'Pomoć u hrani, garderobi i higijenskim potrebama je prijeko potrebna. Vaše slobodno vrijeme provedeno u igri i ljubavi s ljudima i djecom koja prolaze kroz naš grad je nešto što ćete i vi i oni pamtiti zauvijek', poziva beograđanin Gordan Paunović sugrađane na svom facebook profilu. Često boravi sa suprugom Suzanom u jednom beogradskom parku s izbjeglicama. Pokušava tim ljudima vratiti dostojanstvo.
Dijete ranjeno u glavu
'Beograd je najbolji grad do sada!', hvale imigranti prijem supružnika Paunović. Srbija im je, naime, tranzitna zemlja. Krajnji cilj je Europska Unija, točnije Njemačka i Velika Britanija. Kada dođu u Beograd, većina ne želi ići u prihvatne centre već sjede u parku i čekaju noć. Sa sunarodnjacima izmjenjuju korisne informacije, preko google mapsa javljaju si najbolje lokacije za ilegalni prelazak granice i slično, doznajemo.
Gordan je za Net.hr ispričao priču o jednoj obitelji Kurda s kojima je podijelio ručak u subotu u parku:
'Dolaze iz Kobanija, grada koji je 2012. godine prelazio iz kurdskih u ruke IS-a i obrnuto. Borci IS-a jednom su članu obitelji odsjekli obje ruke jer se borio protiv njih. On je danas još uvijek tamo. Šrapnel granate koja im je srušila kuću pogodila je jednu od kćeri u glavu pa i danas nosi ožiljak iznad uha. Godinu dana proveli su kao izbjeglice u kampu UNHCR u Erbilu u iračkom Kurdistanu. Krenuli su prema Njemačkoj preko Izmira, Dardanelija, Grčke, Makedonije, dok nisu stigli u Beograd', govori Gordan.
'Supruga Suzana jučer je provela nekoliko sati u parku s njima. Djeca su joj poklonila svoju igračku, nekog medvjedića. Nije mogla odbiti. Prije toga donijela je cvijeće njihovim majkama, svakoj po ružu. Igrala se s djecom, pjevali su i plesali. Supruga ih je učila njemački. Majke su izvadile latice iz ruža i bacale ih po njoj i po djeci ' , prepričava.
Posljedice rata vidljive su kada su uzbuđeni
Djeca imigranata doživjela su strahote no to se na njima ne vidi, kaže, barem ne na prvu loptu.
'Tek kad se počneš baviti s njima, vidiš ratne posljedice. Kada se previse uzbude onda su malo nekontrolirani, ne svi, ali dešava se. Jučer je tamo bila jedna djevojčica od 4-5 godina sa blagim oblikom Downovog sindroma ', govori Gordan.
'Ovi ljudi nisu teroristi, ne prenose bolesti, čisti su, ne smrde, ne razlikuju se od vaših prijatelja na kraju napornog dana. Oni ne nose sa sobom nesreću ili očaj, naprotiv - sve što imaju, pored zavežljaja najvažnijih stvari je neuništiva nada da ono što je pred njima prožive dostojanstveno', piše Paunović.
Sramota je Srbije i članica EU da ti potjerani ljudi nemaju dostupne mobilne zahode i tuševe, cisterne s vodom, hranu, liječničku i pravnu pomoć.
'Ali, to vas ni na koji način ne obavezuje. Nitko vas ne može zaustaviti da budete čovjek', poziva Paunović sugrađane putem facebooka.
Obitelj Kurda s kojima je Paunović proveo sate u parku tijekom noći je prešla mađarsku granicu. Vjeruje da su dobro te da će se djeca jednog dana javiti.
Beograd je najbolji grad u kojem smo zastali, govore emigranti
'Premijeru, ne želimo izgledati kao mađari'
Cijela stvar s pružanjem pomoći imigranitma zakotrljala se nakon pisma pisca Dejana Tiaga Stankovića premijeru Srbije Aleksandru Vučiću sredinom srpnja. Za humanost nije potreban novac, pisao je Stanković, dovoljne su sitne mjere poput cisterna sa vodom i policije koja ne koristi silu: 'Molim vas, predsjedniče, učinite da ne izgledamo kao Mađari, da smo bolji od njih. Učinite da vijesti iz Srbije ne budu ružni izveštaji humanitarnih organizacija, već da nas svjetski tisak spominje po dobru. Učinite rodu glas. To će cijeniti i vaš narod, i svijet koji nas drži za lošije nego što zaista jesmo', pisao je Stanković.
'Ne treba sprečavati imigrante da dolaze, treba im dati posao. Europi su oni potrebni jer ćemo uskoro imati više umirovljenika nego radnika. Tko će zaraditi naše mirovine? Povijest dokazuje da su sve zemlje koje su prihvatile emigrante ekonomski prosperirale. Ti su ljudi motivirani i u punoj smazi. Ako se dobro uklope neće pribjeći ekstremizmu', kazao nam je Stanković.
Inače, Mađari grade visoki zid uz granicu sa Srbijom, a isto rade i Bugari na granici s Turskom. Politička situacija, rat, glad i siromaštvo uvijek su glavni pokretači seoba naroda. Ni ovaj put nije drugačije.
Imigranti bježe iz ratnih zona i njihova potraga za 'boljim životom' zapravo znači 'potraga za sigurnošću i hranom'. Prva i možda posljedna stanica jedna je od zemalja Schengena što jamči slobodnije kretanje u Europi. Ali, mnogima je cilj Velika Britanija. Treba napomenuti kako Ujedinjeno Kraljevstvo nije dio Schengena, stoga je ulazak u UK strogo kotroliran.
