Radi se više o protestnom projektu. Naime, Lyne se buni zbog previsokih naknada za slanje filmova Britanskom odboru za klasifikaciju filmova (BBFC), organizaciji koja određuje za koje je dobne grupe određeni film podoban.
Stroga pravila određuju da oni moraju odobriti svaki film prije prikazivanja, što se uz to i dosta plaća. S druge strane, odbor zatim mora i odgledati cijeli film, bez preskakanja, u pravim kino uvjetima.
I zato dva su člana odbora morala odgledati 607 minuta dugi film prije nego što su mu dodijelili oznaku 'U', za univerzalno gledanje, jer ne sadrži nikakav potencijalno štetan sadržaj.
Pravi profesionalci
"Oni su iskusni profesionalci i ovako što ih neće pretjerano šokirati. Oni i inače moraju pregledati puno materijala", izjavila je glasnogovornica BBFC-a. Dodala je kako je Sušenje boje bilo klasificirano poput svakog drgog filma.
Prošle je godine Lyne započeo crowdfunding kampanju da sakupi novac kojeg bi mogao poslati BBFC-u "kao protest protiv cenzure i samovoljnih klasifikacija". Tada je izjavio "Svaki certifikat košta oko 1.000 funti (10.000 kuna) za film prosječne dužine. Za mnoge nezavisne filmaše takva suma, koja se mora uplatiti
unaprijed, može spriječiti i samo snimanje filma."
"Ne mislim kako će ovaj mali protestni čin imati direktnog učinka na način na koji cenzura djeluje u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali postigao je ono što sam želio, a to je da potaknem ljude da govore o problemu i propitkuju ulogu koju BBFC igra u britanskoj filmskoj industriji", izjavio je Lyne.
Još nema podataka da li je film postigao dovoljnu gledanost kako bi dobio i nastavak.
