Božić, tj. rođenje Isusa Krista, prvi se put počinje slaviti u 4. stoljeću. Od tog trenutka iz godine u godinu, od regije do regije, mijenjao se sadržaj proslave. Vremenom su se uz vjerski ceremonijal počele pojavljivati božićne pjesme, božićne jelke, božićni pokloni pa čak i Djed Božićnjak. Iako bi se kroz povijest mogli izdvojiti brojni primjeri zanimljivih, specifičnih, pa i kontroverznih božićnih proslava ona koja se dogodila 1914. izaziva posebnu pažnju.
Te godine, samo par mjeseci ranije, počeo je najveći ratni sukob u ljudskoj povijesti. Tada su ga zvali Veliki rat, a mi ga danas znamo i pod imenom Prvi svjetski rat. Bio je to sukob između dva vojno-politička bloka, jednog predvođenog Velikom Britanijom, Francuskom i Rusijom, kojima će se pridružiti Sjedinjene Američke Države i Italija, te drugog predvođenog Njemačkom, Austro-Ugarskom i Osmanskim carstvom. Rat je počeo munjevito, a najveće bitke do kraja 1914. vodit će se na Zapadnom bojištu, uglavnom na području Belgije, Francuske i Njemačke.
U svega nekoliko mjeseci izginut će stotine tisuća vojnika, najviše u bitkama na rijeci Marni u blizini Pariza i kod belgijskog grada Ypresa. I dok se kraj rata ni izdaleka nije nazirao, a neprijateljstvo između zaraćenih strana izgledalo kao jedino moguće stanje, dogodilo se svojevrsno čudo.
Odjednom su počeli odjekivati stihovi Tihe noći
Na Badnjak 1914., upravo u regiji oko grada Ypresa, vojnici su u rovovima počeli paliti svijeće, a zatim i pjevati božićne pjesme. Odjednom su, istovremeno širom bojišta počeli odjekivati stihovi Tihe noći na njemačkom, francuskom i engleskom jeziku. Zatim je jedan engleski vojnik učinio potez koji je do tog trenutka izgledao nezamisliv. Izašao je iz svog rova uzdignutih ruku i krenuo prema neprijateljskom rovu kako bi suparničkim vojnicima čestitao Božić. A umjesto da zapucaju oni su mu uzvratili na isti način. Bio je to samo početak.
Uskoro je ovaj primjer odlučilo slijediti mnoštvo čestitara s jedne i druge strane. Vojnici zaraćenih vojski počeli su se na tzv. ničijoj zemlji okupljati, jedni drugima pokazivati obiteljske fotografije, dijeliti obroke hrane i razmjenjivati cigarete. Do jučer smrtni neprijatelji tu večer su zajedno pili francusko vino, britanski rum i njemački schnaps. Bilo je slučajeva da su se pojedinci toliko napili i zaspali u neprijateljskom rovu te se sutradan, bez ikakvih posljedica, vratili tamo odakle su došli.
Cijeli događaj nije mogao proći niti bez najvažnije sporedne stvari na svijetu. U jednom trenutku netko je donio loptu, pa je između Britanaca i Nijemaca odigrana i nogometna utakmica.
Primirje je negdje potrajalo sve do nove godine
U ovom spontanom i neslužbenom Božićnom primirju 1914. sudjelovalo je oko 100 tisuća vojnika, a iako je dogovoreno da će trajati samo na Badnji dan do ponoći, u nekim je dijelovima tog bojišta potrajalo sve do nove godine. Nažalost, duh mira i prijateljstva vrlo brzo je glavnu riječ ponovo prepustio ratu i stradanju. Borbe su uskoro nastavljene s još žešćom silinom.
Sam grad Ypres umjesto po Božićnom primirju ostat će upamćen prvenstveno po prvoj masovnoj upotrebi bojnih otrova u jednom oružanom sukobu. Spontani prekid vatre motiviran proslavom Božića, poput onog iz 1914., do kraja Prvog svjetskog rata više se neće ponoviti.
Sve nastavke serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
