Artiljerije na istoku Ukrajine, u Donbasu, sve je više, od haubica 122 mm do topova kalibra 203 mm. Omjeri snaga su sve više u korist Rusa, a prema obavještajnom izvještaju ukrajinske vojske od 9. lipnja, Rusija je na istoku Ukrajine imala prednost 20:1 u artiljerijskim oruđima i 40:1 u artiljerijskim granatama. Iako u Ukrajinu sve više stiže pomoć zapada, oružje u toj regiji koncentriraju i Rusi pa je dvadesetak dana kasnije taj omjer povećan na 30:1 i 50 na prema jedan.
Artiljerija ponovo dobiva primat nad visokopreciznim projektilima - Ukrajinci ionako nisu ni raspolagali zamjetnim arsenalom pametnih raketa, dok ih Rusima ponestaje pa se okreću razaranju gradova i svakog znaka ukrajinskog otpora žestokim granatiranjem. A osim sovjetskih sustava kojima raspolažu i Ukrajinci, Rusi su se sukobili i s NATO-vim koji sve više pristižu na bojište.
Ovo su glavni sustavi obaju strana u ukrajinskom ratu.
RUSKA ORUŽJA
Samohodni top 2S7 Pion
Uveden je u naoružanje Sovjetske armije 1975. godine. U pitanju je oružje otvorene ugradnje, koje koristi podvozje tenka T-80. U prednjem dijelu vozila nalazi se oklopljena kabina za smještaj četiri člana posade, iza se nalazi motorno-transmisijsko odjeljenje. Osnovno naoružanje je top kalibra 203 mm koji je ugrađen na zadnji dio vozila. Iza cijevi topa s lijeve strane nalazi se sjedište nišandžije, s kojeg on opslužuje uređaj za punjenje topa. Sasvim iza na tijelo vozila ugrađena je široka lopatica koja se pokreće hidraulično. Pri prelasku u oružja u borbeni položaj oslanja se na zemlju i pri izbacivanju granate prima na sebe silu trzanja. Top ima domet više od 30 km.
Taktičko tehnički podaci
Masa 40 tona
Maksimalni domet 30 km
Polje djelovanja po visini od 0 do +60 stupnjeva
Dimenzije oruđa: dužina s topom 12,80 m, širina 3,5 m, visina 3,5 m
Samohodni top 2S5 Giacint
Nastao je na šasiji samohodne haubice "akacija". Ušao je u serijsku proizvodnju 1976 godine. Borbeno je provjeren bio prvi put u ratu u Afganistanu. Oružje je postavljeno na zadnji dio oklopnog tijela gusjeničara, otvoreno je i bez kupole. Konstrukcija je dozvolila smanjenje dužine vozila, učinila ga lakšim za transport. oklop štiti posadu od metaka i šrapnela granata. Pokreće ga dizel motor hlađen vodom jačine 520 KS. Brzina gađanja je velika, a vrijeme prelaska iz transportnog u borbeni položaj je 4 minute. Borbeni komplet je smješten u unutrašnjosti vozila. Na prednjem dijelu vozila ugrađena je ralica za samozakopavanje. Punioci ručno iz unutrašnjosti dodaju projektil i barutno punjenje na liniju punjenja, a potiskivanje barutnog punjenja u barutnu komoru vrši se pomoću elektromehaničkog punjača. Inače ovaj top ne koristi standardnu municiju kalibra 152 mm. Barutna komora omogućava da se ispali razorni projektil mase 46 kg, s velikom početnom brzinom. Top je u naoružanju ruske i ukrajinske vojske kao i paravojski samoproglašenih DNR i LNR
Taktičko tehnički podaci
Masa: 28.200 kg
Maksimalni domet 28.400 m
Dužina cijevi 46 kalibara
Polje djelovanja po visini -2 do +65 stupnjeva
Dimenzije: dužina 10,36 m; širina 3,15 m, visina 2,93m
Maksimalna brzina kretanja 55 km/h
Samohodna haubica 2S1 Gvozdika
Samohodni artiljerijski sustav 2S1 Gvozdika nastala je u nekadašnjem Sovjetskom Savezu. Razvoj ove haubice započeo je krajem 1960-tih godina prošlog stoljeća na osnovu odluke Savjeta ministara SSSR-a, a cilj je bio dobiti artiljerijski sustav za podršku tijekom borbenog djelovanja taktičkih jedinica kopnene vojske, prije svega oklopnih i motoriziranih pješačkih jedinica tijekom brzog prodora kroz protivničku obranu. Ova sredstva isključivo djeluju iz pozadine, dobro zaklonjenih položaja i imaju odlične manevarske osobine.
Osnovni element ovog artiljerijskog borbenog sustava čini cijev haubice D-30 kalibra 122 mm. Ovo naoružanje prvi put je primijećeno u Poljskoj 1974 pa je i NATO oznaka za ovo oruđe bilo M1974 iako se vjeruje da je u jedinice Sovjetske armije ušla još 1971. godine, a da je serijska proizvodnja počela 1972. Interesantno je da je gusjenično podvozje za ovu haubicu razvio Harkivski zavod za traktore na osnovu oklopljenog gusjeničinog tegljača MT LB koji se koristio za vuču artiljerijskih oruđa.
Namjena ove samohodne haubice bila je uništavanje žive sile, borbenih sredstava protivnika i utvrđenih položaja, kao i zaustavljanje tenkovskog ili artiljerijskog napada protivnika.
2S1 Gvozdika je inače lako oklopljeno artiljerijsko oruđe ugrađeno na gusjeničara s amfibijskim svojstvima. Sastoji se od dva dijela: gusjeničara koji je iskorišten kao baza i kupole koja je proširena da bi u nju stala cijev vučne haubice D-30 122 mm. Osim toga u ovo vozilo ugrađen je i periskopski ciljnik PG-2, uređaj za pokretanje kupole, spremište municije, razni pomoćni uređaji za vezu, ventilaciju i drugo. Tijelo samohotke 2S1 izgrađeno je od specijalne legure čelika. Vozilo je na sredini podijeljeno hermetičkom pregradom i čine ga tri odjeljenja, odnosno cjeline: upravljačko i motorno naprijed, borbeni u sredini i komadno skladišni na zadnjem dijelu. Upravljačko odjeljenje smješteno je s lijeve prednje strane oklopnog tijela i čine ga u jednoj cjelini mjerna-instrument ploča, kao i upravljačka poluga, ventilacijski uređaj FVU-100 i upravljački prekidači. Vozač ima mogućnost promatranja u dnevnim i noćnim uvjetima. Po danju to mu je omogućeno kroz čeono staklo i tri periskopa TNPO-170A, a za noćne uvjete ima na raspolaganju IC periskop TKN-2B
Borbeno odjeljenje nalazi se na sredini vozila i zauzima srednji i zadnji dio oklopnog tijela vozila. Tu je smještena cijev haubice 2A31, periskopski nišan PG-2, radio uređaj R-123M, uređaj za interni razgovor R-124, filtracijsko-ventilacijski uređaj, radno mjesto poslužioca i prostor za municiju. U prednjem dijelu borbenog odjeljenja je smještena haubica, a lijevo nišandžija. Ispred njega postavljen je periskopski nišan PG-2, a lijevo od njega nalazi se uređaj za pokretanje kupole.
U lijevom zadnjem dijelu borbenog odjeljenja je radno mjesto zapovjednika opremljeno stolom i rasklopivim sjedištem. U krovu kupole ugrađena je i aktivna kupolica zapovjednika kome je na raspolaganju uređaj za promatranje TKN-3B, dva periskopa i IC reflektor, pokazivač kutomjera, radio stanica R-123M. U desnom dijelu borbenog odjeljenja nalazi se punilac. U prostoru za smještaj municije može se staviti 40 granata i to 24 u kupoli i 16 u zadnjem dijelu. Od toga je 35 razornih ZVOF81/82 i koje imaju domet od 1-15 km i pet kumulativnih HEAT FS BP-1 maksimalne daljine gađanja 2.000 m. Također svako vozilo opremljeno je i dimnom, osvjetljavajućom, kemijskom i granatom za razbijanje radio ometača.
Motorno transmisijsko odjeljenje se nalazi u prednjem dijelu oklopnog tijela i čini ga motor RMZ 238N koji omogućava maksimalnu brzinu na asfaltu od 60 km-h Taktički radijus kretanja je 500 km s 550 litara goriva. Prelazak iz transportnog u borbeni položaj traje 2 minute. Vozilo može savladavati i vodene prepreke brzinom od 4,6 km-h. Oklopno tijelo omogućuje smještaj posade i njihovu zaštitu. U pitanju je čvrsta konstrukcija od zavarenih čeličnih ploča na čijem gornjem otvorenom dijelu je postavljena kupola. Debljina oklopa je 20 mm i pruža zaštitu od pješadijskog naoružanja, dijelova granata i mina na daljinama većim od 300 m.
Temeljno naoružanje haubice je kao što smo i rekli je cijev haubice 2A31. Zapravo radi se o manjoj modifikaciji vučne D-30 kalibra 122 mm, čije su balističke osobine identične kao i kod vučne. Zatvarač je poluautomatski, klinasti. Elevacija cijevi je od -30 do +70 stupnjeva. Brzina gađanja je 4 granate u minuti. Ova samohodna haubica se i danas nalazi u naoružanju ruske i ukrajinske vojske, ali i paravojski samoproglašene Donjecke i Luganske Narodne Republike i predstavljaju udarno oružje,
Samohodna haubica 2S3 Akacija
Ova samohodna haubica nastala je kao potreba da se zamijeni haubica-top ML-20 kalibra 152 mm. Projektiranje je povjereno poduzeću Transmaš. Šasija haubice bazirana je na šasiji raketnog lansera PZO sustava Kurg na kojoj su bila primijenjena nova tehnološka dostignuća, originalna konstrukcija s motorno-transmisijskim odjeljenjem postavljenim naprijed, dva mehanizma prijenosa i obrtaja u monoblok. Modifikacijom bazne šasije osigurane su bolje manevarske karakteristike, a moderniziran je i hodni dio. Akacija ima riješen konstrukciji problem stabilnosti pri paljenju, što joj skraćuje vrijeme spremnosti za paljbu i izvršenje vatrenih zadataka u pokretu. Za prelazak iz transportnog u borbeni položaj haubica ima specijalni mehanizam za učvršćenje cijevi topa, koji učvršćuje cijev bez izlaženja posade iz haubice. Akacija ima ugrađen sustav za samozakopavanje i to za vrlo kratko vrijeme 20-40 minuta. Posadu od nuklearnog i kemijskog udara štiti oklop i dobra zabrtvljenost svih otvora te uređaj za prečišćavanje zraka. Na kupoli haubice ugrađen je puškomitraljez PKT 7,62 mm i periskop zapovjednika TKN 3A pomoću koga se upravlja vatrom strojnice. Na krovu kupole je i uređaj za orijentaciju i dovođenje oružja na vatreni položaj danju i noću bez izlaska posade. U operativnoj upotrebi je od 1971 i u naoružanju je ruske i ukrajinske vojske kao i paravojski tzv. DNR i LNR.
Taktičko tehnički podaci
Kalibar 155 mm
Borbena masa 23,8 tona
Daljina gađanja 14.600 m
Polje elevacije -5 do +75 stupnjeva
Posada 6 članova
Brzina gađanja 4 granate u minuti
Samohodna haubica MSTA-S 2S19 152 mm
Godine 1990. Sovjetski Savez je javnosti priznao postojanje svog novog samohodnog artiljerijskog sistema koji se vodio u vojnoj terminologiji pod imenom 2S19, iako je poznat i pod imenom MSTA-S. Ova top-haubica u vojnoj literaturi poznata je i po NATO oznaci M-1976. Ovaj artiljerijski sustav proizveden je 1989. godine u pogonu «Uraltransmaš» gdje su razvijeni i ostali artiljerijski sistemi kalibra 152mm.
MSTA-S postavljen je na šasiju tenka T-80, koji koristi mnoge dijelove i sklopove tenka T-72 proizvedenog u velikom broju. Načelo ugradnje kupole u tijelo tenka je vrlo slično kao i kod francuske samohodne haubice GCT-155 koja je postavljena na tijelo tenka AMX-30. Koncepcija razmještaja posade je klasično ruska s odjeljenjem za upravljanje naprijed, kupolom u sredini i motornim odjeljenjem otpozadi. Prostor za vozača opremljen je sa tri periskopa za promatranje sprijeda, a srednji se može zamijeniti periskopom za noćnu vožnju. Otvor vozača se zatvara jednodijelnim poklopac-vratima, koja se otvaraju u desnu stranu. Na prednjoj strani vozila nalazi se čelični ivičnjak u obliku slova Y, koji štiti od prodora vode u upravljačko odjeljenje prilikom savladavanja vodene prepreke.
Oklopno tijelo i kupola vozila su potpuno zavarene konstrukcije iz ploča pancirnog čelika, što osigurava zaštitu od djelovanja pješadijskog oružja i dijelova artiljerijskih projektila i protutenkovskih mina. Slično kao i kod drugih oklopnih vozila, moguće je na prednjem dijelu vozila postaviti nož koji omogućava korištenje u pripremi vatrenog položaja ili čišćenje prepreka.
Sustav vješanja vozila riješen je torzijskim vratilima sa šest potpornih kotača, ljenjivcem sprijeda i pogonskim točkom sa zupcima na zadnjem dijelu vozila. Gornji dio traka gusjenice nosi pet gumiranih kotača koji su zavareni na oklopno tijelo vozila.
Nišandžija sjedi na lijevoj strani kupole i rukuje panoramskim nišanom, koji je ugrađen na krov kupole i ciljnikom za izravno ciljanje koji je ugrađen u prednju lijevu stranu kupole. Zapovjednik vozila smješten je u desnoj strani kupole i rukuje strojnicom kalibra 12,7mm NSV «utes», koja je ugrađena u krovnu kupolu, s kojim se može i daljinski upravljati iz unutrašnjosti vozila te farom za pretraživanje terena u uvjetima smanjene vidljivosti.
Protuavionska strojnica kalibra 12,7mm, istovremeno može biti korištena za ciljeve na zemlji i u zraku. Njime se gađa na daljinama do 2000 m, a teoretska brzina gađanja je 700-800 metaka u minuti. Kutije s municijom ugrađene su na desnoj vanjskoj strani kupole što omogućava brzo korištenje u slučaju potrebe. Oružje je snabdjeveno s 300 metaka kalibra 12,7mm i 50 projektila sa 60 čahura 152mm. S lijeve i desne strane kupole ugrađeni su po tri električno upravljiva bacača dimnih kutija. Osim toga na vanjskoj strani kupole je ugrađeno po pet sanduka - za svakog člana posade po jedan. Glavno naoružanje top-haubice MSTA-S je top duge cijevi 152mm 2A46 s ugrađenim odvodnikom barutnih plinova i plinskom kočnicom na ustima topa. Kada je oružje u vožnji ili transportnom položaju cijev je blokirana i učvršćena dvokrakim nosačem za prednji dio oklopnog tijela vozila.
Oružje ispaljuje fragmentacijske projektile OF-45 najvećeg dometa 24,7 kilometara. Osim toga, moguće je ispaljivati projektile OF-61 s najvećim dometom 28,9 kilometara, taktičke nuklearne projektile i laserski vođene projektile «Krasnopol».
Kružno kretanje kupole pomiče cijev za 360 stupnjeva po horizontali. Po vertikali cijev se kreće od -4 stupnja do +68 stupnjeva. Automatski proces punjenja cijevi omogućava brzinu vatre od 8 (10) projektila u minuti kada koristi municiju iz zaliha ili 6 do 7 projektila u minuti, kada uzima projektile i barutna punjenja izvana.
Automatski punjač vrši selekciju u skladištu municije i drži pod kontrolom utrošak municije preko ugrađene test-opreme. U vozilo se može smjestiti 50 projektila i 60 barutnih punjenja koji imaju posebno prilagođene komore za tu namjenu. U vatrenom položaju oružje je vrlo stabilno, tako da nisu potrebni dodatni oslonci ili lopate kao kod američkog M-109 „Paladin“. Ako je potrebno, sustav se može dopunjavati granatama kroz zadnji dio kupole, a slično rješenje ima i francuska samohodna haubica GCT 155mm. Iako sistem ima bacače dimnih kutija, dimnu zavjesu moguće je stvarati ubrizgavanjem dizel goriva u ispušni sustav motora, koji se nalazi na lijevoj strani motora.
Standardnu opremu ove haubice čine NBH sustav, filtracijsko-ventilacijski sustav, oprema vozača za noćnu vožnju, telekomunikacijski sustav i oprema za podvodnu vožnju koja omogućuje savlađivanje vodenih prepreka dubine pet metara i širine 1000 metara. Ova haubica je borbenu premijeru imala je u Drugom čečenskom ratu 1999. godine u pružanju podrške jedinicama ruske vojske.
Taktičko tehnički podaci
Dimenzije: dužina 11.917mm, širina :3380 mm, visina s PZO mitraljezom: 2985mm
Maksimalna brzina: 60 km/h
Borbena masa. 42 tone
Posada: 5 do 7 članova
Radijus djelovanja: 500 km
Maksimalna brzina kretanja: 60 km
UKRAJINSKA ORUŽJA
Vučna haubica M777 kalibra 155 mm
Ova vučna top-haubica nije isključivo američki proizvod kao što se misli već je nastala u suradnji s britanskom kompanijom BAe Systems Land Systems. Međutim nije se proizvela u Velikoj Britaniji, nego u SAD gdje je i testirana prije nego što je ušla u naoružanje. Završetak Hladnog rata i nametanja pred američku i britanskih misiju zahtijevalo je uvođenje u operativnu upotrebu lakših tipova naoružanja, koji se mogu zračnim putem transportirati na bilo koju udaljenu točku sveta ili helikopterima do bojišta. Samohodna artiljerijska oružja bila su preteška pa se ponovo pribjeglo konstruiranju vučnog, a lakšeg artiljerijskog oruđa i u tome se uspelo konstrukcijom top-haubice XM777 kalibra 155 mm.
U konstruiranju ove top-haubice primijenjeni su lakši materijali, prije svega legura titanija, koja ima sve osobine čelika, ali manju masu. Titanij je imao i prednost u tome što je vrlo otporan na koroziju za razliku od čelika, ali i na visoke temperature, pa je prednost bila upotreba top-haubice na bilo kojem dijelu planeta od ekvatorske do polarne klime. U konstrukciji ovog artiljerijskog oružja primijenjene su i nove legure aluminija koji je miješan s vanadijem, a razvoj se isplatio jer su neke komponente našle i komercijalnu, a ne samo vojnu upotrebu ovog oruđa.
Projektanti su također za razliku od prethodnih vučnih top haubica u slučaju M777 primijenili i drugačiji koncept lafeta top-haubice, koji najveći dio energije trzaja usmjerava vertikalno na tlo, a ne horizontalno. Ova top haubica dobila je i dvokomornu plinsku kočnicu. Sve to utjecalo je da ova top haubica ima jako malu masu od 3.745 kg. Suština male mase upravo je bila mogućnost ukrcavanja posade i dva borbena kompleta u transportni avion i brzo prebacivanje na bilo koju točku svijeta. Valja napomenuti da je ova top-haubica nastala kao dio projekta Force 21 koji je zasnovao američki general Eric_Shinseki, tvorac lakših ali vrlo pokretnih snaga.
Top haubica M777 ima cijev dužine 39 kalibara s čime je omogućen domet projektila do 30 kilometara i brzina zrna od 827 metara u sekundi nakon ispaljivanja kod haubice u verziji A1, dok je u verziji A2 ta daljina s upotrebom inteligentne municije M982 Ekskalibur povećana na 40 kilometara. Brzina gađanja koju su posade tijekom obuke postigle i na poligonskim ispitivanjima iznosi pet granata u minuti u kraćem periodu ili u dužem dvije granate u minuti.
Ovo oružje ima sustav za upravljanje vatre kao i na samohodnoj haubici M-109 Paladin. SUV ima podsistem za navigaciju, korekturu vatre ali i određivanje vlastitog položaja u odnosu na cilj i usmjeravanje svih projektila prema njemu. Ovaj sistem je poznat i kao Towe Artillery Digitalization, koji ima opciju električnog pokretanja cijevi i otvaranja i zatvaranja automatskog zatvarača. Zahvaljujući automatizaciji vrijeme postavljanja iz transportnog u borbeni položaj traje kod obučene posade oko 1 minute, dok se promjena vatrenog položaja može obaviti za manje od tri minute.
M-109 Paladin
Povijest samohodne haubice M-109 seže u 1962. godinu. Haubica je nastala zbog naglašene potrebe američke kopnene vojske za snažnom artiljerijskom podrškom. Izrađeno je više tisuća primjeraka ove haubice od čega je samo u SAD za američku vojsku 6.300 od čega je operativno samo 3.500 primjeraka u verzijama od A1 do A6. Amerikanci su na ovu haubicu ugradili cijev dužine 33 kalibra. Verzija A1 bila je težine 14.070 kg. Na verziji A-2 poboljšan je bio protutrzajući uređaj, uvedena je poboljšana hidraulika, povećan borbeni komplet na 32 artiljerijske granate, rekonfigurirana je unutrašnjost haubice i same kupole. Ova samohodna haubica jedna od najviše proizvedenih artiljerijskih oružja na svijetu. Masa modificirane haubice iznosi 24.040 kg, domet je 23.500 km. Posada je pet članova. Najveća brzina 56 km, a autonomija 350 km. Brzina gađanja je 2 projektila u minuti. Od 1974. do 2002. doživjela je niz modifikacija od kojih se većina odnosila u okviru projekta HIP na redizajn kupole, povećanje oklopne zaštite, postavljen je automatizirani sustav upravljanja vatrom, automatizirani sustav za punjenje, balističko računalo te je poboljšan ovjes.
Posljednja modifikacija ove samohodne haubice u verziju A6 počeo je 1984, a završen 1994. kada je proizvedeno dodatnih 160 novih samohodnih haubica, a njih 950 modernizirano. Veliki broj zemalja je izvršio svoje modifikacije od kojih je najupečatljivija Izraelska.
Taktičko tehnički podaci verzija A6
Kalibar: 155 mm
Dužina cijevi 39 kalibara,
Težina 28,8 tona
Maksimalni domet 34 km
Broj projektila 39
Dimenzije vozila gusjeničara: dužina 9,6 m, širina 3,9 m, visina 3,62 m
Maksimalna brzina: 64,4 km/h
Maksimalni radijus kretanja 344 km
Posada: 4 člana
Samohodna haubica Zuzana 155 mm
Ova haubica nastala je kao slovački projekt. Radi se o artiljerijskom oruđu kalibra 155 mm, realiziranog na vozilu s kotačima pogona 8×8 koga pokreće MAN motor koji ima Alisonov automatski mjenjač. Cijev oruđa je prvo bila 45, a onda 52 kalibara. Maksimalni domet je 39.000 m, a oruđe se puni automatskim punjačem. Iz cijevi je moguće ispaljivati svu NATO municiju kalibra 155 mm. Bilo je predviđeno da kupola i drugi podsklopovi mogu biti ugrađeni i na tijelo tenka T-72 . Oružje je opremljeno dnevno-noćnom nišanskom spravom, sustavnom za navigaciju i sistemom za upravljanje vatrom.
Taktičko tehnički podaci Zuzana 155
Kalibar: 155 mm
Dužina cijevi: 52 kalibra
Masa 26, 6 tona
Broj članova posade: 4
Maksimalni domet 39.600 m
Masa projektila 45, 3 kg
Samohodna haubica Krab kalibra 155 mm
Poljska je Ukrajini kao vojnu pomoć donirala 18 samohodnih haubica. Samohodna haubica Krab je potpuno oklopljeno oruđe. Kupola i artiljerijska cijev je skinuta s britanske haubice AS-90 Braveheart , a za podvozje je uzeta šasija južnokorejske haubice K-9. Motor je ugrađen u prednji dio, srednji i zadnji dio zauzima borbeno odjeljenje. Komora haubice je predviđena za upotrebu svih granata kalibra 155 mm. Punjene topa je poluautomatsko. Sistem za upravljanje vatrom čine tri balistička računala.
Samohodna haubica Dana
Na bojnim poljima Ukrajine nalazi se samohodna haubica kalibra 152 mm DANA. U pitanju je češka haubica ugrađena na šasiju vozila TATRA 8x8. Kupola je podijeljena na dva dijela. Pokretanje cijevi po pravcu i visini je hidraulično, a punjene topa je automatizirano.
Taktičko tehnički podaci
Masa 28.100 kg,
Maksimalni domet 24 km, dužina cijevi 37 kalibara, borbeni komplet 40 granata.
Brzina gađanja 5 projektila u minuti. Maksimalna brzina kretanja iznosi 80 km/h, a maksimalni radijus kretanja 740 km. Posada 5 članova.
