Smrdljivo mlijeko krava koje su Amerikanci u 19. stoljeću hranili otpadom i otrovni bomboni iz Londona samo su neke od strašnih priča iz knjige Prijevara: Tajna povijest krivotvorenja hrane, britanske povjesničarke hrane i novinarke dr. Beatrice D. Wilson. Ova je kontroverzna knjiga objavljena 2008., no još uvijek nije dostupna hrvatskom čitateljstvu.
Krivotvorenje mlijeka seže još u 19. stoljeće
Jedna od najstrašnijih priča je priča o mlijeku koje su nesavjesni proizvođači krivotvorili, i još uvijek ga krivotvore, na najodvratnije moguće načine, piše Slobodna Dalmacija.
Iz povijesne perspektive gledano, najbezbolniji i najmanje opasan način krivotvorenja mlijeka bio je onaj iz Londona početkom 19. stoljeća kad je u njega ulijevana voda. Da bi zamaskirali prijevaru, kao i činjenicu da je voda iz rijeke Temze već tada bila toliko zagađena da nije bila dobra za piće, pohlepni su trgovci u mlijeko dodavali brašno, mrkvin sok i žutu boju. Zato ne treba čuditi da u tadašnjem Londonu vrhnje često nije bilo napravljeno od mlijeka, nego je riječ bila o bućkurišu od vode, mljevene riže, škroba i mljevenog palminog korijena.
No, nije London bio jedini. I u New Yorku se odvijala smrdljiva mliječna prijevara povezana s političkom korupcijom. Naime, mlijeko je u ovu rastuću metropolu dovoženo vlakom s obližnjih farma u okrugu Orange, gdje je 13.000 krava držano u gusto nabijenim štalama i, zbog kapitalističke ekonomičnosti, hranjeno otpadom iz lokalne pivovare i destilerije alkohola.
Mlijeko nazvali poškropljena splačina
Tako dobiveno mlijeko, koje je prodavano pod etiketom "čisto domaće mlijeko", bilo je toliko vodenasto da se od njega nisu mogli praviti ni sir ni maslac i jako je zaudaralo po alkoholu. Stoga su ga stanovnici New Yorka nazivali poškropljena splačina.
Djeci od mlijeka počela rasti glava, a tijelo bi zakržljalo, nakon čega bi uslijedila smrt
No, sve su to bile sitnice prema užasnom i opasnom krivotvorenju mlijeka koje je 2004. otkriveno u Kini. U zemlji koja teško uspijeva prehraniti brojno stanovništvo svojih gradova, krivotvorine hrane postale su ozbiljna industrija koja u svojih 140 tvornica od šećera, škroba i nešto malo proteina proizvodi jeftino i krivotvoreno dječje mlijeko opasno za zdravlje. Djeci koja bi konzumirala ovo mlijeko počela bi rasti glava, dok bi tijelo zakržljalo, nakon čega bi uslijedila smrt.
Osim mlijeka i meso je od davnina problematično
Primjer je mesna industrija u Americi krajem 19. i početkom 20. stoljeća, koju je razotkrio pisac Upton Sinclair u romanu Džungla, u kojem je opisano kako su se pokvarenome mesu dodavale kemikalije boraks i glicerin da bi izgledalo svježije te da bi ga se zatim upotrijebilo za izradu kobasica u kojima je bilo svih mogućih otpadaka, pa čak i mesa štakora.
U mesnim prerađevinama bilo i mesa nesretnih radnika koji su upali u velike tvorničke kazane i koje se nitko nije potrudio spasiti. Ova knjiga izazvala je toliki šok u javnosti da je tadašnji američki predsjednik Theodore Roosevelt naredio opširnu i objektivnu istragu, koja je pokazala da su svi podaci koje je Sinclair iznio točni. Izuzetak je bilo stradavanje ljudi, koje se nije moglo dokazati jer se mesna industrija pobrinula da udovice nestalih doseljenika, koji su činili većinu radne snage, otpremi u staru domovinu.
Meso se danas krivotvori na zakonit i legitiman način
Krivotvorenje mesa danas se zbiva na sasvim zakonit i legitiman način kad se, u gusto nabijenim uzgajalištima, još uvijek živim pilićima ubrizgavaju arome i hormoni koje će njihovo meso učiniti ukusnijim i skratiti ciklus uzgoja.
Rezultat svega je činjenica da današnja standardna industrijska piletina ima za trećinu više masti nego prije tri desetljeća, odnosno da piletina nije tako dijetalna kako to misle mnogi kupci.
Uz krivotvoreno mlijeko i pokvareno meso, u povijesti su se posebno opasnim pokazale kemijske intervencije na vinu.
