O tim djevojkama za novi broj Le Monde Diplomatiquea piše Amélie Le Renard.
Izričito je zabranjeno nositi veliki nakit na kojemu su prikazani motivi poput lubanja, nepristojni izrazi ili fotografije poznatih ličnosti, kao i napraviti piercing na neuobičajenim mjestima poput brade, usana, ušne hrskavice, obrve itd. Tako glasi poruka "ureda za nadzor i vodstvo" postavljena na zidovima ženskog sveučilišnog kampusa Kralj Saud u Rijadu. Te se zabrane, koje brojne studentice krše, odnose na različite manjinske supkulturne stilove koji su se ondje razvili, posebno gotičare, emoe (od emocionalan) – stil inicijalno povezan s glazbenom strujom za koji je posebno karakteristično nošenje tamne odjeće i šminke – i buye.
Potonji neologizam sastoji se od engleske riječi boy na koju je dodan arapski sufiks za ženski rod a. U više zemalja na poluotoku tako se nazivaju djevojke koje nose mušku odjeću, odnosno onu odjeću koja sakriva žensku figuru, ali ne na islamski način: izbjegavaju usku odjeću zamjenjujući je muškom, nogometnim dresovima ili nekim drugim jako širokim majicama, te ponekad nose trake kako bi prikrile grudi. To se razlikuje od "islamskog" pokrivanja figure, namijenjenog prikrivanju onoga što se smatra tjelesnim atributima ženstvenosti, bez izazivanja pomutnje u rodnoj klasifikaciji.
Osobe koje se definiraju i/ili koje drugi proglase buyama uglavnom imaju kratku kosu, a ponekad i piercinge na ušnoj hrskavici ili obrvi. Neke koriste muške parfeme, a neke uzimaju muška imena. One s kojima sam razgovarala koristile su svoje službeno (žensko) ime i prezime. Tijekom razgovora, spontano su se definirale kao buye, identitet oko kojeg su stvoreni internetski forumi, otvorene stranice i formirane zatvorene grupe na Facebooku koje im omogućavaju da se okupe i izmijene iskustva, fotografije, videa itd...
I dok pojedini novinski članci i televizijske debate na kanalima zemalja Zaljeva taj fenomen ponekad označavaju patološkim pojmom "maskulinizacije" (istirjal), često ga povezujući s "emocionalnim vezama među djevojkama", mlade Saudijke najčešće ga opisuju kao "stil". One ga dakle doživljavaju kao modu ili supkulturu.
Želim voziti, želim disati
Mnoge nam od ovih djevojaka u razgovoru svoje svrstavanje među buye opravdavaju činjenicom da bi željele biti muškarci, posebno kako bi imale slobodu kretanja ("Želim voziti, a ne više nositi abayu, želim disati") i jer im je dosta toga da roditeljima uvijek moraju opravdavati svoje odlaske i dolaske te tražiti dopuštenje za izlazak ("Roditelji neprestano govore: Ti si djevojka! Kada izlaziš? Kada se vraćaš? itd.") Neke od njih odbijaju maramom pokrivati kosu na mješovitim mjestima i žale se što moraju nositi abayu koja ih automatski svrstava u rodnu kategoriju, dok bi bez nje mogle izazvati sumnju, odnosno biti doživljene kao mladići.
Jedna od njih se žali zbog toga što su saudijske žene uvjerene da su fizički slabe i da im je potrebna pomoć muškaraca iz njihovih obitelji. Neke potvrđuju da ne oklijevaju potući se i da na kampusu ponekad izbijaju tučnjave. Neke tvrde kako su još od djetinjstva "izgubljeni dječaci", dok druge govore da su tek unazad nekoliko godina buye, često od srednje škole ili fakulteta. U ovim razgovorima ne daju razloge usvajanja takvog identiteta, nego iznose argumente kojima ga kasnije opravdavaju i daju smisao teškoćama s kojima se svakodnevno suočavaju. "Stil" je dakle često popraćen osporavanjem dominantnog modela ženstvenosti, što ipak ne znači da je riječ o svjesnoj strategiji onih koje ga prihvaćaju.
Devetnaestogodišnja Suzan objašnjava: "Moji roditelji znaju da sam buya i prave probleme. Govorim im da sam normalna, da moja unutrašnjost odgovara mojoj vanjštini. Moja majka zna za moj izgled, ali ne zna da sam lezbijka. Kaže da se pretvaram, da glumim, a ja joj govorim da bi pretvaranje da sam djevojka bilo gluma."
Straight Razgovor s grupom studentica, od kojih su neke buye, pokazao je da one koriste različite riječi kako bi opisale svoje postupke i odnose. Razgovarale smo o načinu na koji drugi doživljavaju buye. Shaykha: "Smatram da je to individualna sloboda, družim se sa svima. Nisam u vezi, ni s mladićem ni s djevojkom." Badriyya: "Bila sam u vezama s djevojkama, a trenutno nisam u vezi. Prestala sam jer je to u islamu zabranjeno." Nura: "Izlazila sam s mladićima, zatim s djevojkama, pa s mladićima." Badriyya: "To što ti govorimo nitko ne zna, inače bismo imale problema." Shaykha: "Ali ustvari jako malo djevojaka ne voli ni djevojke ni mladiće, malo ih je straight, i mogu se dobro osjećati a da nisu u romantičnoj vezi." Nura: "Žao mi je, Shaykha, ali straight su one koje vole mladiće (smijeh)!"
Razgovor se odvijao u neprekidnim izmjenama pitanja o maskulinizaciji i seksualnoj orijentaciji. Primjećuje se da pojmovi preuzeti iz engleskog u saudijskom dijalektu dobivaju različita značenja. Spomenute govornice su malo ili uopće nisu putovale i znaju tek nekoliko riječi engleskog. Shaykha se u razgovoru definira kao straight ("konvencionalan", pojam koji se općenito koristi u značenju "heteroseksualan") jer ne ulazi u tajne romantične veze, ni s mladićima ni s djevojkama, i ne osjeća za tim potrebu. Koristi riječ u smislu specifičnom za saudijski kontekst, u kojemu su veze prije braka u principu zabranjene. Nura je koristi u skladu s drugim normativnim okvirom, za određivanje seksualne orijentacije.
Diskursivni registri: subverzija vs. patologizacija
Prevladavajuće tumačenje samodoživljavanja identiteta buye u smislu "stila", barem među mladim Saudijkama, ima dvojak učinak. U mnogim zemljama godinu 2000. istovremeno su obilježili sve javniji zahtjevi homo, bi i transseksualaca (LGBT), kao i radikalizacija antihomoseksualnih izjava i akcija, često u ime obrane lažne "autentičnosti", kulturalne ili religijske, protiv "zapadnjačkog uplitanja". Afera "Queen boat", tijekom koje je 2001. u jednom gay klubu u Kairu uhićeno i osuđeno pedesetak muškaraca, ostala je najbolji primjer. Taj diskurzivni registar prijeteće autentičnosti, koji proziva i optužuje (pozivajući se na islam) za "devijantnosti (seksualne)" (shudhudh) i "zbunjenosti (rodne)" (tashabbuh), koristi se primjerice kada se o buyama govori u emisiji propovjednika Nabila al-Avadija na kuvajtskom kanalu Al-Rai. Međutim, to je tek jedan od mogućih jezičnih registara koji se koriste u mnogobrojnim emisijama posvećenim "maskulinizaciji" na kuvajtskim i emiratskim kanalima.
U Saudijskoj Arabiji, gdje nema javnih zahtijeva za prava LGBT osoba, medijski govor koji se tiče "maskulinizacije" ili "emocionalnih veza među djevojkama", iako rijedak, najčešće preuzima jedan drugi registar, psihološki, za imenovanje onoga što cirkulira izvan granica normalnog – onaj patologije. Taj registar usvajaju i neke propovjednice koje na kampusima organiziraju skupove o "maskulinizaciji". "Budi ponosna na svoju ženstvenost – oprosti, ali maskulinizacija nije za tebe. Prosvjedujemo protiv onoga što prikriva tvoju žensku prirodu", moglo se pročitati na plakatu koji je 2008. najavljivao događaj takve vrste. Pored toga, neke propovjednice surađuju s psihologinjama i drugim specijalistima na "edukaciji mladih djevojaka".
Prljave, vulgarne, devijantne
Kako bi objasnile taj fenomen, ispitanice koje nisu buye ponekad preuzimaju psihološki registar spominjući "psihološki problem", "emocionalnu manu" ili "probleme u obitelji". Ali najčešće inzistiraju na činjenici da velik dio onih koje prihvaćaju stil buya, to čine zbog "mode". Iako su neke studentice za opisivanje buya koristile oštre riječi ("prljave", "vulgarne", "devijantne"), činjenica da se usvajanje takvog identiteta djelomično smatra modom i da ga je prihvatilo toliko mladih Saudijki vjerojatno pridonosi tome da on, unatoč svom subverzivnom utjecaju, nije u potpunosti osuđen.
S druge strane, to stanje pospješuje njegovo brzo širenje na kampusu, gdje se javno kršenje propisa (osobito strogih po pitanju odijevanja) prilično cijeni, iako do određenih granica. Takav subverzivni model djelom usvajaju studentice koje ne prihvaćaju nužno status buye ili one kojima taj status ne podrazumijeva druge transgresivne prakse dominantnih propisa roda i seksualnosti. Ta dimenzija vodi do podvojenosti između opiranja dominantnim normama i potrošačkih praksi, što je ambivalentnost koju osim buya njeguju i mnogobrojne druge mlade Saudijke.
Cijeli članak Amélie Le Renard možete pročitati u novom Le Monde Diplomatiqueu.
