Otmica jednog tankera u Omanskom zaljevu i raketiranje Izraela iz Libanona su najnoviji incidenti u sklopu skrivenog rata koji od obje strane traži ulaganja, resurse, i naravno – gubitke. Ulog je velik.
Napadi, sabotaže, raketiranje, ciljana ubojstva: već mjesecima Izrael i Iran razmjenjuju udarce. Ovoga tjedna se između fronti našao tanker Asphalt Princess. U utorak su naoružane osobe izvršile prepad na brod dok je prolazio kroz Omanski zaljev i prisilile ga da zaplovi prema Iranu. No u srijedu ujutro otmičari su se povukli.
Istog dana su iz Libanona ponovo ispaljivane rakete na Izrael. Nitko nije preuzeo odgovornost za napad. Izrael su, doduše, već više puta raketirali pripadnici militantne skupine Hezbollah.
Nije jasno ni tko su bili otmičari tankera Asphalt Princess. Britanska vlada, prema pisanju The Timesa, smatra da bi oni mogli biti povezani s Iranom. Iran to poriče: "Ovi kontinuirani incidenti s brodovima u Perzijskom zaljevu su vrlo čudni i sumnjivi“, rekao je glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Said Hatibzadeh novinskoj agenciji ISNA.
Otmica broda se uklapa u dosadašnju razmjenu udaraca, kaže za Deutsche Welle Günter Meyer, voditelj Centra za istraživanje arapskog svijeta na Sveučilištu u Mainzu. I pojašnjava: "Izrael i Iran od 2019. vode skriveni rat koji se pojačao u ožujku ove godine. Pri tome je bilo više napada s obje strane."
Ratne igre na tankerima
Sukob je prošli tjedan dobio novu dimenziju kada je dron napao naftni tanker MT Mercer Street. Tom prilikom su ubijeni jedan rumunjski i jedan britanski član posade. SAD i London su okrivili Iran za taj napad. Činjenica da je u napadu bilo žrtava iz drugih zemalja daje sukobu novu dimenziju, kaže Meyer: "Time su se povećale šanse Izraela za dobivanje međunarodne podrške. A to je važno za Jeruzalem."
Nije tajna da Izrael i Iran vode "rat u sjeni", prenosi novinska agencija DPA riječi bivšeg šefa izraelske tajne službe Amosa Jadlina. On je ukazao na prijetnju koju Izrael vidi u nazočnosti naoružanih skupina povezanih s Iranom u Jemenu, Iraku i Libanonu. "Rat u sjeni" se, kako kaže, vodi na svim frontama: na vodi, u zraku, na tlu i – na internetu.
Po Jadlinovim riječima, takav rat ima svoja ograničenja. Dvije strane se međusobno napadaju, ali ne preuzimaju odgovornost za to. To je dio igre: "Onaj tko ne preuzima odgovornost, ne prisiljava drugu stranu na reakciju."
Osvajanje simpatija Zapada
Pored regionalno ograničenih sukoba, ovaj rat se umnogome vrti oko iranskog atomskog programa, kaže stručnjak za Bliski istok Meyer: "Iran i dalje provodi svoj program, a Izrael to hoće osujetiti po svaku cijenu." U Beču su pokrenuti pregovori o obnavljanju Sporazuma o iranskom nuklearnom programu. Izrael je uvjeren da Iran namjerava proizvesti atomsku bombu i smatra da je time ugrožena njegova egzistencija.
Ubojstvo dva člana posade broda MT Mercer Street, koji pripada jednom izraelskom biznismenu, "moglo bi objasniti bitno agresivniji kurs Izraela prema Iranu", smatra Meyer. To bi, opet, moglo isprovocirati protuudar Irana koji bi izazvao simpatije Zapada za Izrael. "Tako bi ta zemlja bila politički i diplomatski ojačana i na toj osnovi bi mogla učinkovitije osujetiti iranski atomski program."
Gospodo, pokažite dokaze
Prošle nedjelje je izraelski premijer Naftali Bennett osudio napad na MT Mercer Street i rekao da je riječ o "agresivnom postupku“ Teherana koji "ne ugrožava samo Izrael, već i globalne interese, slobodnu plovidbu i međunarodnu trgovinu".
U Teheranu su očito uvidjeli koliko je napad na tanker – uz žrtve iz trećih zemalja – bio politički riskantan. Državna radio-televizija Al-Alam je najprije prenijela da je napad bio osveta za napade Izraela na iranske vojne točke u Siriji; no u ponedjeljak je stigao demanti: Said Hatibzadeh, glasnogovornik iranskog Ministarstva unutarnjih poslova, rekao je da Iran nema ništa s tim napadom i pozvao: tko tvrdi da ima dokaze o umiješanosti Irana neka ih prezentira.
Kako će se sukob razvijati narednih dana – to ovisi i o izraelskim zapadnim saveznicima, prije svega SAD-a i Velike Britanije, baš kao i od vlade novog iranskog predsjednika Ebrahima Raisija.
