Savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Donalda Trumpa,H.R. McMaster, smatra kako američka vojna i nuklearna nadmoć nad Sjevernom Korejom nije dovoljna da odvrati njenog vođu Kima Jong-una da napadne SAD te da je potreban vojni napad kako bi ga se spriječilo, analizira Business Insider. Izgleda i kako su državni tajnik Rex Tillerson i obrambeni tajnik James Mattis ključne figure koje uspijevaju spriječiti Trumpa da posluša McMasterov savjet.
McMaster, koji je vodio američku protuustaničku strategiju u Iraku ranih 2000-ih, često daje neke od najradikalnijih američkih izjava u vezi Sjeverne Koreje, u čemu ga jedino sam Trump uspijeva pratiti. Prije nego što je postao Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, McMaster je vodio stvaranje opsežne strategije američkih oružanih snaga za posthladnoratovsko doba.
McMaster smatra kako je ponovo došlo vrijeme za aktivnu geopolitiku
Dok se tradicionalno razmišljanje nakon pada Sovjetskog Saveza koncentriralo na održavanje mirnog statusa quo i svjetskog poretka, McMaster je povezao trenutačnu situaciju s 1914. te napao obavještajnu zajednicu za ignoriranje povijesti i dopuštanje da moć i utjecaj SAD-a padnu dok su se fokusirali na skupe obrambene projekte. "Geopolitika se vratila, i ljutita je", izjavio je McMaster prošlog mjeseca kada je predstavljao novu nacionalnu sigurnost SAD-a.
Prošle je godine McMaster napisao članak u časopisu američke vojske u kojem je rekao kako "neprijateljske, revizionističke sile, Rusije, Kina, Sjeverna Koreja i Iran, aneksiraju teritorije, zastrašuju naše saveznike, razvijaju nuklearno oružje i koriste strane snage pod zaštitom moderniziranih konvencionalnih vojski." McMaster je ustvrdio kako ti protivnici "često paze da ne prijeđu granicu koja bi izazvala konkretan odgovor SAD-a i naših saveznika", dodajući kako "neprijateljske snage ne djeluju izolirano jedna od druge". "Oni promatraju i procjenjuju američka djelovanja i odgovore širom Zemlje", rekao je. "Tako kalibriraju svoje akcije."
'Više nas se ne boje'
Ukratko, McMaster tvrdi da se Kina, Iran i Sjeverna Koreja ohrabre kada svijet vidi rusko hibridno ratovanje u Ukrajini i na Baltiku te slab odgovor koji na to ima SAD.
Dok se SAD muči s patroliranjem oko goleme kineske otimačine teritorija u Južnom kineskom moru ili suzbijanjem rastućeg utjecaja Irana u Siriji, Sjeverna Koreja procjenjuje, za sada točno, da može nastaviti nekažnjeno prkositi Americi. Sjeverna se Koreja pokazala posebno vještom u 'rezanju salame', tj. guranju svojih interesa u suprotnosti sa zahtjevima SAD-a toliko malenim koracima da niti jedna provokacija nije bila dovoljna da SAD započne rat.
Rusija, Kina, Sjeverna Koreja i Iran, svi su oni djelovali u suprotnosti s interesima Sjedinjenih Država unatoč njihovu nuklearnom arsenalu, što bi neki nazvali prkošenjem tradicionalnom odvraćanju. SAD može samo promatrati kako njihov utjecaj na Tihom oceanu, istočnoj Europi i Bliskom istoku eksponencijalno pada, dok utjecaj Kine, Rusije i Irana raste. Strategija toleriranja neprekidne serije prkosnih radnji držala je SAD dalje od većih sukoba, što bi McMaster možda želio promijeniti.
Učinimo da se Amerika ponovno bori
McMaster je naznačio kako bi borba za američke interese i kažnjavanje njihovih suparnika možda mogla postati važnija od izbjegavanja masovnog rata. Upitan o sjevernokorejskoj krizi u prosincu, McMaster je odgovorio: "Mi nismo predani miroljubivom rješenju, predani smo rješenju."
"Moramo biti spremni, ako to bude nužno, izvršiti denuklearizaciju Sjeverne Koreje i bez suradnje njena režima", dodao je.
McMaster se otvoreno upitao djeluje li politika odvraćanja u slučaju Sjeverne Koreje. Dok nekolicina stručnjaka misli kako bi ta država mogla izvršiti nuklearni napad na SAD, jer bi to bilo ravno samoubojstvu, Sjeverna je Koreja već i ranije izigravala sankcije tako što je prodavala oružje i nuklearnu tehnologiju neprijateljima SAD-a.
Jedno od rješenja o kojem se sve više raspravlja, a koje izgleda kao McMasterova zamisao, je da se Sjevernoj Koreji očita lekcija silom. Bila bi to tzv. 'strategija krvavog nosa', u sklopu koje bi SAD izveo ograničeni napad kao reakciju na neku sjevernokorejsku provokaciju. No takav bi napad lako mogao prerasti u nuklearni sukob. Mogla bi se umiješati i Kina, pa čak i Rusija. Poginuli bi se brojili u stotinama tisuća, ako ne i u milijunima, zaključuje se u analizi Business Insidera.
