"Neki ljudi samo žele gledati kako svijet gori". Neki su toliki gadovi da uživaju gledajući kako se otvara pakao pred njima. Ali svatko od njih, apsolutno svaka pojedinačna jedinka će – umrijeti. Jedino pitanje je kako će umrijeti. Gledajući kako svijet ide prema rubu kaosa nakon luđačke invazije ruskog psiha na Ukrajinu, koji je sa svojih skoro 70 godina trebao biti u staračkom domu ili mentalnoj instituciji, te na dobroj dozi antipsihotika, samo me jedno pitanje proganja zadnjih nekoliko dana – kako će Vladimir Putin umrijeti?
Jedno je gotovo sigurno, umrijet će potpuno suprotno nego što je umro Sokrat. Optužen za navodno kvarenje mladeži i bezboštvo, odnosno štovanje krivih bogova i nepoštivanje državne religije, Sokrat je čekao smrt u zatvoru, ponosno odbijajući ponude rasplakanih prijatelja da pobjegne. Kada je došao trenutak da popije otrov, to je učinio junački mirno znajući da je u životu napravio baš sve kako bi ga proveo u pravednosti, težeći istini i ljepoti.
Putin, s druge strane, surovom invazijom na Ukrajinu jasno se postavio na put egoizma, nepravde, laži i destrukcije. Postao je ultimativni negativac o kojem će se snimati filmovi i koji je inače moralno siv svijet antagonizirao, barem na trenutak, u crno-bijelu borbu dobra protiv zla. Iako nije nemoguće, teško je povjerovati da bi sada mogao promijeniti smjer kretanja. Da bi mogao odustati i reći: "Oprostite dečki, pogriješio sam. Moj grijeh, moj najveći grijeh". Putin to nikada neće priznati. Umrijet će prezren i usamljen.
(Neke) ideje imaju (paklene) posljedice
Iz Putinove poremećene perspektive sve što radi ima savršenog smisla, etičko opravdanje i svrhu koja nadilazi ljepljive slojeve ljudskih leševa. I plan provodi hladnokrvno i vrlo promišljeno, bez obzira na povremene erupcije emocija koje mu iskrivljavaju lice. Žrtvuje neponovljivost svake ljudske jedinke instrumentalizirane i potrošene za - ideju. Prokletu apstraktnu ideju koja postoji samo u njegovu umu i umovima njemu najbliže bagre. Pa sad recite da ideje nemaju stvarne, opipljive posljedice koje možete kvantificirati.
Razmislite, svaki pojedini ubijeni ruski i ukrajinski vojnik, svaka pojedina kolateralna žrtva njegove "mirovne misije", žena, muškarac ili dijete – a njih je već na tisuće u samo tjedan dana – svi su oni bili svjesna bića. Baš poput vas bili su bez svoje volje bačeni u ovaj svijet, nečije dijete, udisali život oko sebe, rasli, šetali ulicama gradova i putovima parkova i vrtova.
Voljeli su, osjećali kao što i vi osjećate, od očaja i beznađa, preko rezigniranosti pa sve do sreće i lakoće postojanja onih dana kada je baš sve posloženo, iznutra i izvana. Za što su oni postali mrtvo meso u crnim vrećama? Radi čiste volje za moći jednog grandiozno narcisoidnog, makijavelističkog psihopata, koji se nekim slučajem rodio kao Rus. Jer mu smeta što je poremećen svjetski balans moći, pa osjeća božanski poziv da ga osobno mijenja.
A to su samo umrli. Zamislite koliko je patnje i bola u samo nekoliko dana proizveo potez jednog diktatora na kraju svog života. Patnje ne samo ranjenih, ne samo onih koji su ostali po podrumima i skloništima, onih koji su pobjegli pred zvjerolikim kiklopom rata i onih koji su ostali bez apsolutno svega što im je tvorilo život, nego i onih u samoj Rusiji koji će osjetiti na vlastitoj koži što znači biti ekonomski i kulturno odsječen od zapadnog svijeta.
Hladnokrvan nedostatak empatije potvrđuje i otvoreno priznanje glasnogovornika Kremlja da su unaprijed procijenili sve rizike vojne intervencije i razmotrili sve scenarije, od "superlaganih do najtežih" sankcija. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je danas naglasio da su ruski planovi u Ukrajini tajni te da se situacija ne može promatrati odvojeno od onoga što se događa u odnosima Rusije i Zapada u posljednjih 30 godina. "Žrtava ima, ali uvijek ima žrtava u takvim situacijama", objasnio je genijalac.
Uz to što je kukavička, jer je neravnopravna poput meča superteškaša i velteraša, Putinova šovinistička agresija na Ukrajinu je nelegalna, neproporcionalna i nemoguće ju je opravdati ni s jednom od najjačih etičkih teorija. Ne pomaže ni svaljivanje krivnje na "ekspanzionistički" NATO ni prizivanje licemjerja Zapada koji je također izvodio vojne intervencije, jer je to čisti primjer toksične logičke zablude "whataboutisma".
Svaki eventualni pokušaj filozofskih vratolomija završio bi jednako kao i njegovo pseudopovijesno, paranoidno-mesijansko opravdanje invazije – podsmijehom i osudom. Tim više ako se ima na umu da su i on i njegov "đavolji odvjetnik", Sergej Lavrov, više puta otvoreno prijetili nuklearnim oružjem. To su vraški ozbiljne prijetnje, i tako ih treba shvatiti. Doslovno, bez obzira što se možda mogu činiti poput blefa. Mislite da Putin ne bi izvukao "asa iz rukava"? Varate se, ruski psiho je spreman na sve, pa i povesti čitav svijet u pakao zajedno sa sobom.
Kako će Putin zapravo umrijeti?
Zbog svega toga je baš zabavno razmišljati kako će Putin zapravo umrijeti, uz pretpostavku da neće doći do daljnje nuklearne eskalacije. Naravno, u takvim promišljanjima nikad nije isključeno da vam mašta neće slobodno odlepršati u fantaziju. Primjerice, vrlo je lako vratiti se u neke ranije godine ljudske povijesti, i vizualizirati kako ga nabijaju na kolac, onako tradicionalno kako su to radili od Babilonaca pa sve do vrhunca popularnosti u srednjem vijeku, ali tako da se poput nesretnika satima muči prije nego što izdahne.
Ako bismo otišli korak dalje u maštanju našli bismo nešto mračno, superkomično i, istovremeno, katarktično, u zamisli kako mačo Putin na kolcu hropće krv i bori se za život pokušavajući u očaju stisnuti "crvenu" tipku za nuklearnu opciju. Ali, u zadnjem trenutku izdahne.
Kao vjetar uništenja, čini se da ne bi ni zaslužio ništa manje od toga. No, budući da smo se davno udaljili od takvih divljačkih osvetničkih metoda kažnjavanja, jer, kao, živimo u civiliziranom svijetu, imamo suvremene mehanizme kažnjavanja i nadzora, pogledajmo neke realnije opcije iz bliske povijesti. Bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji, Božo Kovačević, već je spomenuo da bi se Putin trebao zabrinuti da ga neće zadesiti sudbina sodomiziranog i poniženog Muammara al-Gaddafija ili obješenog Saddama Husseina.
No, možda će ruski psiho, stjeran u kut i napušten, poput Hitlera u nekom bunkeru u Rusiji sam sebi presuditi pucnjem u, recimo, glavu? Iskreno, teško mi je to zamisliti. Putin se ne čini kao tip čovjeka koji bi u kriznom trenutku kukavički počinio samoubojstvo. Možda je za takvu percepciju kriva njegova propagandna mašina koja ga je godinama prikazivala kao čvrstog supermuškarčinu, gotovo poput kaskadera Toma Cruisea, koji gologrud jaše konja, isprobava snajper, miluje leoparda, vozi avion, motor... Ta je mačo persona zasigurno (ultra)pretjerana, ali sve do sada pokazuje da je tip osobe koja je spremna boriti se do uništenja.
Možda će ga dočekati slična sudbina njegovih oponenata, trovanje smrtonosnim nervnim agensom? Možda će biti relativno sretan i umrijeti prirodnom smrću pa poput Slobodana Miloševića izbjeći konačnu kaznu suda pravde? U svakom slučaju, čini se da bi mogao izbjeći međunarodno suđenje i ako ga ne svrgnu iznutra moguće je čak da će umrijeti s počastima i u suzama, kao da je spasitelj.
Ali, što nakon Putinove smrti? Što će ona riješiti? Ne puno toga, ako se Rusija iznutra sama ne transformira u otvoreno, liberalno društvo. Sada možete u stvarnom vremenu vidjeti što znači kada si jedan običan čovjek umisli da je apsolutni Bog. Zapad ni u kojem smislu nije savršen, ima nebrojeno nedostataka, krivih odluka, pogrešaka, a i pokrenuo je dovoljno zla.
No barem posjeduje relativno pouzdane mehanizme koji garantiraju da isti ljudi neće biti na vlasti do kraja života. Postoji li neko rješenje? Jednostavnog nema. Možda je sad trenutak povući ekstreman potez i napraviti eksperiment - neka muškarci na pet godina odustanu od kandidature za vođe država? Imali smo tisuće godina vremena pokazati da znamo voditi svijet. Nešto smo napravili dobro, i puno toga lošeg. Rijeke krvi su tekle. Pa dajmo priliku ženama, pogledajmo hoće li one napraviti nešto drugačije i bolje.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
