Vuk Vuksanović, istraživač Centra za sigurnosnu politiku u Beogradu, RTL-ovoj reporterki Ani Mlinarić komentirao je srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i njegovo sjedenje na dvije stolice po pitanju Rusije i EU.
Na pitanje koliko dugo Vučić može sjediti na dvije stolice, Vuksanović smatra kako će to ovisiti od europskih prijestolnica ali i sposobnosti Vučića da ispregovara model koji je Zapadu prihvatljiv.
"Ovo što vidimo je proces cjenkanja gdje on iza zatvorenih vrata pokušava u tajnoj komunikaciji s Europljanima i Rusima naći model koji bi ga mogao najmanje koštati. Možemo napraviti hipotetičke scenarije. Da li bi to značilo da uvede neke sankcije, ali ne sve, nekim ljudima iz Putinovog okruženja ali ne Putinu i Lavrovu ili da sa SAD-om ulaže u projekte koji vode srpskoj energetskoj diverzifikaciji, oslobađanju srpske plinske ovisnosti od Rusije. To su bitne nijanse, ali dosta toga ovisi od toga koliko Vučić dobro to prodaje i je li druga strana to sprema kupiti", kazao je Vuksanović.
Komentirajući posjet njemačkog kancelara Olafa Scholza Srbiji, Vuksanović je kazao kako vjeruje da je svrha posjeta Scholza da privoli Srbiju da pređe na drugu stranu.
"Kod gospodina Vučića iz vremena kada je imao idilično partnerstvo s Merkel postoji neko zlatno pravilo: 'samo ne naljutiti Nijemce'. Vjerujem da će Vučić pokušati sebe predstaviti kao potencijalnu žrtvu ruskog miješanja, navodeći neuspjelu posjetu Lavrova Beogradu, gdje će se predstaviti možda kao jedini umjereni političar u Beogradu i jedini koji može držati prisustvo Rusije na nivou koji se može tolerirati, te da na taj način kupi prešutnu suglasnost Zapada za njegovu vlast i njegov sistem", kazao je.
Na pitanje zašto se Srbija ne može otrgnuti iz ruskog zagrljaja, s obzirom na njenu ovisnost o ruskim energentima i podršci za nepriznanje Kosova, Vuksanović je odgovori kako su to dva bitna faktora, no da određene komplikacije postoje.
"Zbog različitih europskih embarga na rusku naftu Srbija ne može uvoziti rusku naftu preko NIS-a koji je u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma, tu postoji i politička ovisnost od ruske zaštite po pitanju Kosova iako je to postao kompliciran faktor za srpsku vladu jer Moskva sve više koristi kosovski presedan u svojim sporovima teritorijalnim s bivšim sovjetskim republikama. Mimo tih vanjskopolitičkih strahova, rekao bih da Vučića plaše unutrašnji razlozi gdje se boji da bi naljutio rusofilske dijelove srpskog javnog mnijenja koji su izraženi među glasačima njegovog SNS-a. Iako se boji vanjskopolitičkih posljedica punog opredjeljivanja na jednu stranu, može se više bojati toga kako će srpsko javno mnijenje reagirati na svrstavanje", kazao je Vuksanović.
Komentirajući rusofilno mnijenje u Srbiji, Vuksanović je kazao da je novi val rusofilije u toj zemlji nastupio kada je Kosovo krenulo kliziti ka neovisnosti.
"Popularnost Rusije u srpskom javnom mnijenju nije produkt neke duboke emotivne i filozofske rusofilije, to je bila emotivna frustracija na zapadne politike kao što je neovisnost Kosova. Od tada je za srpske političare to balansiranje između Rusije i Zapada bio pokušaj da na unutrašnjem planu ulove glasove proruskih i prozapadnih glasača", zaključuje Vuksanović.
