Jedna od preživjelih u rušenju bangladeške tvornice tekstila, 26-godišnja Rojina Begum, ispričala je svoje stravično iskustvo te kako je skupila hrabrosti sama amputirati ruku bez anestezije da bi se izvukla iz ruševina tvornice.
Rojina je provela tri dana zarobljena u ruševinama tvornice i okružena s više od 1.000 tijela u raspadajućem stanju, a ruku joj je priklještila gomila komada namještaja i šivaćih strojeva te dijelova srušene zgrade. Krv poginulih slijevala joj se niz tijelo, ona je krvarila iz uha i proganjao ju je strah za sestru, koja je također radila u tvornici. Kasnije se ustanovilo da je poginula.
"Dat ću Vam pilu"
Pronašao ju je liječnik no nije se mogao probiti do nje kako bi joj amputirao ruku i tako je izvukao.
"Rekla sam: Nema veze koliko je teško, amputirajte mi ruku". On je rekao: "Dat ću Vam pilu i možete to učiniti sami". "Prvo sam rekla: Ne mogu, nemam snage". Bio je to početak trećeg dana.
Rojina je tada uzela pilu i odrezala si ruku.
Ona je jedna od rijetkih preživjelih u jednoj od najvećih industrijskih nesreća u povijesti. Nesreća se dogodila 24. travnja prošle godine, kad se tvornica na osam katova urušila te je smrtno stradalo 1.134 ljudi.
Odjeća za koju vrijedi umrijeti
Radnice su izrađivale odjeću za zapadne trgovačke lance kao što su Primark i Bonmarche. Prethodnog dana svi su bili evakuirani jer su se pojavila napuknuća u stropovima i zidovima. Zgrada je okarakterizirana kao opasna po život, no vlasnik im je naredio da dođu na posao ili u protivnom neće dobiti plaću. Nakon nesreće je pokušao pobjeći, ali su ga vlasti spriječile i prošlog je tjedna osuđen za nepoštivanje građevinskih propisa.
Rojina je svoju priču ispričala u BBC-evom dokumentarnom filmu "Odjeća za koju vrijedi umrijeti".
Trgovački lanac odjeće Primark donirao je obiteljima stradalih 5 milijuna funti.
