Primjerice, na satu nastave jedan dio djece surfa internetom, drugi istodobno pišu i svi su vrlo opušteni.
"Sjede u skupinama od četvero učenika. sami rade, koriste računala i traže informacije, sudjeluju u cijelom procesu", opisuje Jerna Mariet, učiteljica razredne nastave. Svakih nekoliko tjedana mijenja se tko s kim sjedi jer žele djecu naučiti da treba biti timski igrač.
Finci smatraju kako je jako važno da djeca nauče stvari izrađivati svojim rukama pa tako mališani, primjerice, izrađuju torbe, jastuke, igračke pa čak i kuharice. U nastavi se koriste 3D printerima, te alatima, a uče i obrađivati drvo. Jedan od najdražih predmeta djeci je kuhanje, a ono što skuhaju sami i pojedu. Dakako, uče i sve o kućanskim poslovima, navodi novinarka Nove TV.
Mnogo polažu i u informatiku i robotiku pa nimalo ne čudi zatečenost tamošnjih prosvjetnih radnika na spomen podatka da u Hrvatskoj djeca informatiku uče po programu iz 1994.
"Hm, paa...", zbunjeni je odgovor tamošnjeg pomoćnika ravnatelja na tu konstataciju.
Sve više napuštaju povezivajuće predmete. "Ovdje se uči kroz fenomene, a ne potpuno kroz predmete. Naravno da bazično morate naučiti neke stvari, primjerice u matematici morate naučiti izračunati neki postotak, no mi i to povezujemo sa stvarnim životom. Kako matematiku, primjerice, iskoristiti kod plaćanja poreza", opisuje Janika Salo, ravnateljica škole.
Finski prosvjetari smatraju lošom opcijom da učitelj stoji ispred školske ploče dok djeca ispisano na njoj bubaju napamet, teme obrađuju tako da od djece traže da o njima osmisle pitanja i da istražuju. Poanta učenja napamet, po njima, nema nikakvu svrhu.
Jednako kao i testovi. Kažu da nekoj djeci oni ne leže pa da je nepravedno ocjene temeljiti na njima.
