David McMillan bio je prvi zapadnjak koji je ikada pobjegao iz ozloglašenog zatvora "Bangkok Hilton" na Tajlandu. Do slobode je došao uz pomoć pile, pornografskog časopisa i kišobrana. Osuđeni krijumčar droge bio je u Centralnom zatvoru Klong Prem na osnovi dvije optužbe vezane za opojne droge, a prijetila mu je smrtna kazna kada je odlučio pobjeći, piše The Sun.
David je od tada preokrenuo svoj život, ostavio se zločina i sada je autor koji se pojavljivao na televizijskim emisijama poput "Deadliest Men" Dannyja Dyera. Sada ima 65 godina, žali što nije bolje iskoristio mladost i "srami se" što nije učinio nešto dobro nego se uključio u posao s drogom koji ga je umalo koštao života u zatvoru.
Zatvor se ironično naziva "Bangkok Hilton", što je podrugljiv naslov budući da je zatvorska jedinica sve samo ne hotel s pet zvjezdica. No, koristeći ljestve iz domaće radinosti, pilu, pornografski magazin i kišobran, McMillan je uspio pobjeći. Prisjetivši se događaja, David je rekao: "Jedne noći sam shvatio da neće biti bolje. Počeo sam rezati gornje šipke svoje ćelije. Svaki potez pile bi se čuo pa sam izrezao samo jednu i pol šipku. Nisam mogao više čekati."
Loši uvjeti u zatvoru
"Hilton" je bio zatvor maksimalne sigurnosti s do 20.000 zatvorenika, elektrificiranim betonskim zidovima i 16-metarskim jarkom po obodu. Prema Davidu, uvjeti su bili loši, a spavaonice su bile pretrpane sa 150 ljudi i samo jednim WC-om. Svjetla su bila upaljena 24 sata dnevno a buka je bila neprestana. "Nije bilo kreveta", prisjeća se, "i svi su bili u lancima koji su pekli oko gležnja".
Jedini način da preživite bio je podmićivanje zatvorskih čuvara i "povjerenika" - zatvorenika kojima je bilo dopušteno obavljati neke stražarske dužnosti nakon što su stekli povjerenje zatvorskog osoblja. Jedne večeri, kada su Davidu stavljali okove oko gležnja, potplatio je povjerenika cigaretama da "ne bi bio neoprezan s čekićem i slomio gležanj".
David je platio 200 dolara da se preseli u prostraniju zatvorsku ćeliju, gdje je imao svoje zatvorske čuvare i pomagače kad mu je rečeno da je ukinut moratorij na pogubljenja stranih zatvorenika. Počeo je paničariti.
Sljedećih 18 mjeseci planirao je bijeg, pri čemu je "svaki predmet" koji je uspio naći razmatrao kao potencijalno sredstvo bijega. Skovao je postupni plan kako će se popeti preko zatvorskih zidina visokih gotovo 5 metara i iskoristiti svoje vanjske prijatelje da mu pomognu u odvažnom bijegu.
Imao je pomagača
Prisjetio se da je skovao plan da prokrijumčari noževe za pile u zatvor te da je naložio suučesniku da ih stavi u paket za njegu Fortnum & Mason ispunjen egzotičnim namazima i džemovima.
Duboko unutra bile su skrivene kabelske vezice s trakama i svitak s pjesmom Desiderata Maxa Ehrmanna iz 1920. "[Moj suučesnik] je uzeo uzeo tiplo i stavio ga u radijalnu pilu, izrezao utor duž nje i zamotao oštrice u foliju tako da rendgen ne pokazuje zube, zatim je zapečatio, obojao, lakirao i napravio tako da izgleda nejasno religiozno."
S obzirom da su znali da moraju ubaciti nešto što će stražari zaplijeniti i oko čega će razbijati glavu, rekao je svom pomoćniku: "Idi i nađi najrangiraniju, ali visokokvalitetnu pornografiju koju možeš pronaći'."
Upalilo je, zatvorski su čuvari zaplijenili časopise i ostatak paketa predali Davidu.
Spreman za pokret
Opremljen ljestvama od bambusa iz domaće radinosti, s okvirima za slike kao stepenicama, plavim hlačama kaki boje, kišobranom i lažnim pištoljem, David je bio spreman za pokret.
U kolovozu 1996. probio se kroz rešetke svog zatvorskog prozora, postavio improviziranu policu s knjigama kroz prozor i izašao van. "Spustio sam se koristeći za užad neke trake iz tvornice vojnih čizama", rekao je i uputio se do najbliže tvornice gdje je izgradio svoje improvizirane ljestve od bambusa i njima se popeo preko zidova.
David kaže da se sjeća čudnih mirisa koji su dopirali iz medicinskog zaljeva, gdje su pacijenti s AIDS-om bili ostavljeni da umru. Zatim je došao do vanjskog zida. "Mogao sam vidjeti zoru baš kad sam prešao vanjski zid i prošao struju uz nekoliko trnaca i jednostavno pao. Htio sam preplivati obrambeni jarak - to je bio izvorni plan - ali shvatio sam da ću doplivati točno do mjesta gdje su živjeli stražari, pa sam obišao prednji dio do glavnog ulaza i prešao mali pješački most.
"Uzeo sam sa sobom kišobran - skočni, crni, koji je također bio u zatvoru - i imao sam neke dugačke kaki hlače prema teoriji da bih mogao izgledati kao čuvar koji se neprimjetno ulaze kasno na posao, što su ponekad i činili. Također, zatvorenici u bijegu ne šetaju se s kišobranom nad glavom."
Bilo je šest sati ujutro i sunce se uskoro spremalo izići kad se David uspio iskrasti pokraj stražarnice pune drijemajućih stražara i naletio na svog osobnog zatvorskog čuvara. Prepoznao je "cipele i korak" nekih stražara iz svog zatvorskog bloka i znao je da će biti samo pitanje trenutka kada će primijetiti da je otišao iz ćelije.
U tom trenutku David je "posegnuo za posljednjim trikom u torbi" - svojim kišobranom - i sakrio lice ispod njega nastavljajući prema ulaznim vratima. "Osvrnuo sam se na taj zatvor i pomislio u sebi: 'Jadni gadovi, tamo su zauvijek'", rekao je.
Let iz Tajlanda
Kad je došao na slobodu, Davidova je misija bila da se ubaci u sljedeći avion iz Tajlanda. Prije bijega sredio je lažnu putovnicu od kinesko-laoškog zatvorskog kolege, koja ga je koštala 1200 dolara, te kovčeg s prtljagom odjeće. "Uskočio sam u nekoliko taksija kako bih prikrio kamo idem. Imao sam ključ. Stavio sam ga u vrata stana koji nikad prije nisam vidio, ušao sam u njega i u toaletu pronašao obećanu putovnicu", ispričao je.
David se zaputio prema zračnoj luci i pokušao rezervirati let na duge relacije, međutim jedna od njegove dvije debitne kartice je isteknula. Očajnički pokušavajući pobjeći od tajlandskih vlasti, umjesto toga je kupio kartu za Singapur. Kad je ušao u zrakoplov, David se sjeća da je pilot na interfonu rekao da će doći do kašnjenja jer je jedan putnik kasnio.
Britanac je mislio da mu je vrijeme isteklo i da tajlandski zatvorski čuvari vrve oko aviona spremajući se da ga uhite. "Ali ne, vrata su se zatvorila", i avion je poletio, rekao je David. Neko je vrijeme proveo u Singapuru prije nego što je preko Pakistana krenuo u Veliku Britaniju.
Do tada je već bio na Interpolovoj crvenoj listi traženih kriminalaca te je ostao nekoliko godina u Pakistanu, gdje je radio za bliskog prijatelja. S vremenom se vratio u zatvor zbog novih optužbi za krijumčarenje droge, ali je kasnije oslobođen. Vratio se u Veliku Britaniju 1999. godine, gdje je ponovno uhićen u Orpingtonu u jugoistočnom Londonu 2012. godine jer je navodno 35g heroina ušio u podstavu košulje i poslao kući.
Dok je služio kaznu u zatvoru Wandsworth, tajlandske vlasti povukle su zahtjev za izručenjem, oslobodivši tako Davida smrtne kazne. Sada je slobodan čovjek i kaže da se više ne bavi krijumčarenjem droga.
