Kada mi nešto objavimo institucije nas pozivaju da ispričamo tko su nam izvori, a nikada ne provjeravaju naša saznanja, kaže Avdo Avdić, novinar iz BiH. Dapače, on i njegovi kolege sve češće dobivaju ozbiljne prijetnje, piše Deutsche Welle.
Gospodine Avdić, osjećate li se sigurnim u BiH kada je riječ o obavljanju Vašeg novinarskog posla?
Većina građana BiH se osjeća nesigurnima, pa se i ja osjećam nesigurnim prvo kao građanin BiH, a tek onda kao novinar. Uopće ne ističem da su novinari nešto posebno nesigurni, jer je ovdje ugroženo 90 posto građana.
'Prijetnje primamo svakodnevno, objavljujemo samo ozbiljne'
Pitam Vas to s obzirom na prijetnje koje ste primili u posljednje vrijeme. Koliko ih je bilo i koje su, po Vašem mišljenju, posebno opasne?
Prijetnje primamo svakodnevno. Međutim objavljujemo samo one ozbiljne.
Koje shvaćate kao ozbiljne?
Imamo problem što i te ozbiljne postaju sve češće, pa onda ne možemo sve to objavljivati, jer bismo onda mi postati tema, umjesto onih o kojima pišemo.
Kako razlikujete ozbiljne od neozbiljnih? Prijetnja je prijetnja.
Prijetnja jest prijetnja. Međutim ako vam zaprijete osobe koje su već počinile kaznena djela ubojstva ili osobe koje se dovode u vezu s velikim narko kartelima u svijetu onda to morate shvatiti puno ozbiljnije od toga kada vam neki, možemo reći, opravdamo frustrirani građanin ove zemlje napiše nešto na Facebooku ili Twitteru jer se ne slaže s vama.
Veze moćnih osoba s velikim narko-kartelima
Jedna od prijetnji, koje ste objavili u javnosti, je stigla od ljudi koje upravo dovodite u vezu s narko kartelima. Jeste li dobili zaštitu bosanskohercegovačkih vlasti?
Prvo, ne dovodim ja te osobe u vezu s drogom, njih dovode policijske agencije i pravosudne institucije iz mnogo ozbiljnijih zemalja od BiH, dakle iz Nizozemske, Španjolske, Slovenije i naravno američka DEA koja je radila istragu i koja je prva dostavila informacije nizozemskom pravosuđu o narko-kartelu Tito i Dino. To je jedna stvar. Mnogo je institucija, što domaćih što međunarodnih, tražilo od bh. policijskih i pravosudnih institucija da me zaštite. Istina, i danas sam bez policijske zaštite, ali ne zato što mi je nitko nije ponudio već zato što mislim da me nikakva policijska zaštita ne može spasiti ukoliko postoje ozbiljne namjere da me se likvidira. Naravno, samo sam u suradnji s nekim policijskim agencijama u BiH podigao taj stupanj opreza, ali neposrednu zaštitu nisam uzeo.
Vi navodite da je narko kartel Tito i Dino, o kojem ste pisali, jedan od 50 najjačih u svijetu. Novinari poput Roberta Saviana ili Anabele Hernandez, koji su pisali o velikim narko kartelima, imaju 24-satnu policijsku zaštitu. Zašto Vi onda niste prihvatili zaštitu?
Vjerojatno su prijetnje koje su oni dobili ozbiljnije od onih koje sam ja dobio. Ja svoje prijetnje ne smatram neozbiljnim, ali vjerojatno su prijetnje koje su oni dobili mnogo ozbiljnije.
Dobio pismo s prstenom haubičke granate
Nekako u isto vrijeme s ovim prijetnjama od ljudi koji se, kako ste rekli, u nekoliko zemalja dovode u vezu s trgovinom drogom, na redakciju Žurnala je stiglo pismo s prstenom haubičke granate, adresirano na Vas i kolegu Amarilda Gutića, na poleđini pošiljke je pisalo Pretis Vogošća. Šta su uradile nadležne bh. službe po ovom pitanju? Je li se službeno oglasio netko iz Pretisa do sada ovim povodom?
Nitko se nije službeno oglasio. Nisu ništa poduzeli, iako je samom objavom njima već postalo jasno da je netko počinio kazneno djelo. A to je kazneno djelo prijetnje, ustvari to je ugrožavanje sigurnosti prema Kaznenom zakonu BiH. Znači oni su već imali dokaz koji smo mi objavili i nisu poduzeli ništa. Ali institucije nisu poduzele ništa iz razloga, što ja mislim u ovom konkretnom slučaju, kada je u pitanju taj prsten od granate, da institucije stoje iza ove prijetnje. Kolega Amarildo Gutić i ja smo nekoliko puta pisali o kriminalu unutar Pretisa s kojim je povezan aktualni federalni premijer Fadil Novalić i njegov ministar industrije i rudarstva i energetike Nermin Džindić. Mi smo pisali o načinu na koji iznose novac iz te firme koja, između ostalog, proizvodi haubičke granate. I nakon serije tih naših tekstova na adresu redakcije je stigao prsten haubičke granate.
'Pitaju nas tko su nam izvori umjesto da provjeravaju navode'
Vi ste često u centru pažnje zbog onoga što pišete, brojne afere su nastale nakon Vaših tekstova. Jeste li generalno zadovoljni reakcijom nadležnih službi na ono što objavite?
Ovdje ne postoje reakcije nadležnih službi ako govorimo o reakcijama na koje Vi mislite i koje bi bile očekivane u svakoj normalnoj državi. Dakle ovdje ne postoje reakcije takve prirode. Ovdje ne postoji reakcija da će netko biti razriješen s dužnosti, smijenjen ili uhapšen zbog naših tekstova. Ovdje postoje reakcije da uglavnom institucije u BiH počinu istraživati mene i moje kolege tragajući za našim izvorima, tragajući za onim osobama koje nama dostavljaju informacije o kriminalu unutar institucija BiH.
Kada je kolegica Azra Omerović pisala priču o diplomama ona je morala ići u Tužiteljstvo BiH da je državni tužitelj specijaliziran za slučajeve koje treba zataškati Oleg Čavka ispituje tko su joj izvori i na koji način je razotkrila priču. Kada sam ja objavio slučaj SOA, u koji je umiješana Hrvatska obavještajna služba, također sam morao ići odgovarati na pitanja tko su bili moji izvori. Dakle svaki put kada mi nešto objavimo institucije nas pozivaju da mi ispričamo tko su nam izvori i odakle nam informacije. Nikada ne provjeravaju naša saznanja ili objave.
Iako Vas Zakon o slobodnom pristupu informacijama BiH štiti od toga da ne otkrivate izvore.
Gledajte, Zakon o slobodnom pristupu informacijama se može odnositi isključivo na informacije za koje institucije procijene da su od javnog značaja. A mi nastojimo objaviti informacije čije objavljivanje nije u interesu institucija. Znači tada nastaje problem. Međutim Zakon o kaznenom postupku BiH, a imate ga i na entitetskim razinama, propisao je decidirano da se novinar ne može saslušati u svrhu zaštite izvora informacija. Dakle unatoč tim jasnim zakonskim odredbama pravosudne institucije nas saslušavaju.
Pisao o ruskom utjecaju u BiH pa navukao bijes
Kada smo kod kredibiliteta, njega je u Vašem slučaju jednom prilikom doveo u pitanje ruski veleposlanik u BiH. Vi ste bili među prvima koji su pisali o ruskom utjecaju u BiH. Neki su na početku odbacivali ono što ste pisali o ovoj temi, u međuvremenu Vaša istraživanja koriste ugledni svjetski mediji kada pišu o Rusiji. Koliki je, prema Vašim istraživanjima, ruski utjecaj u BiH i regiji?
Neki su odbacivali tada, ali neki i danas odbacuju, naše informacije o ruskom utjecaju u BiH. Istina, nije problem što to ne zanima “obične građane”, problem je što uglednici u BiH, koji sebe smatraju probosanskim i prozapadnim političarima, ignoriraju ovaj veliki problem. I ovi međunarodni eksperti pričaju o ruskim fake news - lažnim ruskim vijestima, ali ignoriraju da Rusi u BiH, a dijelom Hrvatskoj i Srbiji, kontroliraju državne institucije.
Neki smatraju da je cijela priča o ruskom utjecaju ipak prenapuhana. Slažete li se?
Bojim se da je ova priča minimizirana, a ne prenapuhana.
Avdo Avdić je novinar bosanskohercegovačkog online magazina „Žurnal". Njegovi istraživački tekstovi o političkim aferama posljednjih su godina izazivali burne reakcije u bh. javnosti, ali i među političarima i predstavnicima institucija vlasti, pravosuđa i međunarodne zajednice.
