Tenzije su porasle nakon što je Izrael zatvorio kompleks džamije Al-Aqsa, prvi put nakon 1969. godine, čemu je prethodio sukob između Palestinaca i izraelskih snaga, u kojem je bilo poginulih, a potom je palestinski predsjednik Mahmud Abas objavio da prekida veze s Izraelom dok se ne ukinu sigurnosne mjere uvedene oko Platoa džamija.
Džamija Al-Aqsa, koja se nalazi unutar kompleksa kojeg muslimani nazivaju Al-Haram al-Sharif, ili Sveti hram, a židovi Brdo hrama, a čije održavanje financira susjedni Jordan, za muslimane je sveto mjesto, oni ne prihvaćaju nikakve promjene na džamiji te zahtjevaju da se stanje vrati na ono kakvo je bilo.
Izrael je noćas, ipak, odlučio ukloniti sporne detektore metala, kako kažu, prema preporukama svih sigurnosnih službi te će se provjera pomoću detektora metala zamijeniti sigurnosnom provjerom koja se temelji na 'naprednim tehnologijama i drugim sredstvima'.
Religijski značaj kompleksa
Za muslimane ovaj kompleks sadrži treće najsvetije mjesto u islamu, džamiju Al-Aqsa i Kupolu na stijeni, građevinu iz sedmog stoljeća, odakle je, prema muslimanskim vjerovanjima, prorok Muhammed putovao na nebo, UNESCO proglasio svjetskom baštinom, zbog značaja za sve tri abrahamske religije.
Židovi vjeruju da su na lokaciji današnjeg kompleksa džamije Al-Aqsa bili smješteni biblijski hramovi, ali židovski zakon i izraelski Rabinat zabranjuju Židovima ulazak i molitvu u kompleksu, jer se on smatra isuviše svetim da bi se po njemu kročilo.
Zapadni zid ovog kompleksa, poznat kao Zid plača, za Židove je posljedni ostatak Drugog hrama, dok ga muslimani nazivaju Burakovim zidom i vjeruju da je na tom mjestu Poslanik Muhammed vezao buraka, životinju na kojoj se popeo na nebo i razgovarao s Bogom.
Mjesto konstantnih sukoba
Mjesto je to konstantnih sukoba još od kako je Izrael okupirao Istočni Jeruzalem, uključujući i Stari grad, zajedno sa Zapadnom obalom i Pojasom Gaze. Međutim, ovaj sukob je počeo mnogo ranije, čak prije osnivanja Izraela, piše Aljazeera.
Kada su Ujedinjeni narodi 1947. podijelili povijesni teritorij Palestine koji se nalazio pod britanskom kontrolom na dvije države, jednu za Židove, uglavnom iz Europe, i jednu za Palestince. Židovskoj je državi tada pripalo 55 posto teritorija dok je preostalih 45 posto činilo palestinsku državu. Međunarodnoj zajednici pod administracijom UN-a pripao je i Jeruzalem, u kojem je smješten kompleks džamije Al-Aqsa.
Prvi i drugi rat
Prvi arapsko-izraelski rat je izbio 1948. godine, nakon što se Izrael proglasio državom, zauzevši 78 posto zemlje, a preostala područja Zapadne obale, Istočnog Jeruzalema i Gaze stavljena su pod egipatsku i jordansku kontrolu. Izraelska invazija na Palestinu intenzivirana je 1967. godine, nakon Drugog arapsko-izraelskog rata, koji je rezultirao izraelskom okupacijom Istočnog Jeruzalema i, nakon izvjesnog vremena, ilegalnog izraelskog pripajanja Jeruzalema, uključujući i Stari grad i Al-Aqsu.
Ilegalna izraelska kontrola nad Istočnim Jeruzalemom, uključujući i Stari grad, krši nekoliko principa međunarodnog prava, koji kaže da okupatorska sila nema suverenitet na teritoriji koju okupira. Izrael je 1980. godine usvojio zakon koji je proglasio Jeruzalem "potpunim i ujedinjenim" glavnim gradom Izraela, kršeći međunarodni zakon. Dok danas nijedna država svijeta ne priznaje izraelsko vlasništvo nad Jeruzalemom, niti njegove pokušaje da promijeni geografsko i demografsko lice ovoga grada.
Tiha deportacija
Palestinci u Jeruzalemu, kojih ima gotovo 400.000, imaju stalno prebivalište, ali ne i državljanstvo, iako su tu rođeni za razliku od Židova koji nisu tu rođeni. A od 1967. godine Izrael je počeo tihu deportaciju Palestinaca iz grada nametanjem težih uvjeta za održavanje statusa stalnog prebivališta. Izrael je, također, izgradio najmanje 12 utvrđenih, isključivo židovskih ilegalnih naselja u Istočnom Jeruzalemu, u koja su smjestili oko 200.000 Izraelaca, dok Palestincima odbijaju zahtjeve za gradnju i ruše njihove domove kao kaznu za ilegalnu gradnju.
Status quo
Od 1967. godine Jordan i Izrael su se složili da nad pitanjima vezanim za unutrašnjost ovog kompleksa ima kontrolu vakufska direkcija Al-Waqf, dok Izrael kontrolira vanjsku sigurnost. Nemuslimanima je dozvoljen ulazak u kompleks u vrijeme posjete, ali im nije dozvoljeno da se tu mole.
Pokreti, kao što su Vjerni Brdu hrama i Institut Hrama, osporavaju zabranu izraelskih vlasti na ulazak Židova u kompleks te žele izgraditi treći židovski hram unutar kompleksa. Takve grupe financiraju članovi izraelske vlade, iako ona tvrdi da želi održati status quo u kompleksu džamije Al-Aqsa. Devedesetih godina prošlog stoljeća pokret Vjerni Brdu hrama objavio je da će položiti kamen-temeljac za treći hram na mjestu Kupole na stijeni, što je izazvalo nerede i masakr, u kojem je izraelska policija ubila 20 Palestinaca.
Godine 2000. izraelski političar Ariel Sharon ušao je u sveto mjesto u pratnji gotovo 1.000 izraelskih policajaca, namjerno ponavljajući izraelske tvrdnje da polaže pravo na sporni kompleks, u svjetlu mirovnih pregovora između tadašnjeg premijera Ehuda Baraka s palestinskim liderom Yasserom Arafatom, a u kojima je posredovao SAD. Ovi pregovori uključivali su diskusije o načinu na koji bi ove dvije strane mogle dijeliti Jeruzalem. Sharonov ulazak u kompleks džamije Al-Aqsa pokrenuo je Drugu intifadu, u kojoj je poginulo više od 3.000 Palestinaca.
Palestinian Muslim worshippers pray outside Lions' Gate, a main entrance to the Al-Aqsa mosque compound in Jerusalem's Old City, on July 23, 2017, in protest against new Israeli security measures implemented at the holy site following an attack that killed two Israeli policemen the previous week. Stabbings and clashes that left six people dead raised fears of further Israeli-Palestinian violence as tensions mount over new security measures at the highly sensitive Jerusalem holy site. / AFP PHOTO / Ahmad GHARABLI
Zabrana ulaska
U svibnju je izraelska Vlada održala sastanak u tunelima ispod džamije Al-Aqsa, na 50. godišnjicu izraelske okupacije Istočnog Jeruzalema, kako bi 'obilježili oslobođenje i ujedinjenje Jeruzalema'. Taj je potez posebno razbjesnio Palestince. Izrael već ograničava ulazak Palestinaca u kompleks kroz nekoliko metoda, uključujući i zid razdvajanja, sagrađen početkom 21. stoljeća, koji ograničava ulazak Palestinaca sa Zapadne obale u Izrael. Od tri milijuna Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali, samo onima iznad određene dobne granice dozvoljen je ulazak u Jeruzalem petkom, dok drugi moraju tražiti dozvolu od izraelskih vlasti, koju je teško dobiti.
Najnovije mjere, uključujući i nove detektore metala, Palestinci vide kao dio izraelskih nastojanja da dodatno kontrolira ovo mjesto i predstavljaju kršenje slobode ispovijedana vjere, zaštićene međunarodnim zakonom.
Nedavne tenzije
U blizini džamije tenzije ključaju već dvije godine, a počeli su nakon što su 2015. stotine Židova pokušale ući u kompleks džamije kako bi obilježili židovski praznik. Godinu dana kasnije novi nemiri izbili su nakon što su kompleks posjetili židovski doseljenici tijekom mjeseca ramazana.
Većina sukoba unutar kompleksa dogodile se zbog toga što se izraelski doseljenici pokušavaju moliti unutar kompleksa, što direktno krši status quo.
Tijekom protekla dva tjedna izraelske snage su ispaljivale metke, suzavce i gumom obložene čelične metke na Palestince, koji protestiraju protiv nametnutih mjera, među kojima je i zabrana muškarcima mlađim od 50 godina da uđu u sveto mjesto. Zbog nedavnih događaja, Izrael je rasporedio gotovo 3.000 članova policije i granične policije u okolinu kompleksa.
