Obiteljska ljetovanja pamte se i prepričavaju godinama nakon boravka na moru, pogotovo ako su prožeta simpatičnim, a ponekad i nerealnim situacijama. Ako svemu tome dodamo i prisustvo punice i punca, možemo zamisliti kakav je to spektakl, piše Kurir prenoseći iskustvo Dejana Senjija iz Zemuna.
Njegove priče o zgodama i nezgodama tijekom ljetovanja u Siviriju, u grčkoj pokrajini Halkidika, objavljene prije dvije godine na društvenim mrežama postale su pravi klasik i vodič za obiteljska ljetovanja koji vrijedi pročitati na početku svakog ljeta. Dejan je na ljetovanju svakoga dana vodio dnevnik zanimljivih događaja, a koliko je njegovo pisanje bilo zanimljivo, najbolje govori činjenica da je u vrijeme kada je objavio svoj dnevnik, na društvenim mrežama pokrenuta inicijativa da čitava obitelj što duže ostane na moru. Njegov dnevnik prenosimo u cijelosti.
Dan prvi
Nakon mnogo peripetija i dosta toga "nepoznatog" (jer se informacije mijenjaju iz minute u minutu), kao i zahvaljujući dobrim ljudima u ovoj grupi na savjetima, uspješno smo potopili naše papke u Siviriju.
Datum polaska 26. 07. 2021. (ljeta gospodnjeg)
Znači jutros u 6.15 opći kaos na Preševu (kamere uživo, hvala AMSS aplikaciji). Tek otvorili četvrtu traku, a već je kolona bila tko zna koliko duga (Google javio čekanje 25 minuta).
Odmah skrenuli kod Vranja na Prohor, stigli oko 7 sati i bili jedini automobil (čini mi se da smo probudili i naše i makedonske carinike). Nismo dobili karticu, ali nam je pristojni carinik rekao da se izdaju samo na Preševu i to ako želimo čekati. Ne, nije bilo vrijedno čekanja tih par eura koliko nas je koštao put. Prošli granicu za dvije minute i bili natrag na E75 već oko 7.35 sati.
Put kroz Makedoniju standardan, korektan. Negdje na pola puta (oko 8.40) naišli na neku djecu iz Šapca, crk'o im autobus još jutros u 2 sata i čekaju novi iz Beograda (pošli na ekskurziju na Krf). Mukice… baš mi bilo žao djece.
Dalje smo nastavili po planu i isključili se za Valandovo i pravac Dojran (nismo ljubitelji janjetine u Mrzencima, više volimo giros i more). Na graničnom prijelazu bili oko 10.15 sati po našem vremenu, negdje šesti, sedmi u koloni. Makedonce prošli brzo, ali neka Grkinja je baš jutros ustala na lijevu nogu, pa smo čekali nekih 20-ak minuta.
Testirali po jednog putnika iz vozila (brzi test, rezultat dobili odmah na telefon). Neka cura nam skenirala PLF i uvela nas u bazu podataka. Ipak hvala grčkim carinicima na brzini, kad smo konačno došli na red čekali smo možda 20 sekundi, koliko je bilo potrebno da pečatiraju četiri putovnice.
Dalje krenuli put Halkidikija i Kasandre. Totalni kaos na 'ringroadu' oko Soluna i dalje na jug, svi negdje žure i jure.
Kada smo konačno stigli (oko 14.20 sati po lokalnom vremenu), samo ubacili stvari u apartman i trk na plažu.
Po ulasku u vodu izljubio sam sve meduze kao da su mi rod najrođeniji, popio malo vode od valova koji su bili prilično veliki, kako su se ljudi oko nas žalili (za naš ukus možda i nedovoljno veliki). Klinka 16 mjeseci, koja je prvi put ušla, vidjela i osjetila more, nije htjela izaći iz vode do 18.20 kada smo je konačno iznijeli modru i naboranu. Dok tipkam ovaj post, ona mi skače nad glavom i traži da idemo na plažu.
Sutra je novi dan. Veliki pozdrav i hvala svima na savjetima! P.S. Voda ekstratopla. Giros 3,5 eura. Tzatziki dodatno naplaćuju.
Dan 2, Siviri, Grčka.
Ustao još u 7h i odmah zaključio da će dan biti standardno vruć.
Spavao sam loše, nije se znalo tko me više šutirao, gospođa ili bebač. Čvrsto sam odlučio da ću večeras spavati na terasi.
Otišli na plažu oko 09:30h (bebaču je ipak trebalo vremena da se razbudi od jučerašnjeg dana). Uživali u svakom trenutku na plaži. Oko 12h pijesak počeo nenormalno gorjeti, u jednom trenutku sam mislio da ću nazočiti otapanju silikata i stvaranju stakla. Ipak ništa. Hladno pivo nas nije dovoljno rashladilo. Bilo je potrebno tuširanje hladnom vodom u apartmanu.
Nedugo zatim pobjegli u apartman zbog bebača, ona cepnula dva i pol sata, ja pročitao par stranicaa "Hipnotizera" pa natrag na plažu. Opet valovi, nedovoljno veliki i dalje, ali ipak odlični za uživanje. Poslije popili po jedan grčki frape i protjeralo nas za tren oka (hvala obližnjem kafiću na razumijevanju).
Prije odlaska s plaže uživali u zalasku Sunca (takav zalazak vidi se samo u Siviriju).
Ostala je hamletovska dilema: pojesti giros ili ne?! Kaže gospođa da sam i ovako dovoljno debel pa sam za večeru smazao samo dinju.
Bebač još uvijek ne spava (nagrabusio sam večeras). Uzdravlje svi i živjeli. Sutra je novi dan. Živjelo grčko more!
Dan 3. Siviri, Grčka.
Znači ovako izgleda kad ustaneš u 05h, a ne moraš na posao. Hoću li se ikada naviknuti na ovo ljenčarenje?! Lažem, odmah sam se navikao.
Prvi odlazak u Masutis (ponestalo mi piva). Prošetao se još oko 06:50h da bih sponao kako Masutis radi tek od 08h.
Otišao na plažu uživati u jutru. Tek poneki lokalni Grk odlučio je praviti mi društvo u mom jutarnjem obilasku plaže. Pojedini ribolovci se već vraćaju zbog punih mreža, a pojedini se vraćaju zbog praznih flaša (od Tsipura ili nekog drugog grčkog alkohola).
Šetnja je urodila plodom, Masutis se otvorio u 08h, kupio pivo i trk nazad u apartman. Lažem, kupio sam i po kilogram tzatzikija i maslina. Idealan grčki doručak u srpskoj varijanti.
Djeca ustala, doručkovala i trk na plažu. Sunce danas još jače nego jučer.
I prijepodne i popodne stanje na plaži opsadno. Nema dovoljno pijeska za sve nas. Temperatura vode sigurno oko 25-26 stupnjeva jer, iskreno, i ne osjeti se ulazak. Od jutros neki vjetar nanio travke i poneki val.
Možda nekome smeta, ali nama koji nemamo more, nikako ne smeta. Djeca požvakala krafne (ja se ogrebao za pola - nemojte reći gospođi!) Poslije lovili malo morski svijet, ali smo odgovorni turisti tako da nije bilo povrijeđenih račića prilikom fotosešna (odmah su vraćeni u svoje prirodno stanište).
Ovom prilikom se također iskreno ispričavam onome tko je izgubio spomenutu narukvicu, neka mi se slobodno javi da mu nadoknadim gubitak, ali istu zbog sreće djeteta na ulovu ne mogu vratiti. Žao mi je.
Za kraj da vam kažem, povratak u apartman je prava agonija s bebom u jednoj ruci i gomilom priručnih sredstava za plažu u drugoj. Jedva čekam da narastu pa da ponovno ljetujem samo s gospođom.
Sutra je novi dan. P.S. Zaboravio sam kupiti sladoled, gospođa mi to nije oprostila.
grčka pokrajina Halkidika na Egejskom moru poznata je po pješčanim plažama
Dan 4, Siviri, Grčka.
Spavao sam loše. Toliko vjetra ima tijekom popodneva, a noću ni traga ni glasa. Nisi fer, Eole.
Opet ustao vrlo rano. Otišao u šetnju, kaže gospođa da moram smršaviti. Na povratku kući otkrio pekaru s odličnim krofnama (majko moja, bit ću još deblji).
Sinoć do kasno ćoćorili na terasi uz ugodan povjetarac pa su djeca jutros kasnila za plažu. Uvjeravao sam gospođu da idemo bez njih, ali mi je diskretno rekla da nisam normalan.
Opet grčki doručak (tzatziki i masline) u srpskoj varijanti i trk na plažu. Bože, čiji mi se da svaki dan nosim sve više i više stvari. Ima li kraja ovoj agoniji? Na plaži kaos. Zašto su baš svi morali u ovom terminu na more?! Ipak, kad sam ušao u vodu, zaborvaio sam sve probleme, a more za nijansu hladnije nego ovih dana pa mi došlo milo srcu.
I gospođa i ja smo pocrvenjeli kao rakovi, djeci sva sreća ništa (k'o da nisu moja), a sunce baš danas odlučilo otjerati nas ranije s plaže. Trk nazad u apartman, bebač u jednoj ruci, a svi ostali rekviziti u drugoj (bacit ću ih u kantu, majke mi).
U apartmanu standardni kaos, jedna stalno hoće jesti, a druga je nervozna jer ne može na plažu (a to što je krenula neka alergija na licu, nema veze). Zbog mira u apartmanu, otjerao sam ih obje na spavanje. Poslije smo se gospođa i ja međusobno ignorirali čitajući svako svoje štivo.
Poslije apartmanskog kaosa, opet na plažu. Predvečer krenuli neki valovi kao ludi, prvi red bio skroz mokar (mi iz drugog reda nismo prstom mrdnuli da im pomognemo - šteta što ih more nije odnijelo, bilo bi više mjesta za nas).
Iskoristili priliku da još jednom uživamo u zalasku Sunca. Poslije s plaže opet na giros. Gospođa me danima tjera da stanem na vagu. Bože, ako te ima, pokvari je.
Sutra je novi dan. Živeo giros.
P.S. Izbjegao sam vagu jer sam predložio da prošetam bebača. Umjesto u šetnju, bebač i ja otišli tražiti krafne. Gospođi ni riječ (hvala svima)!
Dan 5, Siviri, Grčka.
Čini mi se da je gospođa nešto posumnjala, kad je jutros odlučila da ide u šetnju sa mnom. Krafne, voljet vćemo se neko drugo jutro opet.
Morao sam otići na plažu i glumiti kako uživam u jutarnjoj šetnji. A more stvarno mirno, povuklo se neobično mnogo, a pritom je i toplo. Hoće li opet neki nenajavljeni cunami?
Na povratku u apartman naginjao sam k pekari s krafnama, ali sam nažalost završio s nekim integralnim super-dijetalnim kruhom koji je gospođa osobno birala za mene (kaže da joj se čini da sam se udebljao). Opet za doručak tzatziki i masline.
Jučer sam loše preračunao pa sam danas ostao bez piva. Još prijepodne sam riješio ispraviti tu grešku i obaviti i taj drugi odlazak u trgovinu. Ovoga puta u Lidl.
Ne nismo 'paradajz turisti', ustvari možda gospođa i je budući da voli isti, ali ja ga ne jedem ni u juhi od rajčice. Išli smo po pivo i vodu, a i djeca tražila krafne iz marketa (nisam ja, majke mi). Kupio sam i sladoled za svaki slučaj. Tiramisu top.
A inače je dan počeo kao i svaki drugi. Mlađa klinka je od jutros ludovala sve u šesnaest, nema što nismo pokušali, i gospođa i ja.
Trebalo nam je vremena da shvatimo kako neće jesti išta osim grožđa. Za doručak, užinu i ručak. Nisam siguran da smo dobro postupili. To smo poslije i potvrdili kroz ostatke u pelenama. A stariju sam slao najmanje tri puta na umivanje, dok joj na kraju nisam fotkao oči da vidi što je svaki put preskočila.
Odlazak na plažu standardna agonija. Ovoga puta bio sam pošteđen nošenja suncobrana i jednog 'šlaufa'.
Na putu do plaže naiđemo na psa koji se zaglavio ispod automobila u potrazi za hladovinom. Gomila Grka galame jedni na druge, a pas zavija pa zavija. Starija kći uplašenim glasom kaže "Pomozi mu, tata". Sa svojih skromnih XXX kila naslanjam se na automobil i poodižem ga dovoljno da izvučemo psa (ipak se isplatilo jesti sve te silne krofne i girose).
Gospođa i djeca mi odaju priznanje. Cvatrem od sreće. Odlazak na plažu, raspakiranje svih rekvizita i povratak s plaže više mi ne predstavljaju nikakav problem. Do sutra, a onda ispočetka.
Za večeru smo odlučili jesti vrući kruh s nekim margarinom od maslinovog ulja (i meni i gospođi se ekstra sviđa).
I za kraj da vas pitam nešto. Jel se i vama čini, dok u plićaku gledate sve te silne kamenčiće, kako su prelijepi, svaki na svoj način, dok ih more neprestano kupa? A kad ih uzmete nekoliko i odnesete kući, sljedeće godine postanu vrećica puna bezvrijednog kamenja?
P.S. Inače, zaboravih vam reći za apartman. Odmah pored sudopera nalazi se mala vješalica na kojoj visi krpa za posuđe i jedan mali ručnik za ruke. Kaže jutros moja gospođa: "Baš mi se sviđa ovaj princip. Tako bi i kod kuće trebali namontirati da možeš lakše brisati ruke kad pereš suđe."
Kako ona samo brine o meni. Duša moja.
Dan 6, Siviri, Grčka.
Sinoć smo gospođa i ja igrali remi do kasno, uz pivo i masline. Zato smo jutros svi ustali kasnije. Opet sam propustio svoju šansu za krafnu. Gospođa od jutros prevrće očima jer mlađa opet neće jesti. Na kraju su obje doručkovale tako što je starija jela iz tanjura mlađe, a mlađa brže bolje jela svoje (da ne ostane bez doručka).
Današnji odlazak na plažu mi je pao lakše nego inače. Čak nisam morao nositi sa sobom išta osim ručnika.
Na plaži mirnije nego inače, nema buke, vriske, dreke. Naprosto sam uživao u moru. Ne znam što se dogodilo. Možda je u pitanju činjenica da sam djecu ostavio s gospođom u apartmanu i otišao na plažu, sam. Ugasio sam ga.
Na povratku, za svaki slučaj svratim na krafnu. Možda mi bude posljednja. Pojeo sam dvije. Tko zna što me čeka u apartmanu? Ništa nisam sumnjao, ni zašto smo uzeli tako veliki apartman, ni zašto smo ponijeli toliko stvari. Prevaren sam. Na stepenicama apartmana shvatim da smo dobili cimere. Stigli su punac i punica.
Zbog svojih obaveza nisu mogli poći s nama pa su stigli par dana kasnije. Ovo do sada nije bila agonija. Danas počinje.
Za ručak neko mesište u rerni, s krumpirom. Popio sam svo pivo iz frižidera. Bit će ovo dug dan. Popopdnevni odlazak na plažu sam odšutio. Ponio sam jedno dijete, drugo dijete, dva šlaufa, šator, asuru i kanticu za pijesak. Na obali sam iskopao samom sebi jezerce i potopio noge, društvo mi je pravila mlađa klinka, koja me je uporno zatrpavala.
A more opet danas toplo i gura valove, niskog intenziteta i nedovoljno za nas koji ih volimo. Dan je nikakav. Bože, ako te ima, promijeni nešto. Gospođa i starija klinka inzistirale na šetnji. Mislim da mi spremaju neku pakost. Zar nije dosta što je punica došla?
Nemam predodžbu što ću sutra raditi.
Dan 7, Siviri, Grčka.
Jutros sam opet ustao kasnije nego inače, polumrtav, umoran i neispavan. Opet nisam spavao na terasi. Sam Bog zna zašto. Za doručak sam pojeo neke granule (ili granole) ili tako nešto. Kaže gospođa da moram na dijetu, definitivno. Zbog tog komentara sam otišao do Masutisa po pivo. Usput sam svratio u pekaru na jednu krafnu.
Za doručak djeca pojela sve što je bilo u frižideru. Mlađa klinka u standardnoj maniri termita, jela je svo vrijeme do polaska na plažu.
Odlazak na plažu opet standardan, s dvoje djece i svim rekvizitima. Sreća pa stariju klinku ne moram nositi. Ovoga puta uz blagoslov gospođe svratio po dvije krafne, za djecu (pojeo jednu dok sam "čekao" da mi spakiraju za ponijeti druge dvije). Punac i punica su došli malo kasnije. More odlično. Nažalost bez valova, opet.
Tijekom prijepodneva na plaži upoznao neke divne ljude iz Niša. Godinama ljetuju u Siviriju pa su nam dali kvalitetne savjete o tome gdje i što pojesti i koju plažu posjetiti. Ipak, odlučio sam u ime obitelji da ih poslušam na pola. Samo gdje ćemo jesti.
Skrivene plaže će sačekati mene i gospođu, same. Mlađa zaspala u vodi. Za sve postoji prvi put. Spakirali se i trk u apartman. Punac i punica donijeli torbu punu neke hrane. Punac ima specifičan ukus. U prijevodu, zna čovjek što voli. Mlađa se probudila i vozi neke konzerve kroz apartman čitavo popodne.
Za ručak špageti bolonjez. I poslije gospođa kaže da sam debeo. Poslije ručka lubenica, pa tura spavanja. Popodne na plažu samo ja i starija klinka. Izranjali školjke sat i pol. Poslije nam još pola ure trebalo da nam se oči resetiraju. Onda došli ostali pa pokvarili sve.
Punici je danas rođendan pa smo još jučer odradili šoping. Čak se i meni svidjela marama koju je starija klinka odabrala.
Poslije plaže idemo na večeru. Jednom se slavi XX-ti rodjendan. Naručio sam duplu porciju girosa. Gospođa me poprijeko pogledala. Pojeo sam pola. Bože, ima li te?!
Sutra ću odglumiti glavobolju i otići sam na giros.
Dan 8, Siviri, Grčka.
Ne nisam se ugušio. Išli smo na rt Possidi. Ali do tada… Poslije sinoćnjeg oblokavanja hranom, jutros opet teško ustao. Netko je zatvorio vrata terase jer mu smeta propuh.
Ako nas ništa ne ubije, propuh sigurno hoće. Zakasnili na plažu jutros. Voda odlična, more mirno, a plaža poluprazna. Čini mi se da su Grci ipak veći radnici od nas.
Mlađa od jučer nešto slinavi, pa sam je potopio u vodu par puta. Kaže gospođa to je prirodni marisol. Klinki se svidjelo pa se poslije sama potopila još dvaput. Onda je počela pjevati, što je bio znak za trk u apartman. Uspavao i nju i sebe.
Za ručak nema čega nije bilo. Punica se rastrčala po apartmanu. Sve da udovolji, puncu ili zetu. Gospođa posjekla prst na poklopac od kreme. Nismo iskoristili uplaćeno osiguranje. Drugi put.
Popodne pravac Possidi. Da vidimo još nešto osim Sivirija (kao da je tamo more različito!?). Pa da nastavimo…
rt i plaža Possidi u grčkoj Halkidiki
Bili smo prvo na nekoj plaži (po preporuci). Plaža pješčana, ogromna, a u vodi skoro jedni drugima na glavama. Pijesak upekao, tuševi skriveni od očiju kupača i to je to. Inače plaža nikako za malu djecu, jer od drugog metra kreće duboko. Za mene ništa posebno.
Nakon lošeg dojma ove plaže ipak odlučili da posjetimo rt, ponovno. U istom sastavu kao i prije dvije godine, samo teži za 9 kilogarama. Svjesni da ima bar 30 min hodanja do vrha, ali u nadi da ćemo uživati u zalasku Sunca.
Pogriješili smo. Uživali smo u zalasku Sunca i u delfinima. Starija klinka očarana, delfin za uspomenu s mora. Što ćeš ljepše za dijete.
Mlađu klinku sam i odnio i vratio s vrha rta. Ako netko misli da je dril ono što se radi u vojsci, griješi. Teret od 9 kilograma koji se konstantno koprca je smrt (da sam je pustio da hoda, ne bi stigli na vrh rta do kraja ljetovanja). Ali, kako mi je na povratku zaspala u naručju, vrijedio je svaki tren nositi je tamo i nazad.
Zaboravio sam odglumiti glavobolju. Sutra ću. A giros sam pojeo još za doručak.
Dan 9, Siviri, Grčka.
Prije nego podjelim s vama današnji dan. Smatram sebe za odgovornog vozača, tako da s obzirom na planirani odlazak na Possidi, nisam pio pivo. Naravno da je piva bilo uz večeru i poslije večere. Ali hvala svima koji brinu. Danas je veliki svetac za mene, tržnica u Kasandriji.
Gospođa zna koliko volim odlazak tamo, pa su ovaj put svi podređeni mojoj želji da se posjeti ovaj lokalni vašar maslina, maslinovog ulja i drugih domaćih rukotvorina. Kupio sam dovoljno maslina do sljedećeg ljeta (valjda).
Iskoristio sam gužvu na tržnici i pobjegao u lokalnu pekaru na krafnu. Nisu tako dobre kao u Siviriju. Inače, automobil je stajao jedna sat na suncu. Temperatura 48 stupnjeva. Trk u apartman pa pod hladnu vodu.
Preskočili plažu prijepodne zbog vašara. Gospođa šuti, ali vidim da joj je krivo.
Za ručak punica pripremila kobasice i pire. Htjela je i salatu od maslina koje sam kupio za ponijeti kući. Nisam dozvolio. Ovaj put ručak bez salate. Važnije je hladno pivo. Popio dva, ovoga puta grčko pivo. Hladno, odlično. Nisam lud da pijem mlako k'o Britanci.
Poslije ručka trk na plažu. Mora se nadoknaditi sve što smo propustili. Prije polaska, nagovorio stariju klinku da traži krafne (to me je koštalo 6 eura za hobotnicu). Na putu do plaže svratio u pekaru da uzmem jednu za djecu. Nabrzinu smazao jednu krafnu.
Sada sam već siguran da me gospođa provalila ali šuti. Duša moja. Na plaži standardno. U vodi loše. More toplo, preko 30 stupnjeva, a valovi minimalni. Bože, gdje sam zgriješio?
Poslije kupanja lijepo se ispričali s Nišlijama. Složili smo se da je najbolje pivo ono koje je hladno. U prolasku s plaže svratio do restorana, uzeo pizzu za ponijeti. Nemaju krafne.
Dok sam čekao popio pivo. Kad sam stigao u apartman u zdjeli s voćem nađem rajčice. Kaže punica i to je voće. Nisam imao snage raspravljati se. Sjeo i pojeo dvije kriške pizze. Odlična. Popio hladno pivo uz to. Gospođa mjerka da uspava djecu pa ćemo u šetnju. Malo odmora i za nas.
Možda padne noćno kupanje. Vidjet ćemo.
POGLEDAJTE VIDEO: Turisti sve informiraniji, teško je zafrknuti nekoga
