U jeku strašne eskalacije sukoba između Izraela i Hezbolaha u Libanonu, neki se možda pitaju, kako na ove napade i krvoprolića reagira libanonska vojska? Ili, još bolje, postoji li?
Dok u sukobu Izraela i Hamasa potonji jesu socijalno-vojna organizacija koja ujedno, de facto, samostalno upravlja pojasom Gaze, Hezbolah je politička stranka i militantna skupina koja ima paravojno i političko krilo, ali ne upravlja Libanonom samostalno. Libanonske vojne snage, pak, trebale bi braniti građane od vanjske agresije te osiguravati stabilnost i sigurnost i braniti vitalne interese Libanona. Ako ništa, trebala bi odbijati izraelske raketne udare i pripremati obranu od najavljene izraelske kopnene invazije međutim, od libanonskih zapovjednika i generala ni traga ni glasa.
Uloga libanonske vojske u sukobu s Izraelom kompliciranija je nego što se na prvi pogled čini.
"To nije klasična vojska poput zapadnih vojski", kaže Khalil Helou, general libanonske vojske na dopustu i profesor geopolitike na Sveučilištu Sveti Josip u Bejrutu za Euronews, dodajući da uloga libanonske vojske u Libanonu nije samo obrana granica zemlje. "Libanonska vojska podliježe uputama libanonske vlade. Za sada, i to dugo vremena, postoje ekstremne podjele. Vojska je bila prepuštena sama sebi. Sada tko god zapovijeda vojskom, tko god bio vrhovni zapovjednik, mora donijeti odluke koje smatra prikladnima", dodaje.
Pokrene li izraelska vojska kopnenu invaziju, kao što je učinila 2006., a nasilje se iz južnog Libanona proširi na ostatak zemlje, bit će to ugroza za cijeli Bliski Istok.
Južni Libanon i dolina Bekka pod pravnim su okriljem Rezolucije 1701 Vijeća sigurnosti UN-a. Ova rezolucija utvrđuje stvaranje UN-ovih mirovnih snaga, UNIFIL, na jugu. Također daje aktivnu ulogu redovnoj libanonskoj vojsci i poziva libanonsku vladu i UNIFIL "da zajedno rasporede svoje snage" tako da "neće biti oružja bez pristanka libanonske vlade i nijednog drugog tijela osim Vlade Libanona" nakon povlačenja Izraelskih obrambenih snaga (IDF).
U slučaju većeg vojnog napada, libanonske oružane snage naći će se pred dilemom: suprotstaviti se izraelskoj vojsci ili silom razoružati Hezbolah, poštujući u oba slučaja rezoluciju UN-a.
'Recept za građanski rat'
Između 1975. i 1990. Libanon je bio poharan građanskim ratom, a zemlja je postala 'vojno igralište' za regionalne aktere i velike sile. Aktualni politički režim u zemlji delikatna je ravnoteža između predstavnika različitih konfesionalnih zajednica, a vojska je ustavno podređena političkim institucijama čiji pripadnici imaju međusobno oprečna stajališta o aktualnoj krizi.
"Ako ikad dođe do kopnenog napada, jedinice raspoređene na jugu trebale bi braniti libanonski teritorij. Ali u osnovi, misija brigada raspoređenih na jugu je da rade zajedno s UNIFIL-om, a ne uz upotrebu sile. Dakle, to nije udarna snaga, to nije snaga koja će se suprotstaviti Izraelu. Odnos snaga nije nimalo u našu korist u ovom slučaju", kaže Helou.
Prema Rezoluciji 1701, Hezbolah je trebao povući svoje naoružane skupine iz južnog Libanona, a posebno svoje raketne sustave koji mogu gađati Izrael, ali tu obvezu nije ispunio. Valja istaknuti da je Hezbolah legitimna i ustavna libanonska politička snaga koju većinom čine libanonski šijitski muslimani. Njegove oružane snage djeluju kao visoko operativni kontingenti opunomoćenici Irana, izolirani od zapovjedne strukture libanonske vojske. Kada Hezbolah poduzme jednostranu inicijativu da napada Izrael, ostale libanonske političke snage i vojska potpuno su nemoćni.
"Suprotstaviti se Hezbolahu trenutni je i automatski recept za građanski rat. Vojni vrh zna da je prioritet unutarnja stabilnost, posebno u ratu koji bi se mogao dogoditi između same vojske i Hezbolaha", kaže Helou.
POGLEDAJTE VIDEO: Užasna eskalacija na Bliskom istoku, Izrael sed sprema na najgore
Prenapregnuti kapaciteti
Odnose Hezbollaha i libanonskih sigurnosnih struktura obilježili su i neki konstruktivni trenuci suradnje: "Treba se samo sjetiti suradnje između Hezbollaha i libanonske vojske tijekom razdoblja maksimalne ekspanzije Islamske države u Siriji i Iraku, kada su elementi povezani sa skupinom Islamska država i Al-Nusra bili prisutni i djelovali unutar samog Libanona u uvjetima pripreme, obuke i regrutiranja", kaže Claudio Bortolotti, istraživač s Instituta za istraživanje međunarodne politike sa sjedištem u Milanu.
Oružano krilo Hezbollaha ima osebujnu paravojnu strukturu. Ima snažan balistički kapacitet, ali koristi gerilske jedinice kao pješaštvo i nema ni zračne snage ni tenkovske pukovnije. Libanonska regularna vojska, nasuprot tome, ima tipičnu vojnu strukturu, ali nedovoljno naoružanja.
"Europska unija je oduvijek pokušavala ojačati sposobnosti libanonskih oružanih snaga. I to nije novo. Oni su pomogli libanonskoj vojsci", objašnjava libanonska dopisnica za sigurnost Agnes Helou. "Recimo prvo da je Njemačka pomogla libanonskoj vojsci da održi sve nadzorne tornjeve na strani mornarice, kao i na kopnenoj strani, kopnene granice sa Sirijom i na pomorskim lokacijama na Mediteranu. Neke zemlje EU-a i SAD pokušat će organizirati konferenciju za pomoć u naoružavanju libanonske vojske na južnoj granici ako postoji politička odluka o slanju libanonske vojske. Dakle, problem nije u naoružanju ili sposobnostima, samo u političkoj odluci Libanona da ih pošalje ili učinkovito rasporedi", pojašnjava.
I dok European Peace Facility ( op.a. financijski instrument Europske unije pod vodstvom visokog predstavnika Josepa Borrella, koji ima za cilj isporuku vojne pomoći partnerskim zemljama i financira raspoređivanje vojnih misija EU-a) osigurava sredstva za libanonsku vojsku kako bi nastavila igrati svoju ulogu u promicanju rezolucije 1701, libanonska vojska je prenapregnuta jer se mora baviti unutarnjim sigurnosnim poslovima Libanona kao što je, primjerice, pokušaj kontroliranja preljeva migranata u EU. "Libanonska vojska također pokušava osigurati sigurnost za izbjeglice. Sirijske izbjeglice i palestinske kampove", dodaje Helou.
A što je s vojskom u Bekki?
Vojska u Bekki, pak, nije u stanju djelovati na novim frontovima. A ako bi se libanonska regularna vojska uključila u izravan kopneni sukob između Izraelskih vojnih snaga i Hezbollaha, to bi izazvalo ogromne političke probleme za njezine financijske sponzore na Zapadu, Saudijsku Arabiju i zemlje Zaljeva.
Izraelski projektili u međuvremenu pogađaju teritorij Libanona, ali libanonska vojska ih niti ne pokušava oboriti. Zašto?
"Raketna obrana i protuzračna obrana su ista stvar", kaže Khalil Helou. "To je obrana od letećih meta. Ali libanonska vojska nema svoje. Hezbollah ih nema. Sirijci imaju S-300. To uopće nije funkcioniralo. A kada govorite o takvoj ravnoteži snaga, postoje ogromne regionalne sile koje nisu u stanju oboriti projektile. Tako da se i ne može tražiti od libanonske vojske da to učini", dodaje.
"Dolinu Bekka kontrolira brigada Bekka, koja je operativna brigada s uglavnom standardnim osobljem. Pitanje je je li to danas potpuno popunjena brigada i je li spremna suočiti se s prijetnjom koja nije samo vanjska, već bi također mogla biti interna", kaže Bortolotti. "Vjerujem da bi mogla postojati dva scenarija. Prvi i izgledniji, u slučaju kopnene invazije Izraela moglo bi doći do razdruživanja jedinica regularne vojske, čime bi se dolina Bekka napustila te ostavila kao bojno polje Izraela i Hezbollaha. Drugi, manje vjerojatan, scenarij bio bi pojačanje vojnih jedinica do mjere da se mogu suprotstaviti vojnoj prisutnosti ili pružiti potporu Izraelu. Međutim, prisutnost libanonske vojske mogla bi biti faktor odvraćanja od operativnih aktivnosti Izraela", pojašnjava.
Tijekom izraelske invazije 2006. libanonska vojska izbjegavala je bilo kakav sukob s IDF-om, unatoč bombardiranju nekih njezinih vojnih baza. Libanonska vojska također nije upotrijebila svoju snagu za razoružavanje Hezbollaha, unatoč obvezujućim odredbama Rezolucije 1701.
