog njihove uključenosti u prosvjede, imaju podršku mlade, alternativne i lijeve Srbije. Koja sigurno ne bi reagirala na identičan način bez tog dvojca i uz vodstvo desnije orijentiranih organizatora.
Glasnog Vuka Jeremića pamtimo po antihrvatskim stavovima
Najiskusniji političar u ovom društvu jest Vuk Jeremić, koji se profilirao još u vremenu ubijenog Zorana Đinđića, kojem je bio specijalni savjetnik, a ulogu savjetnika imao je i kod Borisa Tadića kad je on još bio ministar obrane.
Od 2007. je ovaj 43-godišnjak u vladi Vojislava Koštunice postao ministar vanjskih poslova te ga u to vrijeme upoznaju jako dobro hrvatski političari, ali i šira hrvatska javnost.
Njegovi antihrvatski stavovi bili su određeni njegovom tadašnjom političkom pozicijom, ali svejedno odzvanjaju optužbe za etničko čišćenje, negiranje haških presuda i uloge Srbije u Domovinskom ratu. A još je žešći po pitanju Kosova.
"Gospodine predsjedniče imam primjedbu. Ovdje u dvorani su predstavnici Kosova. Oni nisu neovisna, suverena članica Ujedinjenih naroda pa možete li nam molim vas objasniti njihovu prisutnost ovdje", pitao je 2010. Jeremić na zasjedanju Opće skupštine UN-a.
Bez obzira, 2012. postaje predsjednik iste te Opće skupštine, što je izazvalo negodovanje s hrvatske strane.
U novije vrijeme predsjednik je omanje Narodne stranke, koju je osnovao nakon neuspješne kandidature za tajnika UN-a i predsjednika Srbije.
Svestrani Dragan Đilas 'nanjušio' veliku priliku u rušenju Aleksandra Vučića
Lakše je reći što sve Dragan Đilas (52) u životu nije bio no što je bio. Jer, bio je nogometni vratar, predsjednik Srbijanskog košarkaškog saveza, novinar, gradonačelnik Beograda, predsjednik Demokratske stranke i uz sve to diplomirao je na Strojarskom fakultetu.
Zajedno s bivšom suprugom MilicomDelević ima udio u vlasništvu medijske kompanije Multikom group, a uz to je i manjinski vlasnik kompanije Direct media, koja prodaje reklamni prostor u medijima. Osnovao je Radio B92, sudjelovao u rušenju Slobodana Miloševića i kroz udrugu Naša Srbija pomaže djeci koja su ostala bez roditelja u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.
S Vučićem je dugi niz godina u političkim i osobnim sukobima, pa ne čudi što se angažirao u njegovu rušenju. To je prilika za njega osobno da postane još jednom politički relevantan kao u prošlosti, ali i da se izbori za stvari u koje vjeruje. A u suštoj su suprotnosti od onoga što Vučić predstavlja...
