Šesti je dan otkako traju žestoke borbe u Sudanu, zemlji u kojoj živi 45 milijuna ljudi. Tisuće civila napustilo je glavni grad Kartum automobilima ili pješice, dok njime odjekuju eksplozije i pucnjava. Strane države pokušavaju evakuirati svoje građane.
Egzodus je uslijedio nakon prekida vatre između zaraćenih strana u utorak, kada su sudanska vojska i paravojne Snage za brzu potporu (RSF) dogovorile 24-satno humanitarno primirje koje je, međutim, propalo nekoliko minuta nakon što je započelo, javlja BBC. RSF je u srijedu iznio novi prekid vatre s istim rokom. Vojska je rekla da će se pridržavati primirja - no pucnjava se još uvijek čuje diljem glavnog grada. Dim se može vidjeti iznad područja vojnog stožera u središtu grada, gdje se odvija veći dio borbi između suparničkih vojnih frakcija.
Mohammed Alamin, novinar iz Kartuma, rekao je za BBC Focus na Afričkom radiju da pucnjava nije prestala, unatoč navodnom prekidu vatre. "To je stvarno užasno - te zaraćene strane nasumično pucaju posvuda", rekao je. "Osobno sam vidio stotine ljudi kako idu izvan Kartuma, bježe u susjedne države."
Pljačke i evakuacija stranih građana
Neki civili nisu znali što se događa – dok su drugi svoj bijes usmjerili na obje strane. "U osnovi ljudi misle da je ovaj rat protiv njih", kaže Alamin te dodaje da bi jedan problem s provedbom prekida vatre mogle biti rascjepkane snage u gradu. Trenutačne borbe uglavnom uključuju granatiranje, a ne teška zračna bombardiranja.
Svjedoci su izvijestili o teško naoružanim borcima RSF-a koji su patrolirali glavnim gradom na kamionetima, dok su borbeni zrakoplovi odani vojsci izvodili napade na ciljeve za koje se vjeruje da ih drže paravojne snage. Zbog nestašice goriva i nedostatka javnog prijevoza mnogi od onih koji su bježali bili su prisiljeni to činiti pješice, a neki su tražili prolaz do središnjeg i zapadnog Sudana - gdje žive njihove obitelji - na kamionima s ravnim platformama.
Jedan mještanin koji je bježao iz glavnog grada rekao je za BBC da su RSF postavili kontrolne točke na cestama oko grada i da su ga neki od njihovih boraca opljačkali, ukravši mu telefon i nešto novca. Pljačke su zabilježene i u dijelovima samog glavnog grada. U utorak su stanovnici područja Kartum 2 rekli za BBC da je milicija RSF-a išla od kuće do kuće u susjedstvu tražeći vodu i hranu.
Dok se borbe intenziviraju, brojne zemlje kažu da su započele pripreme za evakuaciju svojih građana iz Sudana. Japanske snage samoobrane razmatraju kako evakuirati oko 60 japanskih državljana, s vojnim zrakoplovom u pripravnosti. Ministrica vanjskih poslova Tanzanije Stergomena Tax rekla je parlamentu da njezina vlada također procjenjuje je li moguće evakuirati 210 građana. Američko veleposlanstvo u Kartumu priopćilo je, međutim, da "nesigurna sigurnosna situacija" u glavnom gradu znači da nema planova za "evakuaciju koju koordinira vlada SAD-a". A Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca rekla je za BBC da savjetuje mještanima koji je zovu u pomoć da ostanu na mjestu i izbjegavaju liniju vatre. "Tko god zove, kažemo istinu: 'Gledajte, trenutno je izazov izvući vas, a bolje je i sigurnije ostati gdje jeste'", rekao je Farid Abdulkadir, šef organizacije u Sudanu, za Focus on Africa.
Nemoguće pružiti humanitarnu pomoć
Broj poginulih uzrokovanih borbama nije poznat, ali Središnji odbor sudanskih liječnika (CCSD) naveo je u utorak da su ubijena najmanje 172 civila, dok su SAD, EU, VB i 12 drugih zemalja u zajedničkom priopćenju naveli da je broj mrtvih dosegao 270. Stručnjaci, pak, procjenjuju da bi stvarna brojka mogla biti još veća, jer mnogi ranjeni ne mogu doći do bolnica koje su navodno bile granatirane.
Norveško vijeće za izbjeglice - humanitarna skupina koja pomaže ljudima raseljenima zbog sukoba - reklo je da je "gotovo sav humanitarni rad paraliziran" u Sudanu i da je nemoguće pružiti pomoć na terenu usred tako teških borbi. "Ne možete djelovati dok su posvuda borbe, kada nije sigurno voziti cestama, kada je zračna luka zatvorena", rekao je šef organizacije Jan Egeland za BBC.
"Govorim o humanitarnim organizacijama koje su vidjele kako su im skladišta opljačkana, njihovi posjedi napadnuti, njihovo osoblje držano na nišanu. Znate, kolege su bili seksualno zlostavljani. To je stvarno, jako loše", dodao je.
Kako je došlo do sukoba između dvojice najmoćnijih ljudi u zemlji, zbog kojih se ova tragedija i događa, objašnjava The Guardian u svojoj reportaži.
Sve se dogodilo brzo
General Abdel Fattah al-Burhan, sudanski čelnik i čelnik sudanske vojske te general Mohamed Hamdan Dagalo (poznat kao Hemedti), zamjenik čelnika zemlje i čelnik paravojne organizacije pod nazivom Snage brze podrške (RSF), dijelili su vlast od kraja 2021., kada su zajednički izveli državni udar koji je izbacio civile iz prijelazne vlade. No, njihov savez se ubrzo raspao i počeli su se sumnjičavo promatrati.
Do veljače, ljudi unutar Sudana sve su više strahovali da bi se Burhan i Hemedti mogli posvađati i gurnuti zemlju u oružani sukob. Ipak, život je nekako tekao dalje - uz snažnu sigurnosnu prisutnost postojao je široko funkcionalan grad, koji su na životu održavale obitelji i zajednice koje su udruživale resurse dok je inflacija naglo rasla, a javna infrastruktura propadala.
Međutim, napetosti su rasle, a prosvjedi protiv vojske i paravojne hunte – redovita pojava od državnog udara 2021. – nastavljeni. Početkom ožujka, pojavila se snimka jednog vojnog časnika kako smrtonosnim hicem gađa u prsa jednog prosvjednika u Kartumu, iz neposredne blizine. Više od 100 prosvjednika ubijeno je od puča, ali ovo se ubojstvo činilo još nepotrebnijim nego inače.
Mještani su se do tada već prilagodili rastućoj prijetnji nasilja. Upozorenja su stizala putem WhatsAppa i telefonskih poziva, govoreći ljudima da izbjegavaju određene ceste koje su blokirali ljutiti građani i patrolne snage sigurnosti, a svi su pronalazili alternativne pravce kako bi njihovi životi nastavili normalno funkcionirati. No, ubrzo su dvojica generala eskalirala svoj rat riječima, obojica pokušavajući se prikazati kao narodni tribuni.
Hemedti se uhvatio pucnjave snimljene videom i pozvao na odgovarajuće suđenje policajcu koji je ustrijelio prosvjednika. Hemedtijev brat, čelnik RSF-a, rekao je da njegove snage "od sada pa nadalje" neće dopustiti ubijanje ili pritvaranje prosvjednika. Burhan je, oštro govoreći o Hemedtiju željnom moći, tvrdio da je vojska sada spremna potpuno se povući iz politike i prekinuti ciklus "podržavanja diktatorskih vlada". Očito, niti jedan od njih nije mislio ono što je govorio.
Sudanska vojska
Početak nevjerojatnog političkog uspona
Nakon toga, sve se dogodilo brzo. Obje strane tvrde da su bile isprovocirane i da nisu imale izbora, ali velike poteze povukao je RSF. Zvukovi pucnjave započeli su 15. travnja. RSF je za nekoliko sati preuzeo zračnu luku. Na zemlji su bombardirani civilni zrakoplovi. Dvoje putnika umrlo je na svojim sjedištima.
Pripadnici RSF-a objavljivali su video snimke iz drugih zračnih luka i s lokacija diljem zemlje, držeći svoje mitraljeze uvis. Ubrzo nakon što su napadi počeli, dok su građani bili u šoku, Hemedti je dao intervju za Al Jazeeru. Bio je ljut, gunđao je. Burhan je, rekao je, kriminalac koji želi uništiti zemlju. Bio bi uhićen i priveden pravdi ili bi "umro kao svaki pas".
Hemedti se na nacionalnoj političkoj sceni pojavio tek prije četiri godine. U tom kratkom vremenu uvukao je vojsku i cijeli Sudan u sukob bez presedana – u kojem se vojska te zemlje, pod Burhanom, sada nalazi u ratu s velikom paravojnom silom kojom ne može dominirati, pod vođom kojeg ne može kontrolirati.
Hemedti je prvi put postao nacionalno poznata ličnost nakon sudanske revolucije 2019., koja je svrgnula predsjednika Omara al-Bašira, vojnog diktatora koji je vladao gotovo 30 godina. Do revolucije, Hemedti je bio milicionar iz sjene koji je radio za Bašira, koristeći svoju privatnu vojsku da u ime središnje vlade suzbije pobune na nemirnom zapadu zemlje. U veljači i ožujku 2019., kako su se prosvjedi protiv Bašira intenzivirali, Hemedtijeve snage su pozvane s periferije zemlje da podrže vojsku u Kartumu. Međutim, Hemedti je u travnju 2019. napravio neočekivani potez, koji će biti početak njegovog nevjerojatnog političkog uspona.
Od početka travnja, prosvjednici su kampirali ispred sudanskog vojnog stožera, zahtijevajući smjenu Bašira. Zatim je 11. travnja Hemedti odlučio, u zajedničkom potezu s vojskom, potisnuti čovjeka koji mu je bio pokrovitelj i sponzor. Nakon što je Bašir smijenjen, Hemedti je iz svoje neformalne uloge čelnika milicije smještene izvan Kartuma prešao u postrevolucionarnu prijelaznu vladu, radeći u partnerstvu s Burhanom, vrhovnim zapovjednikom sudanske vojske.
Dvije napete godine nakon revolucije, Hemedti je dijelio vlast s vojskom i civilnim strankama pod civilnim premijerom, što je aranžman koji je trebao otvoriti put demokratskim izborima. Nakon državnog udara u listopadu 2021., u kojem su civilni elementi izbačeni iz vlade, Hemedtijeva uloga i moć ponovno su se proširile. Sva tijela prijelazne vlade su raspuštena, a Hemedti je postao de facto potpredsjednik zemlje, bez civilnih tampona između njega i vojske. Tako je konsolidirao ogromnu izvršnu vlast, s pristupom državnom proračunu i mandatom da predstavlja Sudan u svijetu, sklapajući saveze i trgovinske ugovore.
Unosan biznis s rudnicima zlata
Hemedti je autsajder. Da je samo sudanski političar srednje razine, istaknuo bi se; ali njegov stil i osobna pozadina još su upečatljiviji u ulozi nacionalnog vođe. Za razliku od bilo kojeg drugog vođe ili političara kojeg su Sudanci poznavali, on gotovo u potpunosti govori narodnim jezikom, a njegov arapski je obilježen naglaskom karakterističnim za zapadna plemena koja žive daleko od uobičajenih izvora sudanskih vođa – vojnih kantona u Kartumu i elitnih salona. Hemedti je narodnjak, jednostavan u svojoj koži, sa sjajem u očima i nasmiješenim nestašnim ponašanjem koji opovrgava njegovu reputaciju koljača. Čak je i njegov nadimak, deminutiv od Mohamed, što znači "mali Mohamed", naklonjen njegovom dječjem licu.
Njegovo nekonvencionalno podrijetlo znači da ima malo saveznika među sudanskim političkim elitama i vojskom. Ali kao političaru koji također posjeduje neizmjerno vrijedne rudnike zlata i vodi najveću privatnu vojsku u Africi – s oko 70.000 vojnika na raspolaganju – to se, barem do sada, nije pokazalo nepremostivom preprekom.
Hemedti posjeduje, zajedno s drugim članovima obitelji, tvrtku za iskopavanje zlata koja posluje na zemljištu koje je zaplijenio u Darfuru 2017. Bašir je 2018. dao Hemedtiju dopuštenje za rudarenje i prodaju zlata, a operacije su proširene na druga područja bogata zlatom izvan Darfura na jugu zemlje. Zlato je izvezeno, prema Reutersovoj istrazi iz 2019., zaobilazeći kontrole kapitala, pa čak i prodano sudanskoj središnjoj banci po povlaštenoj stopi. Prinos je navodno iskorišten za bogaćenje Hemedtija i njegove obitelji te za financiranje širenja RSF-a. (Glasnogovornik Hemedtija za Reuters je demantirao ove navode.)
Sudan je treći po veličini proizvođač zlata u Africi i jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Ipak, bogatstvo Dagalo nije ono o čemu Hemedti, ili ostatak njegove obitelji, nisu diskretni. Hemedti ne vidi sukob između svoje političke uloge i svojih poslovnih interesa. “Nisam prvi čovjek koji ima rudnike zlata”, rekao je za BBC 2019. U videu objavljenom prošle godine, Hemedtijev se rođak hvalio da su Dagalovi postali “jedna od najbogatijih obitelji u Africi”.
Mohamed Hamdan Dagalo
Iznajmljivanje vojnih snaga
Hemedti se također bavi plaćeničkim poslom. RSF je plaćenička snaga, koja je izrasla iz milicije Janjaweed, poznate po svojim zločinima u ratu u Darfuru, i postala je značajan partner vojske u upravljanju Sudanom. Tijekom prošlog desetljeća unajmio je svoje vojnike, od kojih su neki bili djeca, arapskim i afričkim vladama kojima su trebale trupe za vlastite ratove.
Osim alata za domaću moć i zarađivanje novca, RSF daje Hemedtiju geopolitičku moć. Slanjem svojih snaga u Jemen da podrže Saudijsku Arabiju i rat Ujedinjenih Arapskih Emirata protiv Houthi pobunjenika - do 2017., prema izvješćima, u Jemenu je bilo čak 40.000 vojnika RSF-a - Hemedti je osigurao moćne saveznike. Nakon revolucije koja je zbacila Bašira, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) poslali su 3 milijarde dolara da stabiliziraju izglede vojne hunte i RSF-a. Taj se savez proširio na Libiju, gdje je 2019. 1000 vojnika RSF-a poslano da podrže snage saveznika UAE-a Khalife Haftara u njegovoj ofenzivi na Tripoli.
RSF je godinama činio Hemedtija naizgled nedodirljivim. "Ako ga pokušate maknuti silom, to znači samo jednu stvar: građanski rat", pojasnio je u veljači za The Guardian Ajmed Farid, sudanski politički aktivist.
Dva mjeseca kasnije, u agresivnoj demonstraciji sile, Hemedti je pokazao da će 'osloboditi' svoje trupe ako se osjeti ugroženim.
Lažni bivši trgovac devama
Nitko ne zna kada i gdje je točno Hemedti rođen. Kao i mnogi koji potječu s periferije Sudana, njegov datum rođenja nije službeno zabilježen, iako se smatra da je u kasnim 40-ima. Tvrdi da je rođen u Sudanu, ali njegova obitelj, članovi arapskog plemena stočara i trgovaca devama, navodno je stigla u regiju Darfur u zapadnom Sudanu 1980-ih, bježeći od sukoba i suše u Čadu.
Hemedti je postao punoljetan u Južnom Darfuru, gdje se njegova obitelj na kraju nastanila. Napustio je školu u trećem razredu, a kasnije je počeo poslovati duž sudanske porozne granice s Libijom i Egiptom. On tvrdi da je u ranim godinama bio trgovac devama, iako postoje razlozi za sumnju u to.
"Nećete naći nijednu osobu u cijelom Darfuru koja bi vam rekla da je trgovac devama", kazala je Neimat al Mahdi, koja je živjela u Sjevernom Darfuru u vrijeme kada Hemedti tvrdi da je trgovao devama, a sada živi u SAD-u, nakon što je pobjegla od rata u regiji. "Bio je drumski razbojnik. Moj otac je bio viši civilni upravitelj u regiji. Svi trgovci devama dolazili bi u naš grad i osiguravali svoju stoku prije nego bi je krenuli prodavati u Egipat i Libiju. Bila su to poznata imena i obitelji." Sve deve koje je Hemedti posjedovao, tvrdi, "ukradene su u napadima na povorke deva na putu do granice".
Nakon što je počeo s trgovinom devama i ovcama, s vremenom se proširio na prodaju namještaja i drangulija. U jednom je trenutku bio vlasnik velike trgovine namještajem u Nyali. I tu je Hemedtijeva priča možda završila - napuštena škola, nomadski putnik, trgovac devama i mali biznismen. Bio je to početak pobune u Darfuru koji je promijenio njegovo bogatstvo.
Borba protiv pobunjenika
Osnovan kao islamski sultanat 1596. godine, povijest i identitet Darfura dugo su prethodili stvaranju Sudana kao države i nikada nije bio u potpunosti integriran u širi Sudan. To je regija koju središnja vlast primijeti samo kad se pobuni, a zatim je ugnjetavana u pokornost.
Autohtoni sjedilački afrički narodi Darfura i nomadski Arapi imaju različite kulture, identitete, vjerske rituale i rasno podrijetlo, ali su stoljećima koegzistirali. Međutim, početkom 2000-ih natjecanje za resurse, potaknuto klimatskim slomom i dezertifikacijom, pokrenulo je sukobe između lokalnih skupina. Priljev oružja u kasnim 90-ima i ranim 2000-ima, djelomice iz građanskog rata u Čadu duž granice Darfura, učinio je sukob krvavijim. Godine 2003., kao rezultat dugotrajne suše, ali i desetljeća loše vladavine središnjih vlada koje su davale prednost arapskim plemenima u odnosu na druga, nezadovoljni pripadnici nearapskog stanovništva u Darfuru okrenuli su se oružanoj pobuni protiv vlade.
Baširov režim, koji je tek izašao iz dugog građanskog rata na jugu zemlje, odlučio je da se neće izravno angažirati u pobunjeničkom pokretu. Umjesto toga, okrenuo se ozloglašenoj sili arapskih ratnika, Janjaweed, koji su bili poznati po nasilnom otimanju zemlje i resursa od afričkih plemena u regiji u kojoj uglavnom vlada bezakonje. Janjaweedi su potjecali iz iste pozadine kao i Hemedti, nomadi koji su čuvali deve i prelazili granicu između Sudana i Čada. U sudanskoj vladi našli su moćnog sponzora, koji bi ih mogao opskrbiti oružjem i moći.
Godine 2003. Hemedti, koji je tada bio u kasnim dvadesetim, pridružio se Janjaweedu. U kasnijem intervjuu za sudansku TV, tvrdio je da su članove njegove obitelji ubili pobunjenici u Darfuru, što ga je potaknulo da kontaktira vladu i ponudi se kao regrut protiv pobunjenika. Njegova je želja, rekao je, bila zaštititi rute trgovanja devama svog naroda i zaštititi Arape za koje je tvrdio da ih progone afrička plemena.
Sukobi u službi osobnih interesa
Već povezan s arapskim milicijama preko članova obitelji, i s drugim arapskim interesima u regiji kroz posao s devama, Hemedti se uzdigao kroz redove Janjaweeda do "emira", predvodeći posade koje su napadale nearapsko stanovništvo.
"Razdoblje do 2005. bilo je vrlo teško vrijeme", kaže Neimat al Mahdi, stanovnica grada u to vrijeme, koja je iz prve ruke vidjela zločine koje su Janjaweed počinili. Ušli bi u selo nekog afričkog plemena, rekla je, pobili bi sve muškarce koje vide i silovali bi žene. Tada bi ženama rekli: "Trebaš slaviti, robinjo. Rodit ćeš Arapa."
Kao zapovjednik Janjaweeda, Hemedti je njegovao sliku koja se poigravala mitologijom pustinjskog ratnika, crtajući turban preko lica, noseći pustinjske uniforme i predstavljajući sebe kao karizmatičnu figuru koja novači plemena i bori se za njihova prava. Istina je možda prozaičnija. Malo je dokaza da je Hemedti ikada bio strastven oko ideala samoodređenja. Čini se da je oduvijek bio lukav strateg, a nakon što se pridružio oružanom sukobu, iskoristio je svoje političke aktivnosti kako bi unaprijedio svoje komercijalne aspiracije.
Tijekom sljedećih nekoliko godina, Hemedti je koristio svoju moć u regiji kako bi izvukao sve veću podršku iz Kartuma. Godine 2007. učinkovito je ucijenio vladu da mu da dodatne resurse prijetnjom da će se pridružiti pobunjeničkom pokretu. Vlada je kapitulirala, a nakon što je sporazum zapečaćen, Hemedti je bio na putu da postane ne samo emir u neformalnoj bandi, već i šef paravojnih snaga s oružjem, uniformama i proračunima. Kasnije je priznao da su sve njegove prijetnje bile taktička smicalica.
"Nismo zapravo postali buntovnici,” rekao je novinaru i istraživaču Jérômeu Tubiani 2009. "Samo smo htjeli privući pozornost vlade, reći im da smo ovdje, kako bismo dobili svoja prava: vojne činove, političke položaje , i razvoj na našem području."
Taj ga je pristup razlikovao od ostatka Janjaweeda, kaže Tubiana. Hemedti je bio ambiciozan i imao je sposobnost za sklapanje poslova. Drugi viši vođe bili su manje lukavi i više buntovni. Hemedti, po Tubianinu mišljenju, nije bio borac za slobodu, već pragmatičar koji je koristio isprepletene niti sudanskih sukoba za promicanje svojih interesa.
Stvaranje RFS-a
Hemedti je od vlade dobio što je želio: titulu brigadnog generala, službene činove za svoje časnike i veliku novčanu injekciju – početni kapital za svoje poduzeće. Njegove trupe stavljene su pod zapovjedništvo moćne vladine obavještajne jedinice, Nacionalne obavještajne i sigurnosne službe.
Samo šest godina nakon što se pridružio Janjaweedu, Hemedti više nije bio osunčani slobodni plaćenik, već vladin službenik s klimatiziranim uredom. Tijekom sljedećih nekoliko godina, Hemedtijeva moć i resursi počeli su se umnožavati. Ali njegova najveća prednost postala je njegova paravojna vojska, RSF.
Godine 2013., nakon ponovnog izbijanja pobuna protiv sudanske središnje vlade u Darfuru i drugdje, Bašir je odlučio službeno stvoriti RSF, pod kontrolom Hemedtija. Do tog trenutka, Hemedti je već zapovijedao velikim snagama Janjaweeda, plaćenika i plemenskih lojalista. Baširov potez bio je način da se te trupe reguliraju, što mu je olakšalo prepuštanje vladinih vojnih aktivnosti zasebnoj vojsci, s posebnim proračunom.
Za Bašira, RSF je imao dvije uloge: prvo, kao pretorijanska garda, štiteći ga od prijetnji iz njegovog vlastitog unutarnjeg kruga, i drugo, kao oruđe za slamanje neslaganja na periferijama Sudana. Ondje se RSF oslanjao na istu brutalnu taktiku koju su primijenili Janjaweed tijekom rata u Darfuru.
Ovoga puta, međutim, imali su više oružja i zračnu zaštitu sudanske vojske. Izvješće Human Rights Watcha pokazalo je da je 2015., tijekom dviju operacija protiv civila povezanih s pobunjeničkim plemenima, "RSF počinio širok raspon užasnih zlostavljanja", uključujući "mučenje, izvansudska ubojstva i masovna silovanja".
Postavljanje civilne vlade
U lipnju 2019. RSF je primijenio sličnu brutalnu taktiku protiv prosvjednika u Kartumu. Nakon smjene Bašira u travnju, tisuće ljudi koji su sudjelovali u prosvjedu ispred vladinog vojnog stožera u središtu Kartuma odbili su popustiti. Prosvjednici nisu bili zadovoljni onim što im je ponuđeno: vladom sastavljenom od Baširovih ostataka u vojsci, RSF-u i obavještajnim snagama. Zahtijevali su trenutnu uspostavu potpuno civilne vlade, povratak vojske u vojarne i raspuštanje RSF-a. Do ove faze, vojska i RSF izgubili su strpljenje i nisu namjeravali tolerirati još jedan veliki, dugotrajni prosvjedni pokret koji bi također zaprijetio njihovoj moći. Bašir je bio nezamjenjiv, ali oni nisu.
U ranim jutarnjim satima 3. lipnja nestalo je struje i napadnut je kamp dok su prosvjednici spavali. Sigurnosne snage predvođene RSF-om počele su se približavati, brzo vozeći do lokacije u kamionetima. Izvještaji očevidaca i stotine videozapisa s pametnih telefona zabilježili su masakr.
"Počeli su pucati i paliti šatore", kazao je za The Guardian jedan od prosvjednika, Mohamed Madani. "Pucnjava nije prestajala."
Nekoliko dana nakon napada, deseci tijela pričvršćenih teškim utezima izvučeni su iz rijeke Nil. "Nekoć ste pjevali da je cijela zemlja Darfur", rekla je milicija nakon napada, ismijavajući pozive idealističkih revolucionara na solidarnost s Darfurom u prvim danima ustanka u Kartumu. "Sada smo vam donijeli Darfur." (Hemedti je negirao da je naredio ubojstva.)
Ukupan broj stradalih još nije poznat. Bio je to traumatičan događaj u novijoj političkoj povijesti Sudana, ali u razmjerima je bio malen u usporedbi s onim što su RSF i slične milicije, uz potporu vlade, priuštile sudanskim civilima daleko od nadzora u Darfuru, Južnom Kordofanu i Plavom Nilu.
Tjedni nakon masakra u lipnju 2019. bili su razdoblje užurbanih pregovora između RSF-a, vojske i civilnih čelnika koje predstavljaju Snage za slobodu i promjene (FFC), dok su pokušavali dogovoriti prijelazni aranžman koji bi umirio prosvjednike, stabilizirao zemlju i postavio novi pravac za Sudan. U srpnju je postignut sporazum o podjeli vlasti, a u kolovozu je izabran civilni premijer, Abdalla Hamdok, s namjerom da radi s Hemedtijem i Burhanom na usmjeravanju zemlje prema demokratskim izborima za tri godine.
Generalima je dosadilo
Vlada je bila klimava. Nakon nekoliko početnih uspjeha, kao što je uklanjanje Sudana s popisa američkih država sponzora terorizma potkraj 2020. i obećanje Svjetske banke o otpisu duga, RSF i vojska počeli su se umarati od onoga što je Burhan nazvao "unutarnje borbe" između njih i civila, te između samih civilnih strana. Sredinom 2021. netko tko je u to vrijeme blisko surađivao s premijerom rekao je za The Guardian da je civilna komponenta "slaba" i rascjepkana te da vojnici još uvijek imaju konačnu kontrolu. U istom razdoblju, još jedan službenik civilne vlade rekao je da Hamdok, nježni tehnokrat koji se proslavio radeći u međunarodnim organizacijama, nije bio dovoljno agresivan da se suprotstavi dvojici generala, pa je tako počeo gubiti svoj kredibilitet. Do listopada 2021. generalima je bilo dosta, preuzeli su vlast i pritvorili premijera i druge u njegovu kabinetu.
Državni udar nije bio uspješan. Prosvjedi su izbijali, bili nasilno ugušeni, a zatim ponovno izbijali, iz tjedna u tjedan. Međunarodna zajednica, koja je počela izvlačiti Sudan iz hladnoće, zaustavila je pomoć i financiranje. Afrička unija suspendirala je članstvo Sudana, a generali su se našli u poziciji da vode žestoko nemirnu zemlju i gospodarstvo koje je u propadanju, a pritom nisu uspjeli u potpunosti vjerovati jedni drugima.
Hemedti je počeo sumnjati da se islamisti iz Baširova režima infiltriraju u vojsku. Uspostavio je bliske veze s kontaktima u Rusiji, susrevši se s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom na dan invazije na Ukrajinu, ali to očito nije bilo dovoljno da odlučno ojača svoju poziciju protiv vojske, bilo putem opsežne nabave oružja ili financiranja.
Do sredine 2022. godine oba generala ponovno su se počela obraćati civilnim čelnicima, u nadi da će im novi dogovor s civilima kupiti nešto vremena i mogućnosti. Burhan je trebao smisliti kako ukloniti prijetnju RSF-a i staviti ga pod kišobran vojske. Hemedti je trebao pronaći način da se sigurnije ugradi unutar viših državnih ureda, na primjer kandidirajući se za izbore, bez straha od vojne zasjede, ali i bez napuštanja svojih vojnika. FFC se vratio za stol, a u prosincu 2022. civilne strane potpisale su okvirni sporazum koji će biti finaliziran u travnju. Dogovor je obećao civilima, protivno svim dokazima iz protekle dvije godine, da će se generali odreći vlasti. Hemedti će, međutim, ubrzo povjerovati da je to zamka.
Sergej Lavrov i Mohamed Hamdan Dagalo
Politički autsajder
Ako je Hemedti osjetljiv na svoj status autsajdera, ruganje kojem je izložen u Sudanu, a posebno u Kartumu, najvjerojatnije nije bilo od pomoći. Arapskim elitama središnjeg Sudana, takozvanim "riječnim plemenima", potomcima Arapa koji su migrirali s Arapskog poluotoka u 12. stoljeću i vjenčali se s domorodačkim stanovništvom duž obala rijeke Nil, koja teče kroz središte Sudana, Hemedti je bio seoski klaun iz zaleđa. Ove skupine, koje su dominirale vladom i državnom birokracijom od neovisnosti 1956., nisu navikle na ljude kao što je Hemedti u sjedištu moći. Prisiljavajući Bašira da se povuče, Hemedti je poništio sporazum koji je generacijama bio temelj sudanske politike. Političku moć imaju elite centra, a njihovi partneri na periferiji provode svoje planove, ali ostaju u pozadini.
Krajem veljače Hemedti je pristao dati intervju za The Guardian, ali samo u određenom okruženju – na svojoj farmi u predgrađu Kartuma, a ne u sjedištu RSF-a u gradu. Napetost je rasla između njega i Burhana kako se približavao rok za finalizaciju okvirnog sporazuma u travnju, a oni nisu bili ni blizu dogovora o jednoj velikoj spornoj točki - kada i kako inkorporirati RSF u vojsku. U tom kontekstu, Hemedti je za medij želio prenijeti svoj prikaz događaja. Ali početkom ožujka iznenada je otputovao na niz neplaniranih inozemnih putovanja u UAE i Eritreju, gledajući unatrag možda u pokušaju da pridobije regionalnu potporu za svoju kampanju protiv vojske.
U međuvremenu, činilo se da Hemedtijevi bliski saveznici o sebi razmišljaju kao o hrabrim autsajderima koji su zarezali zube u loncu sudanskih ratova, daleko od dekadentnog kapitala i njegove korumpirane mreže tradicionalnih političkih elita. Jedan od njih kazao je za The Guardian da je pobjegao s poprišta masakra u Darfuru, samo da bi došao u Kartum i bio ošamućen neskladom gledanja ljudi kako večeraju, zabavljaju se i provode živote, nesvjesni onoga što se događa samo nekoliko sati od njihove vlastite kuće, u njihovoj vlastitoj zemlji.
Svi su govorili o Hemedtiju kao o neshvaćenoj ličnosti, velikodušnom čovjeku koji živi skromno, zaokupljen interesima sudanskog naroda i borbom protiv podmukle propagande Burhana i njegove tajanstvene kabale islamističkih saveznika. Tvrdili su da "duboka država", sastavljena od moćnih ostataka Baširova režima i vojske, radi na njegovom uklanjanju. Unatoč svoj moći koju je Hemedti skupio, bio je čovjek pod stresom, pod opsadom, rekli su. Shvatio je da trupe, novac i oružje nisu dovoljni da se čvrsto učvrsti na vlasti.
Krvava osveta
Početkom travnja, kako se približavao krajnji rok za finaliziranje sporazuma s civilima i vojskom, postalo je jasno da predanost sporazumu nestaje. Vojska je odustala od prethodnih tvrdnji, izjavivši da neće prepustiti vlast civilnoj vlasti ako ne bude izabrana. Ključne točke, kao što je vrijeme integracije RSF-a u vojsku i Hemedtijeva vlastita pozicija u njoj, postale su sporne. Hemedti je optužio vojsku da odugovlači i "drži se za vlast". S druge strane, glasnogovornik vojske je izjavio: "Ne možemo se dogovoriti kada u zemlji postoje dvije vojske."
Nije jasno kada je točno nestao posljednji trunak povjerenja, ili tko je prvi pucao, ali tri dana prije početka neprijateljstava, RSF je počeo raspoređivati dodatne trupe u Kartum i tiho jačati svoje položaje u strateškom sjevernom gradu Meroweu. U subotu 15. travnja, prvog dana neprijateljstava, trupe RSF-a zauzele su zračnu luku Merowe i zračnu bazu, te se činilo da preuzimaju zračnu luku Khartoum i predsjedničku palaču. Napadnut je i vojni stožer, a do nedjelje ujutro zgrada je gorjela. Vojska se okrenula svojoj glavnoj prednosti u odnosu na RSF, zračnu moć i rasporedila je mlažnjake koji su bacali projektile na položaje RSF-a u središtu grada, na zgrade i grupe pripadnika milicije u blizini civilnih područja. Borbe su se istovremeno rasplamsale i u drugim dijelovima Sudana, ne samo na sjeveru, već ponovno u Darfuru, u gradovima Nyala i Al Fashir. Hemedti je odbacio dogovor kao način da učvrsti svoju moć i vratio se onome što najbolje zna: borbi.
Čini se da je ta borba djelomično potaknuta Hemedtijevom gorčinom zbog toga kako su se prema njemu odnosili njegovi bivši partneri u vojsci i Burhan osobno. Od trećeg dana sukoba, trupe RSF-a počele su ulaziti u kuće u Kartumu, pljačkati i napadati civile. Takvi postupci upućuju na silu koja je neprijateljski nastrojena ne samo prema vojsci, već i prema stanovnicima grada i šireg etničkog središta koje ih nikada nije prihvatilo, što je krvavi izraz Hemedtijeve osvete.
Niti tjedan dana nakon početka neprijateljstava, civilni gubici popeli su se na gotovo 300, a smrtna stradanja koncentrirana su u Kartumu, mjestu najžešćih borbi. Neki su poginuli od metaka koji su se odbili o njihove domove, drugi su se pokušavali probiti preko grada na sigurno. Ostatku gradskog stanovništva ponestaje hrane i vode i spavaju, ako mogu, daleko od prozora dok stalna rafalna paljba trešti ispred njihovih domova. U međuvremenu, vojska neselektivno zasipa bombama i Hemedtijevu miliciju i sudanski narod, dok vodi egzistencijalnu bitku u ime vladajuće klase koja očajnički pokušava eliminirati čovjeka koji je i njezina kreacija i kazna.
