I dalje raste broj poginulih u potresu koji je tijekom vikenda pogodio Haiti - 1400 ljudi je umrlo, a pod ruševinama je, vjeruju, još velik broj ljudi. Najmanje 7.000 je ozlijeđenih, a mnogi su bez krova nad glavom dočekali tropsku oluju koja je donijela jake kiše zbog kojih prijete poplave i klizišta. O tragičnoj sudbini siromašnih Haićana, za RTL se javio velečasni Giordano Belanich čija je udruga na Haitiju otvorila Dječji dom Alojzija Stepinca u kojem se skrbe o siročadi.
Tri dana nakon razornog potresa - stigla je i oluja koje su se svi pribojavali.
„Ova je situacija vrlo teška za mene. Imam puno djece i kisnemo. Nemam ni komadić plastike da nas pokrijem, da odspavamo“, rekla je Odette Seïde iz Les Cayesa.
Na ovom nogometnom igralištu građani su podignuli improvizirane šatore koji su se sada raspali. Bez skrovišta, hrane i vode – u nehumanim uvjetima Haićani gube strpljenje.
„Na kiši smo, nemamo gdje otići, škola je zatvorena, gdje su vlasti?!“, pita se ljutita Haićanka.
Zemlja koja grca u siromaštvu, i prije snažnog potresa 2010. godine u kojem je poginulo 230.000 ljudi, bila je jedna od najsiromašnijih zemalja zapadne hemisfere. Uz ovaj novi udarac - sudbina tisuće Haićana ne izgleda dobro.
Zna to i velečasni Giordano Belanich, s adresom u američkom New Jerseyju, a rodom s otoka IlovIka, koji je svoj život dijelom posvetio upravo Haićanima.
„Gdje god se okreneš u Haitiju, tamo je velika potreba. Narodu treba sve. Nemaju hranu, nemaju kuće, nemaju bolnice, nemaju lijekova, nemaju obuće, nemaju odjeće, niti nemaju načina na koji će hrana doći do onih kojih su nastradali."
"U Jeremy koji je sada pogodio i Lekai, ovaj nesretni potres, tamo smo isto pomagali jedan dom za starije žene, i do dan danas ne možemo stupiti s njima u kontakt, ne znam da li su živi. Mnogi od tih inače jako loših putova su zatvoreni, ili tamo su ove bande koje ne daju propusta i zato čekamo od minuta do minuta na koji način bismo mogli doći do njih da im pomognemo", izjavio je voditelj humanitarne udruge Cratian Relief Service velečasni Giordano Belanich.
U kontaktu je s tamošnjim biskupijama - cilj im je organizirati pučku kuhinju ispred crkava. Glad je na Haitiju i prije ove tragedije bila svakodnevica.
"Najbolje je da kažem da je Haiti kao jedna velika bačva bez dna - što god staviš unutra, pada van. I to ne govorim što sam čitao nego što sam osobno iskusio kad sam bio u Haitiju, evo mi smo već tamo od 2010. godine, imamo sirotište, pomažemo obitelji oko sirotišta koji su više nego siromasi, koji nemaju što da jedu."
"Jednom sam imao priliku donijeti malo riže jednoj obitelji, imaju pet djece, mama je nešto im skuhala od te riže, počeli su jesti dvoje, a troje gledaju. Pitam ih zašto vi ne jedete? Kaže, mi ćemo jesti sutra, mi jedemo svaki drugi dan", tvrdi velečasni Giordano Belanich.
Strahuje da će svijet na Haiti brzo zaboraviti.
"Ja se bojim da će ljudi u Haitiju na cesti umirati od gladi", kazao je velečasni Giordano Belanich.
"Evo noćas kažu da će biti neki uragan i sad će biti strašnih stvari tamo. Poplave, pijavice, dolje će biti muka nad mukama. A ljudi nemaju gdje preživjeti, nemaju gdje se skloniti, nemaju šta jesti. Nije to jedna osoba, ima ih na tisuće. Mi kao narod, kao Hrvati, ne možemo ni zamisliti kako je težak taj život tamo. Svake godine nekakva nesreća. Dođeš li tamo, to ti je svijet koji je apsolutno nepoznat svima nama."
"Haiti je i prije potresa 2010. godine bila najsiromašnija zemlja zapadne hemisfere. Godinama, ova zemlja je u rasulu - nemiri, uzrokovani lošom i nestabilnom političkom i ekonomskom situacijom u zemlji, demonstracije na ulicama kao stalni postav, bande, organizirani kriminal, humanitarna katastrofa, otmice, korupcije i mnogo bih toga mogao još nabrojati. Bojim se da se zemlja nikad neće oporaviti od ovog posljednjeg udarca", zaključio je u razgovoru za RTL.
