Dana 12. listopada 2018. princeza Eugenie udala se za Jacka Brooksbanka u dvorcu Windsor, na ceremoniji koja je dijelom financirana iz Sovereign Granta, godišnje uplate britanske vlade monarhiji. Tog je dana sociologinja Laura Clancy, autorica ovog članaka za OpenDemocracy, u svojoj lokalnoj teretani čula razgovor dvoje ljudi.
“Mrzim kad ljudi kukaju o tome koliko novca koštaju kraljevska vjenčanja”, rekao je jedan. “Ova zemlja ima važnijih problema o kojima mora brinuti. Mislio sam da je ona izgledala prekrasno.”
Ovo nije ni prvi ni zadnji put da je čula takvo mišljenje. U šest godina koliko je pisala svoju novu knjigu, "Vođenje obiteljske tvrtke: Kako monarhija upravlja svojim imidžom i našim novcem", puno su je puta pitali zašto toliko razmišlja o monarhiji kad se naizgled suočavamo s važnijim problemom globalne nejednakosti.
"Moj odgovor je da kako bismo razumjeli ove druge probleme, moramo razumjeti monarhiju, posebno u britanskom kontekstu. Dok se istraživanja i komentari o moći elitnih korporacija sve više koriste za razumijevanje globalnih nejednakosti, monarhija se vrlo rijetko razmatra kao dio toga. Često se odbacuje kao arhaična institucija, anakronizam za korporativne oblike bogatstva i moći, i stoga nevažan", piše Laura.
Odnos monarhije i kapitalizma
U međuvremenu, nastavlja Laura, o monarhiji se moralizira u medijskoj kulturi kroz prikaze nacionalnog identiteta, "obitelji" i filantropije, koji zaobilaze pitanja nejednakosti, aristokratske državne moći i privilegija. Komentar posjetitelja teretane - "Mislio sam da je izgledala prekrasno" - čini upravo to: maskira monarhijsku moć kroz individualizirane ideologije roda, bajke i ljubavi.
Međutim, odnos između monarhije i kapitalizma star je koliko i sam kapitalizam. Pretvarati se da je monarhija banalna tradicija znači potpuno previdjeti stoljeća eksploatacije i akumulacije koji su joj pomogli da preživi.
Tvrtka i izbjegavanje poreza
U svojoj knjizi Laura Clancy monarhiju je opisala kao korporaciju – Tvrtku – kako bi razotkrila njezinu temeljnu kapitalističku logiku. Jedan primjer gdje je to izašlo na vidjelo bilo je tijekom curenja "Rajskih dokumenata" o globalnom izbjegavanju poreza, koji su otkrili da je Vojvodstvo Lancaster – kraljičino privatno imanje – koristilo offshore fondove privatnog kapitala kako bi izbjeglo plaćanje veće poreze na svoje posjede. U skandal su bile upletene i globalne korporacije poput Applea, Nikea i Facebooka.
Prema zakonu, Kruna je izuzeta od poreza, a Sovereign Grant je oslobođen poreza na dohodak. Godine 1992., kao odgovor na ljutnju zbog javnih sredstava koja su se koristila za obnovu dvorca Windsor nakon požara, Tvrtka je pristala platiti "dobrovoljni" porez na dohodak i kapitalnu dobit na privatna ulaganja i Privy Purse, prihod suverena od portfelja zemljišta, imovine i sredstava koja drži Vojvodstvo Lancaster – ali samo “u mjeri u kojoj se prihod ne koristi u službene svrhe”. Tada je ostao nepoznat točan iznos tog poreza na dohodak, kao i veličina bogatstva od kojega se dohodak oporezuje. Kruna je također izuzeta od poreza na nasljedstvo na "ostavštinu od suverena do suverena", što znači da imovina može prelaziti s monarha na monarha bez izmjena ili gubitka bogatstva.
To znači da, dok korporacije poput Amazona sele svoja sjedišta kako bi izbjegle plaćanje poreza u zemljama u kojima je akumulirano njihovo bogatstvo, Tvrtka se oslanja na (nekodificirani) britanski ustav i političke običaje kako bi igrala istu igru. Tvrtka stoga povezuje povijesne običaje s logikom financijskog kapitalizma, piše Laura Clancy.
U "Otocima s blagom: Porezne oaze i ljudi koji su ukrali svijet", Nicholas Shaxson opisuje porezne oaze kao "rute za bijeg od obaveza koje dolaze sa životom i dobivanjem koristi od društva - poreza, odgovorne financijske regulative, kaznenih zakona, pravila o nasljeđivanju i tako dalje". No, Tvrtka to čini stoljećima tako što je zakonski oslobođena plaćanja poreza. Davno prije offshore poreznih oaza, aristokracija i monarhija izbjegavale su porez ulažući zemljišna imanja u trustove. U međuvremenu, "dobrovoljno" oporezivanje predstavlja kao dobronamjerno davanje.
Korporativne veze Tvrtke
Kruna je pravno društvo običajnog prava. Kao što Guy Standing tvrdi u "The Corruption of Capitalism", rentijerski kapitalizam - monopolsko vlasništvo nad oskudnom imovinom, poput zemlje ili intelektualnog vlasništva, od strane nekoliko bogatih pojedinaca ili kompanija - povijesno je započeo pokušajima monarhije da prikupi kapital putem izvlačenja naknada. To se kretalo od patentnog sustava i zakona o autorskim pravima, do zemljoposjednika i ograđivanja javnog prostora.
Tvrtka je također imala koristi od kolonijalne akumulacije bogatstva i sustava rasnog kapitala. Mnogi su monarsi izravno profitirali od trgovinskih poslova putem carina. Elizabeta I. dodijelila je Kraljevsku povelju Britanskoj istočnoindijskoj kompaniji 1600. godine, koja je uspostavila trgovačke postaje na otoku Javi i Suratu u Indiji, prije nego što se proširila Azijom i Karibima kao suverena sila u ime britanske krune. Godine 1660. kralj Charles II osnovao je Royal Africa Company, koju je vodio njegov mlađi brat, vojvoda od Yorka, i koja je izvlačila robu (uglavnom zlato i slonovaču) iz Zlatne obale. Također je uspostavio brutalnu trgovinu robljem, transportirajući više od 3000 Afrikanaca na Barbados, od kojih su mnogi imali inicijale "DY" urezane u prsa kako bi označili svoju pripadnost vojvodi. Obojica su u poduzeće uložila privatna sredstva.
Danas Tvrtka ima višestruka korporativna ulaganja, interese i kontakte. Duchy Organics je tvrtka koju je osnovao princ Charles 1990. godine, a prodaje organske prehrambene proizvode u partnerstvu s Waitroseom. Heads Together, dobrotvorna organizacija za mentalno zdravlje koju vode princ William i Kate Middleton te princ Harry, ima četiri korporativna partnera: Virgin Money, Dixons Carphone, Unilever i BlackRock. Regionalne nagrade Prince’s Trust sponzoriraju HSBC, Royal Bank of Scotland, Ulster, Natwest, Dell, Delta Air Lines, Tesco, G4S i BAE Systems. Pojedini članovi kraljevske obitelji čak su bili uključeni u sponzorske ugovore, poput Zare Phillips za Rolex i Petera Phillipsa za Jersey Milk.
Kraljevski žrtveni jarci
Nakon udaje bivše holivudske glumice Meghan Markle i ulaska u Tvrtku 2018., a posebno nakon ostavke nje i princa Harryja 2020., u medijima i javnosti vode se rasprave o tome kako su komercijalizirali britansku monarhiju. U Daily Mailu, primjerice, komentator Max Hastings napisao je članak pod naslovom "Moje brige zbog ovog vulgarnog holivudiziranja mladih kraljevskih obitelji". Čini se da ovi komentari pretpostavljaju da tvrtka inače nije "komercijalna" ili uključena u reprodukciju korporativnog kapitala.
Ipak, izdvojiti Harryja i Meghan za komercijalizaciju tvrtke znači prikriti čitav niz veza između monarhije i poduzeća. Prebacujući krivnju na Harryja i Meghan, monarhija je ponovno izolirana od kritika. Ideologija da je monarhija neka arhaična institucija – iznimno korisna kako bi se osiguralo da se na nju gleda kao nevažnu – može se nastaviti.
Drugdje u svijetu, monarhija i korporativna moć vidljivije su povezane. Kneževska obitelj Lihtenštajna, na primjer, posjeduje najveću financijsku grupu u Lihtenštajnu, LGT, s princom Maximilianom koji je izvršni direktor. Vrijednost obitelji procjenjuje se na 4,4 milijarde dolara. Ipak, pronaći procijenjenu vrijednost britanske monarhije minsko je polje natjecateljskih figura, s obzirom na to da zakoni prvenstva često oslobađaju monarhiju od obveze otkrivanja "osobnog bogatstva" pojedinih članova kraljevske obitelji. Ipak, ako monarhijsko bogatstvo u nekom trenutku dolazi iz javnih fondova, putem različitih taktika izvlačenja, kako uopće možemo napraviti razliku između "javnog" i "privatnog" bogatstva, pita se Laura.
Ellen Meiksins Wood tvrdi u "The Pristine Culture of Capitalism" da "nije bilo fatalnog raskola između kapitalističke ekonomije i političko-kulturnog starog poretka (ancien régime) suspendiranog u vremenu negdje oko 1688." Umjesto toga, država, društvo i kultura oduvijek su bili povezani s kapitalizmom, pa su stoga svi izgrađeni na istim ideološkim linijama. To nisu odvojeni entiteti: oni rade na osnovi istih ciljeva. Isto tako, Laura Clancy tvrdi da danas ne možemo govoriti o kapitalističkim nejednakostima u Britaniji, a da ne govorimo o monarhiji. Načela po kojima funkcionira monarhija ključna su načela po kojima funkcionira cijeli sustav, a razumijevanjem monarhije možemo početi shvaćati smisao sustava.
