Sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog mu kolege Xija Jinpinga tijekom Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, prvi je nakon izbijanja pandemije koronavirusa. Ovaj susret je znakovit po tome što se zbio usred najveće krize u odnosima Rusije i Zapada još od Hladnog rata. Stoga ne čudi da su obojica lidera izrazila želju za produbljivanjem suradnje.
Ponajprije se to odnosi na geopolitiku i energetiku. Iako je Kina pokazala razumijevanje za zabrinutost Rusije zbog utjecaja NATO-a, nije bilo temeljnih pomaka. Podrška Moskvi je stigla isključivo zbog zabrinutosti oko američke politike. U zajedničkoj je izjavi navedeno da odnos Kine i Rusije premašuje savezništvo te da nema zabranjenih područja suradnje. Međusobna diplomatska i politička podrška odgovor je na turbulentna lokalna i globalna zbivanja te pokušaj jačanja međunarodnog položaja. Iako je pokazatelj rastuće suradnje Kine i Rusije, pekinški sastanak nije urodio drastičnijom promjenom u odnosima, piše East Asia Forum.
Naime, ništa novo se nije dogodilo. Retorika suprotstavljenih vojno-obrambenih saveza, ekskluzivnih blokova te međunarodnih pravila i normi te prijetnja razmještanjem američkog proturaketnog sustava dublje u Europi su više-manje stalni, kao i američka kritika kineskog hegemonističkog utjecaja u Indopacifiku. Nije iznenađenje da su Moskva i Peking izrazili zabrinutost zbog AUKUS-a, za koji smatraju da remeti sigurnost, potiče utrku u naoružanju te stvara rizike za režim neširenja. Ruska potpora politici "jedne Kine", odnosno tvrdnja da je Tajvan dio Kine, samo je nastavak poštivanja zajedničkih deklaracija iz devedesetih te Ugovora o dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji iz 2001. godine.
Pritisak sa Zapada
Novost je podrška Pekinga ruskom protivljenju proširenju NATO-a. U zajedničkoj se izjavi navodi da Kina poštuje i podržava ruske prijedloge za dugoročna pravno obvezujuća sigurnosna jamstva u Europi, što je jasna referenca na dokument koji je Rusija predala Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji u prosincu 2021. Iako takav korak kineskog vodstva jasno ukazuje na jačanje diplomatske potpore Moskvi, malo je vjerojatno da će evoluirati u nešto dublje.
Moskva i Peking u ovom trenutku osjećaju pritisak sa Zapada, stoga ne čudi njihova tendencija da se međusobno više podupiru. No, to ne znači da će njihovi odnosi postati tješnji. Do stvaranja nekakvog zajedničkog vojnog saveza neće doći. Vjerojatnije je da će dvije zemlje unaprjeđivati sigurnosnu suradnju i poboljšavati interoperabilnost bez formalnih obveza. Rusija ostaje po strani kada je riječ o brojnim sukobima Kine u Aziji. Isto vrijedi i za kinesku reakciju na sukobe Rusije s NATO-om. Peking cijeni svoju gospodarsku suradnju s EU-om i SAD-om i ne želi to ispustiti.
Kina je u teškoj poziciji jer pokušava izbjeći bilo kakvu reakciju na rusku agresiju u Ukrajini. Jedino što ističu je poteba za mirnim rješenjem sukoba. S druge strane, izrazili su protivljenje sankcijama Zapada te, kao i Rusija, krive SAD za propast sporazuma iz Minska. Zasad su to samo diplomatski signali dobre volje.
Treba vidjeti koliku će ekonomsku podršku Peking moći pružiti Moskvi i kako će se nositi s ruskim tvrtkama i bankama koje su obuhvaćene sankcijama, ali i mogućnosti vala ograničenja koji bi zahvatio i njih. S druge strane, postoji stav da bi Kini bilo lakše surađivati s Rusijom, napose na polju trgovinske razmjene i opskrbe zapuštenog ruskog tržišta, s obzirom na sve duži popis kineskih tvrtki pod američkim sankcijama.
Gospodarski aspekt
Stoga ne treba zanemariti ni gospodarski aspekt susreta Putina i Xija. Potpisana su dva energetska ugovora. Prvi je sporazum Rosnefta i China National Petroleum Corporationa o izvozu 100 milijuna tona nafte prema Kini u sljedećih 10 godina, s opcijom da Kinezi sami prerađuju uvezenu naftu. Drugi ugovor je potpisan između Gazproma i CNPC-a, a obuhvaća izvoz 10 milijardi kubnih metara prirodnog plina s ruskih bušotina na krajnjem istoku. Godišnje bi, zajedno s plinom iz plinovoda Snaga Sibira, Kina trebala dobivati 48 milijardi kubika plina.
Rusi nastoje preorijentirati svoj izvoz prema Aziji, a kineska potražnja za energijom raste. Uz to, ove dvije zemlje dijele ogromnu granicu, pa je njihovo partnerstvo u energetici logično. Izvoz ruskog plina i nafte postao je još važniji, jer će Moskva morati zavrnuti ventile prema Europi. EU se ionako nastoji riješiti ovisnosti o ruskim energentima do 2027.
O tome koliko su dvije zemlje važne jedna drugoj govori i Xijeva izjava da je međusobna trgovinska razmjena u 2021. iznosila 140 milijardi dolara, što je novi rekord i povećanje od 35 posto u odnosu na 2020. Potpisani ugovori poslužit će za ispunjavanje zajedničkog cilja od 200 milijardi dolara trgovinske razmjene do 2024.
No, porast trgovinske razmjene prati rast cijena energenata. Rusija nastoji svoju ekonomiju lišiti ovisnosti o dolaru, ali se u odnosima s Kinom najviše oslanja na euro. Trenutno se financijske transakcije između kineskih i nesankcioniranih ruskih banaka uredno obavljaju. Ali, financijske sankcije i nemogućnost konverzije rublja u dolar ili eure, stimuliraju banke obiju zemalja da više koriste svoje domaće valute, a gospodarsko restrukturiranje neće biti lako zbog rastućih sankcija Rusiji.
Situaciju u Ukrajini možete pratiti OVDJE.
