Možda zvuči kao dio povijesne knjige o Trećem Reichu, no zapravo se radi o scenariju filma koji je snimljen u vrijeme kad je nacistička stranka još bila zabranjena, a Adolf Hitler je u zatvoru u Bavarskoj završavao svoj 'Mein Kampf'.
Originalna verzija filma bila je izgubljena 90 godina
Ovaj je film nastao na temelju distopijskog romana židovskog pisca Huga Bettauera, 'Grad bez Židova'. Film je prvi put prikazan u Beču 1924. no originalna je verzija nestala tijekom rata. Smatrala se izgubljenom tijekom više od 90 godina. Sada, zahvaljujući slučajnom otkriću na jednom buvljaku u Parizu i crowdfunding kampanji u austrijskom kulturnom sektoru, ovaj je nijemi film obnovljen digitalnom tehnikom. Premijerno će se prikazati u jesen 2017. u Beču.
Austrijski filmski arhiv koji je organizirao kampanju, skupio je 75.500 funti ovog utorka, četiri dana prije roka. Glasnogovornik te organizacije rekao je da je velika donacija stigla od anonimne židovske zaklade nakon što je u SAD-u za predsjednika izabran Donald Trump, a donacije su se nastavile i udvostručile nakon što je u Austriji na izborima poražen desničarski kandidat.
Film ne prikazuje samo gospodarske okolnosti koje su vodile do širenja antisemitizma već se i satirički igra s posljedicama rapidnog egzodusa židovske populacije Beča, koja se u filmu naziva 'Utopia'.
'Odbacili blagostanje zajedno sa Židovima'
Na početku gradski Arijevci slave odlazak svojih židovskih susjeda uz vatromet. Utopijski kulturni život počeo je uskoro propadati: kafići su se pretvorili u pivnice, trgovine odjećom umjesto urbane mode počele su prodavati narodne nošnje, a strani partneri prekinuli su trgovinske veze.
Jedan je politički savjetnik rekao gradonačelniku kako 'naša valuta još uvijek ne vrijedi ništa'. Ubrzo nakon toga, u gradu su se počeli pojavljivati posteri na kojima je pisalo 'Odbacili ste naše blagostanje zajedno sa Židovima'.
Oštećenu i nepotpunu verziju filma, možda i cenzuriranu ili samocenzuriranu, otkrili su arhivisti Nizozemskog filmskog muzeja 1991. godine. Kako je rekao Nikolaus Wostry iz austrijskog filmskog arhiva, novootkrivena i obnovljena verzija filma sadrži originalni završetak i niz detaljnih scena koje prikazuju različite društvene sfere Židova u Beču.
'Poruka koju želimo poslati je da ovo nije samo film o prošlosti, već i antinacistički iskaz. Tada je situacija bila slična onoj u kakvoj smo sada. Na kraju Prvog svjetskog rata, mnogo je ljudi bilo raseljeno od strane Ruskih snaga, posebice Židovi iz Bukovine i galicije. Antisemitski osjećaji su se pojačali kroz tu izbjegličku krizu i sve strane su počele od toga raditi politiku', rekao je Wostry za The Guardian.
Veliki paradoks
Nakon Drugog svjetskog rata, kad se Austrija morala redefinirati kao nacija, židovski je dio Beča odigrao važnu ulogu.
'Postali smo nacija Schnitzlera, Freuda i Schönberga. No Austrija zapravo nikad nije pokušala vratiti Židove koji su protjerani. To je veliki paradoks ove nacije', kaže Wostry.
U filmu utopijski izmišljeni kancelar naposljetku odlučuje pozvati židovsku populaciju natrag u grad. Pravi život nije nudio takav sretan završetak. Oskar Helmer, austrijski poslijeratni ministar unutarnjih poslova malo je učinio kako bi sakrio svoja uvjerenja o plaćanju reparacije i restituciji židovske imovine.
Autor romana koji je inspirirao ovaj film ubijen je u svom uredu. Ubio ga je bivši član tada zabranjene nacističke stranke, tek nekoliko mjeseci nakon premijere ovog filma.
Povijest je imala i niz okrutnih obrata za glavne protagoniste ovog filma. Johannes Riemann, koji je u filmu tumačio glavnog židovskog protagonista, kasnije se pridružio nacističkoj stranci. Hans Moser, koji je u filmu glumio jednog od najvećih protivnika Židova, u stvarnom životu se odbio rastati od svoje supruge Židovke. Zbog toga je morao pobjeći u Mađarsku.
