„Usprkos tome što se u Njemačkoj smanjuje broj novih infekcija korona-virusom, prerano je govoriti o poboljšanju situacije i ukidanju mjera", jasan je Lothar Wieler, direktor Instituta Robert Koch. Mada u Njemačkoj nije proglašeno izvanredno stanje, javni život je potpuno zamro, a radi samo ono što je neophodno za svakodnevne potrebe građana. Ispitivanja javnog mnijenja su pokazala da su građani uglavnom zadovoljni mjerama vlasti, piše Deutsche Welle.
Međutim, kako vrijeme prolazi sve glasnija je rasprava o tome jesu li mjere ograničenja još uvijek primjerene, a prije svega se postavlja pitanje - koliko će trajati. Mnogi ključni političari na to imaju kratak odgovor: budite strpljivi.
Vlasti u Njemačkoj su zaslužile „veliko priznanje" za aktivnosti u korona krizi, ali griješe time što „odbijaju raspravu o ublažavanju i kraju ograničenja", kaže profesor teologije Peter Dabrock, predsjednik njemačkog Etičkog vijeća. On ne prihvaća protuargument političara koji kažu da ne žele buditi lažnu nadu: „Ljudima je nada potrebna, ona ih motivira da istraju."
Dabrock je pozvao na otvorenu raspravu o postupnom ublažavanju ograničenja. „Prerano je za otvaranje, ali nikada nije prerano razmišljati o kriterijima za otvaranje." Etičko vijeće je također upozorilo da bi s vremenom moglo da nestane povjerenje stanovništva u vlasti te kako ova kriza nije trenutak izvršne vlasti, nego „demokratski legitimirane politike".
Pandemija može potrajati i dobar dio sljedeće godine
„Do sada poduzete mjere vlasti su uglavnom paušalne, nediferencirane i ne baš precizne", kaže 14 autora studije "Održiva borba protiv pandemije koronavirusa. Preporuke za fleksibilnu strategiju prilagođenu riziku". Onipolaze od toga da prije 2021. nije realno očekivati efikasno cjepivo ili terapiju. A ako se uspori širenje infekcije, što je cilj dosadašnjih mjera u Njemačkoj, pandemija može potrajati - i to ne samo nekoliko mjeseci, nego i dobar dio sljedeće godine. To znači da borba protiv koronavirusa mora mnogo više da liči na maraton nego na sprint.
Trinaest sveučilišnih profesora i jedan liječnik također smatraju da je pogrešno suprotstavljati zaštitu zdravlja na jednoj i produktivnu ekonomiju na drugoj strani. Jer, uz nekontrolirano širenje virusa nije moguć ni pozitivan razvoj gospodarstva, a štetni efekti postojećih restriktivnih mjera ne pogađaju samo privredu, nego i zdravstvo, društvo i politiku.
Njihov izlaz iz korona-krize opisuju kao optimalnu kombinaciju razumne borbe protiv pandemije i prilagođavanja restriktivnih mjera - ovisno od toga o kojim se ljudima, regijama i sektorima društva i privrede radi. Oni predlažu formiranje regionalnih operativnih grupa širom Njemačke koje bi koordiniralo nacionalni corona taskforce sa zadatkom da politici nude prijedloge mjera, da prate njihovo provođenje i da se bave komunikacijom s javnošću.
Pri postupnom ukidanju ograničenja trebalo bi u obzir uzeti četiri kriterija: rizik od infekcije SARS-Cov-2 i od teškog oboljenja COVID-1, relevantnost nekog područja poslovnog i društvenog života i mogućnost uvođenja i poštivanja mjera zaštite.
Preventivne mjere i širenje virusa
Ovi stručnjaci recimo predlažu da bi prvo trebalo otvoriti sektore s malim rizikom od infekcije, kao što su visoko automatizirane tvornice kao i vrtiće i škole. Također bi se ranije mogle otvoriti regije u kojima ima malo zaraženih i u kojima je mali potencijal za širenje virusa, kao i regije u kojima je postignut visok stupanj imuniteta. To važi i za regije sa slobodnim kapacitetima u zdravstvu.
U jednoj drugoj studiji pod naslovom "Poboljšati bazu podataka, ciljno razviti prevenciju i zaštititi građanska prava" grupa od šestoro vrhunskih stručnjaka iz zdravstvenog sektora, napominje da su sadašnji podaci kojima se raspolaže i na osnovu kojih se donose političke odluke - nepotpuni i nepouzdani.
Oni kažu da su opće preventivne mjere (npr. fizičko distanciranje) teoretski slabo zasnovane, te da je njihova efikasnost ograničena i paradoksalna (što su efikasnije, veći je rizik od „drugog vala") i dovode do kolateralne štete kao što su socijalni problemi i ugrožavanje demokracije i građanskih prava. Treba imati u vidu dugoročne posljedice ograničenja po zdravlje građana, jer studije pokazuju da povećanje nezaposlenosti dovodi do više slučajeva srčanih udara, povišenog krvnog tlaka i depresije.
Slično drugim epidemijama, ograničenja se moraju postupno zamjenjivati mjerama usmjerenim na četiri uzajamno ovisne rizične grupe, a to su: starije osobe, kronični i drugi bolesnici koji pate od više bolesti, institucije kao što su starački domovi i bolnice i spontana lokalna žarišta. Oni ističu da će širenje virusa u narednom periodu biti pretežno u spomenutim institucijama, a da će se smanjiti putem individualnog kontakta. Također predlažu da se načini jednostavan test odnosno bodovni sustav na osnovu poznatih rizika, koji bi mogao da se primjenjuje na osobe i grupe.
"Neshvatljivo je da se djeca i mladi ne mogu slobodno kretati, ako ne kontaktiraju starije", kažu autori ove studije i stoga predlažu ublažavanje restriktivnih mjera, ali pod uvjetom da se prethodno zaštite stariji građani.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
