Sjeverna Koreja prije nekoliko je dana objavila posljednji u nizu propagandnih videa u kojem 'uništavaju Amerikance', potom je sjevernokorejski ministar vanjskih poslova Ri Yong-ho ustvrdio da je udar te zemlje na SAD neizbježan i da se Sjeverna Koreja mora obraniti od napada SAD-a. Donald Trump je sjevernokorejskog vođu nazvao 'čovjekom raketom' u samoubilačkoj misiji, zaprijetivši da će tu zemlju u potpunosti uništiti, na što mu je ovaj odgovorio da je 'mentalno poremećen' i 'predsjednik zla'.
Sjeverna Koreja još uvijek živi u mentalitetu rata, svoju djecu od malih nogu uče da je Amerika njihov najveći neprijatelj te da je njihov cilj uništiti tu zemlju. Nikako ne mogu zaboraviti strahote koje su se dogodile za vrijeme Korejskog rata u kojem je stradalo oko tri milijuna ljudi. Potom je na teritorij Sjeverne Koreje bačeno 635.000 tona bombi te 32.557 tona napalma. Moglo bi se reći da Sjeverna Koreja ima apsolutno pravo ljutiti se na Ameriku, no treba uzeti u obzir i činjenicu da je ovo 2017. godina.
Eskalacija sukoba na relaciji Sjeverna Koreja - SAD postala je gotovo neizbježna, a ako dođe do rata on bi sasvim sigurno mogao biti pripojen onima u kategoriji ratova nastalih iz potpuno bizarnih razloga. Iako se ratovi uglavnom vode zbog ozbiljnih stvari poput teritorija, prirodnih resursa ili političkih sloboda, povijest je zabilježila nekoliko bizarnih, pomalo komičnih razloga zbog kojih je započeo neki oružani sukob koji je potom prerastao u rat, a ovo su neki od njih.
1. Rat svinje
Baš kao što je to danas slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama i Sjevernom Korejom, veliko je rivalstvo vladalo u odnosima Amerike i Britanije tijekom povijesti. Ove dvije zemlje odradile su izuzetno mnogo ratova, doduše indirektnih, preko posrednika, na tuđem teritoriju i 'za tuđe interese', no jedan od njih nastao je zbog nevjerojatno bizarnog razloga. Riječ je o ratu svinje koji je započeo 15. lipnja 1859. godine na otoku San Juan na koji su obje zemlje polagale pravo. Američki farmer, iživciran što mu je svinja uništila gredice na kojima je uzgajao krumpir, uzeo je pušku te upucao životinju.
Ispostavilo se da je svinja bila sa susjedne farme čiji je vlasnik bio Britanac, a ovaj je slučaj podijelio doseljenike ovog područja te izazvao sukob između dviju frakcija, Amerikanaca i Britanaca. Britanci su tražili da se uhiti farmera te da ga se kazni zatvorskom kaznom. Kada je za cijeli slučaj doznala američka vojska, na teren je poslan kapetan George Picket, koji je kasnije kao konfederacijski general sudjelovao u Građanskom ratu. S njime je poslana i mala vojna trupa. Kada je stigao na otok San Juan Pickett je cijelo područje proglasio američkim teritorijem, na što su Britanci odgovorili slanjem vojne mornarice. Situacija je nekoliko tjedana bila iznimno napeta, a onda su dvije nacije odlučile sjesti za stol i dogovoriti primirje.
2. Rat odbjeglog psa
Jedan od najbizarnijih razloga za ratovanje zabilježen je tijekom 20. stoljeća kada je međunarodna kriza nastala zbog jednog psa. Godine 1925. Grčka i Bugarska nisu bile prijateljski raspoložene. Borile su se jedna protiv druge za vrijeme Prvog svjetskog rata, a nastale su rane još uvijek bile svježe, stoga je i najmanji povod bio dovoljno velik da izazove nove sukobe.
Tenzije između ove dvije zemlje naročito su bile snažne na području granice, najviše na području grada Petriča. Proključale su u kolovozu 1925. kada je grčki vojnik, loveći svog psa, prešao granicu te je ubijen čim je stupio na bugarsko tlo. Grci su odmah krenuli u protunapad te su već sljedećeg dana zauzeli Petrič, potisnuli su bugarsku vojsku dublje te zauzeli još nekoliko sela, a onda su ih zaustavile snage Lige naroda koje su naredile Grcima da se povuku i oslobode Petrič te da Bugarskoj nadoknade nastalu štetu. Grci su povukli svoje trupe i platili Bugarskoj 45.000 funti. Ovaj je rat trajao deset dana i za sobom ostavio 52 žrtve.
3. Nogometni rat
Nogometni rat, također poznat kao 100-satni rat, bio je petodnevni rat vođen između El Salvadora i Hondurasa 1969. godine. Ratu su prethodili politički sukobi između ove dvije zemlje, točnije pitanja o imigraciji iz El Salvadora u Honduras. Međudržavne su napetosti eskalirale tijekom drugog sjevernoameričkog kvalifikacijskog kruga za Svjetsko prvenstvo FIFA koje se održavalo 1970. godine kada je tijekom kvalifikacijske utakmice došlo do velikih nereda između dviju skupina. Dana 14. srpnja 1969. vlada El Salvadora poslala je vojsku te pokrenula napad na Honduras. Već sljedeći dan započeli su pregovori o primirju koji su završeni 20. srpnja kada je naređeno povlačenje salvadorske vojske s honduraškog teritorija. Što se tiče Svjetskog kupa, na koncu je otišla reprezentacija El Salvadora, no nije prošla dalje od prvog kruga natjecanja.
4. Rat zbog uha
Godine 1738. britanski marinac Robert Jenkins napokon je dobio priliku stati pred članove parlamenta te mi pokazati uho koje mu je, kako je kazao, prije sedam godina odrezao časnik obalne straže Španjolske kao kaznu za krijumčarenje. Potaknuti ovim barbarskim činom, britanski su oci odlučili objaviti rat Španjolskoj čime je započeo Jenkinskov rat zbog uha. Ovo svjedočenje britanskog marinca uopće nije bio pravi povod za sukob između ove dvije osvajačke zemlje. Zapravo su i jedna i druga samo čekale priliku da se pojavi razlog koji će im poslužiti kao izlika za ratovanje.
Sukob između dva kraljevstva u tom je trenutku bio neizbježan s obzirom na to da su zemlje u tom trenutku vodile teritorijalne sporove na američkom tlu oko španjolskog teritorija na Floridi i britanske Georgije. Vatra je otvorena potkraj kolovoza 1739. godine te je trajala pune dvije godine, a bitke su se događale na području Floride i Georgije. Na kraju rata niti jedna od zaraćenih strana nije pobijedila. Ovaj sukob kasnije je samo pripojen većem ratu, onom austrijske sukcesije koji je završio tek 1748. godine.
5. Rat zbog kante
Bizarni razlozi za ratovanje bili su česta pojava i u srednjem vijeku. Iako ratovi uglavnom započnu zbog političkih razloga, ideala ili jednostavno zbog ljudske pohlepe, ovaj koji se dogodio u 14. stoljeću na području Italije zasigurno je započeo zbog jednog od najluđih razloga koje ste ikada čuli - zbog drvene kante. Tijekom srednjeg vijeka sjeverna je Italija bila podijeljena na dva dijela. Na jednoj su strani bili oni koji su podupirali Papu, dok su na drugoj strani bili oni koji su podržavali rimskog kralja. Ova podjela bila je razlogom čestih sukoba između talijanskih zemalja u to vrijeme. Godine 1325. zaratile su Bologna, koja je zagovarala papinsku nadmoć, i Modena, koja je bila na strani rimskog kralja.
Tenzije između ove dvije zemlje eksplodirale su kada su vojnici Modene neprimjetno ušli u središte Bologne i ukrali drvenu kantu iz gradske riznice. Kada su se vratili u središte Modene kantu su izložili na trgu kao simbol plijena koji su prisvojili. Za građane Bologne, krađa kante bila je kap koja je prelila čašu. Kada je zahtjev za vraćanje kante odbijen Bologna je poslala veliku vojsku od 32.000 muškaraca na Modenu čija je vojska brojila svega 7000 vojnika. Bitka koja je trajala svega dva sata vodila se na polju između dviju zemalja, a završila je iznenađujućom pobjedom Modene. U samo dva sata život je izgubilo više od 4000 vojnika. Modena je zadržala drvenu kantu kao spomen na pobjedu nad Bolognom, a vjeruje se da se kanta još uvijek nalazi u katedrali u središtu Modene.
6. Rat zbog zlatne stolice
Još jedna priča o ratu koji je krenuo iz sasvim bizarne situacije dokazuje da kao vrsta zapravo iznimno volimo ratovati, čak i kad taj rat nije ni za što. Jedan od takvih primjera je rat koji je izbio zbog zlatne stolice Carstva Ašanti koja je bila sveta, a vjerovalo se i da ona predstavlja sam duh naroda Ašanti kao i duše svih njihovih živih i mrtvih pripadnika, kao i onih koji se još nisu rodili. Uglavnom, stolica je bila sveta. Kada je 1896. godine kralj Ašantija prognan, narod Carstva Ašanti, koje se protezalo sjeverno i sjeveroistočno od grada Kumasija, u pokrajini Ašanti u središtu Gane, ostao je bez vladara, no na područje je ubrzo stigao britanski guverner, sir Frederick Hodgson, koji je odlučio pomoći na način na koji su osvajači uglavnom pomagali.
U ožujku 1900. Hodgson je ušao u glavni grad i poručio da mu, s obzirom na to da su sada njihove zemlje bile pod vladavinom Kraljice, što prije donesu onu zlatnu stolicu kako bi mogao na nju položiti svoju guzicu. Zprepašten narod slušao ga je u tišini, a nakon što je ovaj završio sa svojim govorom, povukli su se u svoja sela i pohitali u potragu za što više oružja te krenuli u napad kako bi obranili svoju svetinju. Tada je započeo rat zlatne stolice kojeg je predvodila majka prognanog kralja. Bilo je to 28. ožujka 1900.
Britanska vojska na tom je području gotovo uništena, a oni koji su se uspjeli spasiti povukli su se u utvrdu gdje su se zabarikadirali i čekali pomoć britanske vojske. Narodna vojska Ašantija napadala ih je puna tri mjeseca, a onda je u pokrajinu stiglo nekoliko tisuća britanskih vojnika pod zapovjedništvom bojnika Jamesa Willcocksa. Uspjeli su slomiti narod 14. srpnja 1900. godine, a nakon toga krenuli su u osvetnički pohod na ostala mjesta uništavajući sela i gradove. Iako je narodna vojska izgubila u ovom ratu povijest kaže da su oni pobijedili jer Britancima nikada nisu dopustili da svoje guzice stave na njihovu svetu stolicu.
