"Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro! Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im!"
Ovo su samo neke od misli Majke Terezije koju je danas, svečano na trgu svetog Petra u Rimu papa Franjo proglasio sveticom. Tako je ova dosad blaženica i dobitnica Nobelove nagrade za mir - podrijetlom Albanka, koja je cijeli život skrbila za odbačene, siromašne i bolesne postala Sveta Terezija iz Kolkate. Na Trgu svetog Petra u Rimu ovaj veliki događaj pratilo oko sto tisuća vjernika.
Uživo iz Vatikana za RTL Danas se javio Lus Gjergji, veliki prijatelj i biograf proglašene svetice.
Vi ste 29 godina pratili Majku Tereziju, napisali 15 knjiga o njoj, po čemu je ona bila specifična svetica, različita od drugih?
Majka Terezija je bila zanimljiva i značajna zbog mnogih stvari. Posebno je značajna njezina velika vjera i ljubav prema Bogu i čovjeku. Ja sam je definirao ljubavlju na djelu. Gdje god je bila, sve je radila iz ljubavi, sve za Isusa i za čovjeka, po Bogu čovjeku i po čovjeku Bogu. Ona je govorila da je najsretnija žena na svijetu jer 24 sata na dan živi s Isusom i za Isusa. Ta vjera se pretvarala u djelotvornu i konkretnu ljubav i to prema kategorijama koje su bile odbačene i zaboravljene, kao što su odbačeni, siromašni, bijedni i napuštena djeca. Imala je veliko srce kojim je zahvatila cijeli svijet.
Bili ste s njom u mnogim prigodama pa i kada je primila Nobelovu nagradu za mir - kako je ona gledala na tu čast?
Ona nije uopće htjela nagrade, čak je razmišljala da odbije nagradu, no Ivan Pavao II. joj je rekao da ide u ime Krista i u ime siromašnih, a ona je to i učinila. Rekla je da ta nagrada ne pripada njoj, već siromašnima.
Bili ste s njom i na otvaranju kuće u Zagrebu, kakve je ona osjećaje gajila prema Hrvatskoj?
Tako je, ona je otvorila prvu kuću među istočnim zemljama u Zagrebu. Ona je bila presretna što napokon može na neki način uzvratiti Zagrebu, kasnije i drugim mjestima u ovom dijelu.
