'Vjerujem da me to što sam bio osuđen na doživotnu kaznu zatvora i služio pune 22 godine zapravo spasilo. Bila je to avantura života i preživio sam je', rekao je Yarris koji nikada nije dobio nikakvu ispriku zbog toga što je služio zatvorsku kaznu zbog zločina koje nije počinio, piše BBC.
Većinu vremena kojeg je proveo u zatvoru bio je sam u ćeliji, a prisjeća se kako je jednom prilikom dobio takve batine od zaštitara da mu se odlijepila mrežnica na oku.
'U takvim trenucima, kada vas drugi ljudi zlostavljaju na taj način, najteže je ostati smiren i pribran, ostati čovjek', rekao je Yarris.
Čitao knjige i učio
Dok je čekao da umre u zatvoru čitao je knjige, učio pravo, a ponekad je znao pročitati i do tri knjige na dan.
Sve knjige čitao je iz samo jednog razloga, a taj je da kada dođe trenutak za njegovu egzekuciju da što elokventnije može govoriti i dati posljednju izjavu.
'Nije mi smetalo što sam 23 sata na dan bio u samici. Nakon prvih nekoliko godina u zatvoru, prestao sam se ljuti na sebe i počeo se voljeti i razumijevati sam sebe i to je u redu. To me spasilo', rekao je Yarris koji kaže kako po izlasku iz zatvora nije dobio nikakvu psihološku pomoć. S obzirom da je u zatvoru puno čitao o psihologiji, kaže kako je sam sebi pomogao.
Teško djetinjstvo
Njegov život, prije odlaska u zatvor, nije bio sjajan. Odrastao je u Philadelphiji sa svojim roditeljima i petero braće i sestara, a kada je imao samo sedam godina napao ga je tinejdžer koji ga je najprije prebio, a potom i silovao. Yarris to nikada nije rekao roditeljima.
Zbog traumatičnog iskustva u djetinjstvu, kada je bio tinejdžer počeo je piti i drogirati se. Uhićen je u dobi od 20 godina zbog sumnji da je sudjelovao u pokušaju otmice i ubojstva, za što je kasnije bio oslobođen.
Kada je bio u pritvoru, prije suđenja za taj zločin, iz očaja da ne ostane u zatvoru, kazao je policiji da zna tko je ubio neku ženu o kojoj se pisalo u novinama. Okrivio je svojeg bivšeg cimera za kojeg je vjerovao da je preminuo.
'Bio sam mlad, očajan, ovisnik o drogi, jedino sam se toga sjetio', rekao je.
No istraga je pokazala da muškarac kojeg je Nick optužio, s ubojstvom žene o kojem su brujali svi mediji nije imao baš ništa. I tako je cijeli taj neriješeni zločin prišiven njemu. Osuđen je na smrtnu kaznu zbog silovanja i ubojstva žene za koju je čuo tek iz novina.
Osuđen na smrtnu kaznu
Gotovo 14 godina proveo je bez ljudskog dodira. Znao bi ležati na ruci sve dok se ne bi umrtvila, a onda bi se gladio po licu kako bi osjetio dodir.
Postao je prvi čovjek u Americi koji je zatražio DNK testiranje. Bilo je to 1988. godine. No taj je proces potrajao. Na koncu, kada je došao pred suca i zatražio da ga se smakne, sudac je naložio ponavljanje DNK testa. Tada je otkriveno da DNK pronađen na žrtvinom tijelu ne pripada njemu. Oslobođen je 2003. godine.
Kada je izašao iz zatvora prvo što je primijetio je da se društvo znatno promijenilo. Da su se svi nekako oslobodili i da svi javno iznose svoja mišljenja i stavove.
Oženio se, ima djecu i čest je gost brojnih škola i ustanova u kojima pričao svojem iskustvu te o spoznajama do kojih je došao proučavajući sebe i učeći iz knjiga. Odselio je u Veliku Britaniju u kojoj živi od 2005. godine.
'Svoj život u zatvoru vidim kao neki stari film kojeg sam gledao i koji me plašio. Da nisam bio u zatvoru moj život ne bi bio ovakav, možda ne bi ni bio živ. Zatvor me u neku ruku spasio', kazao je Yarris te dodao kako je nedavno naišao na fotografiju iz 1970-ih, snimljenu u susjedstvu na kojoj je bilo 27 djece. On je jedini ostao živ.
