Blic se pozabavio profilom plaćenih ubojica koji u pravilu obavljaju prljave poslove u balkanskom podzemlju i imaju detaljno razrađen plan i logistiku naručenog ubojstva, piše Blic. Često dolaze iz ruralnih područja, a najučinkovitiji od njih uopće se ne izlažu svjetlu javnosti i žive u osami.
Poput poznatog plaćenika Čabe Dere, osumnjičenog za ubojstvo u beogradskom naselju Banovo brdo, koji je odrastao po kazneno-popravnim domovima gde je naučio odrađivati prljave poslove za novac, gotovo svi veći plaćeni ubojice sličnog su profila.
Iskustvo stekli tijekom rata devedesetih
Karakteristika balkanskih plaćenika je da su kao vojnici i policajci prvi kontakt s oružjem uglavnom imali devedesetih godina za vrijeme rata i porasta kriminala. U raznim jedinicama, vojnim, paravojnim i policijskim, naučili su koristiti vatreno oružje i eksplozive.
"Rutinu su stekli na beogradskim ulicama tijekom devedesetih, za vrijeme sukoba na Kosovu i Metohiji, Bosni i Hercegovini. Većina njih je bila u specijalnim jedinicama, gdje su prolazili obuke i imali pokriće uniformom za svoja kriminalna djela", rekao je sociolog Zoran Stojić.
Sretko Kalinić, poznat i kao Zver, jedan od najbrutalnijih ubojica i član zemunskog klana, na sličan je način stekao iskustvo. Poznat je po tome što je ubijene mljeo u mašinama za meso. Jednom je od svoje žrtve čak i gulaš napravio.
Potječu iz siromašnih, radničkih obitelji
Još jedna karakteristika gotovo svih plaćenih ubojica je da dolaze uglavnom iz siromašnih, radničkih obitelji koje žive u selima u blizini velikih gradova. Zbog nedostatka novca, mnogi se tako odluče za oružje i kriminal.
Za naručeno ubojstvo, ubojice mogu dobiti prilično veliku novčanu naknadu, od nekoliko desetaka pa sve do nekoliko stotina tisuća eura, ovisno o meti. Cijena ovisi o kompliciranosti ubojstva, prikrivanju dokaza, bijegu s mjesta događaja ili iz države te vjerojatnosti uhićenja.
Što veće osiguranje, to veća cijena
Budući da ga policija dobro čuva, navodno je za ubojstvo Saše Cvetanovića, koji je likvidirao Nikolu Bojovića, ponuđen iznos od 600.000 eura.
"Ovo svjedoči da cijenu nečijeg ubojstva formira to je li u zatvoru ili ne, koliko je opasno izvršiti zločin, kakvo osiguranje i zaštitu ima meta. Zatim, izvjesnost uhićenja nakon zločina podiže cijenu ubojstva. Ako, recimo, ubojica mora mnogo novca potrošiti na bijeg ili je mala vjerojatnost da neće pobjeći policiji, to automatski podiže cijenu zločina", rekao je kriminolog Igor Perišić.
Cvetanović je s druge strane priznao da je za ubojstvo Bojovića dobio 30.000 eura. Pojavila se informacija da se za ubojstvo policajca može dobiti 100.000 eura. No, neki poput Vojislava Raičevića, zvanog Voja Amerikanac, ubojstva odrađuju potpuno besplatno ako mu je meta antipatična.
Razrađen plan i priprema
Svjedočanstva uhvaćenih plaćenih ubojica otkrivaju jedan klasičan model ponašanja. Meta se prati i pomno se bilježe njezine navike.
"Za svako ubostvo potrebni su detaljna priprema, logistička podrška, plan bijega, oružje i oruđe za pratnju. Nerijetko metu danima prati jedan tim, a kada se utvrdi da je pogodna situacija, da je zicer, poziva se ubojica da završi posao", rekao je za Blic nekada istaknuti čelnik srpske policije.
Pravi profesionalci ne izlaze
Blicov izvor tvrdi da su sada aktualni ubojice koji dolaze iz ruralnih dijelova susjednih država, često iz Bosne i Hercegovine. Navodno su najučinkovitiji oni koji se ne izlažu javnosti.
"Kad ima novca i hoćeš pravog profesionalca daš od 30.000 do 50.000 eura i dovedeš Bosanca prekaljenog koji to završi i vrati se na planinu čuvati ovce, sve dok ga opet ne pozovu. Oni ne izlaze, ne drogiraju se, ne bave se kriminalom i, najbitnije, ne hvale se. Samo dođu, obave posao, idu nazad živjeti kao i do tada", rekao je.
