Spajanje nastavih predmeta nije ništa novo u jednoj kineskoj javnoj školi, pa tako učenici na zajedničkim satima matematike i povijesti kroz statistiku pronalaze uzorke po kojima rastu i propadaju carstva.
Ovakav program spojene nastave je projekt bivšeg novinara Zhanga Lianga, piše NPR.
"Ono što želimo prenijeti našim učenicima je to koliko je fascinantan svijet oko nas. Kada to shvate, njihova inicijativa za učenjem će se sama javiti", rekao je Liang.
Liangov eksperiment nije jedini fenomen ovakve vrste školstva. Alternativni načini učenja cvatu po cijeloj Kini na osnovnoškolskoj razini, dok srednja škola i visoko obrazovanje ostaju pod čvrstom stegom kineske vlasti.
Učitelji i nastavnici se nadaju da će ovi novi načini predavanja pomoći i javnim i privatnim školama te da će dati novu kinesku generaciju koja je znatiželjna, samomotivirana i koja misli svojom glavom.
Razlog zbog kojeg se Liang počeo baviti edukacijom je veliki potres koji se dogodio 2008. godine i u kojem je poginulo 70 tisuća ljudi.
Liang je primijetio da su mentalna snaga i elastičnost u razmišljanju često brisali granicu između života i smrti te si je dao za zadatak u školski sustav vratiti ljudskost i humanizam.
Trenutni problem s kineskim školstvom leži u činjenici da su predmeti podijeljeni na takav način da ne postoji logična poveznica između njih.
Cijeli je sistem fokusiran na akumuliranje znanja, polaganje ispita i slušanje zapovijedi.
"Zbog ovog učenici smatraju da je učenje dosadno i da nema smisla", kaže Liang.
Jednom kada je žar znatiželje upaljen kod učenika, Liang se nada da će učenici moći sami odrediti smjer u kojem ide njihovo učenje, zadavati si sami zadatke te sami određivati pravila.
Sve navedeno se već događa u jednoj privatnoj školi u gradu Chongqing.
Učenici u školi u Yibinu nisu tome još dozreli jer su premali, razredi idu od 6. do 9., a roditelji mnogih učenika su radnici koji rade u drugim gradovima.
Ova nova metoda učenja promijenila je lice škole, pa su tako sa zadnjeg mjesta došli na prvo mjesto po uspješnosti riješenih ispita u njihovoj četvrti.
Učenica osmog razreda Zeng Liang sjeća se da se prije toliko bojala dati krivi odgovor da se njezina ruka tresla.
Djeca umjesto da slušaju predavanja učitelja, sada su podijeljena u grupe u kojima na tabletima traže informacije i međusobno ih razmjenjuju u debati.
"Kada smo bili mali, svi smo sami učili. Nije bilo entuzijazma i nismo se usudili pričati o tome što mislimo. Sada razgovaramo i dijelimo naša razmišljanja. Sada se ne bojim ustati i govoriti, čak i kada sam u krivu", kaže Zeng.
Prije samo nekoliko desetljeća, Kina je imala edukacijski sustav po uzoru na Sovjetski savez. Država je određivala učenicima koje će fakultete upisivati prema kriteriju koji su poslovi falili u državi.
Isto tako, neki su se predmeti, kao što je engleski jezik, učili na način ponavljanja i pisanja onog što se čulo.
No, prije dvije ili tri godine lokalna je vlast dopustila školama da isprobaju nove stvari prilikom predavanja. Iako lokalna vlast još ima uvid u nastavni plan i školski kurikulum, Liang kaže da taktično dopuštaju upotrebu novih načina učenja u školama.
"Da samo znate koliko su ova djeca sada aktivna, razgovaraju jedni s drugima s poštovanjem. Jednom kada to postane navika, to će stvoriti velike promjene u njihovim vrijednostima. Izgubit će se slijepo vjerovanje u učitelje kao autoritet", rekao je Liang.
Liang je svjestan činjenice da neovisni mislioci koje "trenira" mogu gadno proći u kineskom vladajućem sistemu. Tako da Liang uči svoje studente kako da "plivaju" između političkih minskih polja kineskog društva.
"U privatnoj sferi, vi ste najveći autoritet i vi o svemu odlučujete. No, u javnoj sferi, ne okreće se sve oko vas tako da svoje ponašanje morate prilagoditi pravilima ponašanja društva", kaže Liang.
Ovo je vrlo novi pristup ponašanja u Kini, gdje se učenicima govori da je privatna sfera ona gdje kineska vlada ne može ući, ali s druge strane što moraju raditi kao aktivni građani kineskog društva.
Prema Liangovim riječima, kineske vlasti nisu niti svjesne koliku moć će ova školska reforma imati na budućnost kineske vlasti. Kineske vlasti se trenutno bore s velikim promjenama, i u socijalnoj, i u demografskoj strukturi stanovništva.
Kinesko društvo stari, a škole se moraju natjecati za i onako maleni broj učenika, a to rade individualnim pristupom prilikom učenja.
Srednjoškolsko obrazovanje je postalo kao velika tržnica, a roditelji djece srednjoškolaca privatnih ili javnih srednjih škola postaju svjesniji svojih prava kao "kupaca".
Liang priča da čuje sve više i više priča srednjoškolskih ravnatelja koji kažu da su pod stalnim pritiskom roditelja koji se umiješaju kada pomisle da su njihova djeca pod velikim stresom državnih ispita.
Broj učenika koji pristupa vrlo teškom državnom ispitu za upis na fakultet sve je manji. Roditelji šalju svoju djecu van Kine na fakultete ili idu alternativnim putem, plaćaju im tečajeve.
Čini se da će projekt Zhan Lianga uspjeti jer će još oko tridesetak škola prijeći na njegov način podučavanja.