Nagomilavanje ruskih trupa na granici s Ukrajinom koje traje posljednjih mjeseci stvorilo je diplomatski sukob između Rusije i SAD-a, dvije najveće nuklearne sile svijeta.
Povjesničar specijaliziran za odnose između SAD-a i Rusije, prof. Michael Kimmage u intervjuu za CNN pojasnio je razloge sukoba Rusije i Zapada, ulogu Ukrajine i pobrojao nekoliko "faktora" koji su potencijalno stvorili novog, agresivnijeg Putina.
Kimmage je kazao da je sukob između Rusije i Zapada u svojoj srži "natjecanje za utjecaj u istočnoj i srednjoj Europi". Kazao je da je Hladni rat definirala željezna zavjesa koja danas ne postoji u Europi, kao ni jasna linija koja bi danas dijelila Rusiju od Europu ili obratno.
"SAD vidi pojedinačne europske države kao potpuno suverene i da imaju pravo donositi vlastite odluke o sigurnosti, trgovini, savezima itd. Rusija sebe vidi kao privilegiranu interesnu zonu duž svoje zapadne granice. Iz sigurnosnih i prestižnih razloga, Rusija na ovom području zahtijeva kombinaciju utjecaja i poštovanja, a Rusija je spremna upotrijebiti vojnu silu tamo gdje se smatra osujećenom u ovoj privilegiranoj zoni", kazao je povjesničar za CNN.
Ukrajina - barometar europske budućnosti
Naveo je da je Ukrajina usred tog natjecanja, a od 2014. i Moskva i Washington počeli su Ukrajinu gledati kao "barometar europske budućnosti". Upitan je li ova situacija početak kraja NATO saveza, Kimmage je kazao da nije. "Napravimo li korak unatrag, NATO savez doista je prilično ujedinjen", kazao je, pojašnjavajući pritom da je učinio tri stvari.
"Pružio je određenu vojnu pomoć Ukrajini kroz obuku i doprinose pojedinih država NATO-a vojnoj spremnosti Ukrajine; nedvojbeno naznačio da se rat između Ukrajine i Rusije ne tiče izravno NATO-a, budući da Ukrajina nije članica saveza, te da se sam NATO neće boriti u Ukrajini; i ozbiljno shvatio novi niz zabrinutosti Poljske, Rumunjske i Baltičke republike, od kojih neke proizlaze iz perspektive šireg rata u Ukrajini, a neke od ruskog raspoređivanja trupa i opreme u Bjelorusiji.
Osim toga, NATO je poručio Rusiji da neće činiti ustupke. Neće se vratiti tamo gdje je bio 1997. godine, što je Vladimir Putin zahtijevao od NATO-a. Neće zatvoriti politiku otvorenih vrata po pitanju članstva i neće isključiti mogućnost prihvaćanja Ukrajine u savez", kazao je Kimmage. NATO i SAD službeno su odbile zahtjev Rusije da se Ukrajini zabrani ulazak u NATO. Kimmage je kazao da se NATO više ne bi trebao baviti širenjem na istočnu Europu.
"Savez već ima 30 članova. Ima masivnu, nazubljenu i nestabilnu istočnu granicu. Sa svakim novim dodatkom dolaze nove vojne obveze, a savez će se u budućnosti suočiti s ozbiljnim izazovima obrane zemalja koje su već članice. Postavljanje granica može biti bolno. To podrazumijeva reći ne partnerima i prijateljima. Nosi svoje rizike. Ali vrijeme je da se NATO ograniči - ne zbog Rusije, već zbog vlastite koherentnosti i vlastite sposobnosti samoobrane", poručio je.
Kimmage je svojevremeno izjavio da je Ukrajina važna kao presedan i da Rusiji ne bi trebalo dopustiti invaziju.
"Ako Rusija napadne Ukrajinu punom snagom koju je prikupila na ukrajinskoj granici, mogla bi srušiti vladu i/ili podijeliti značajan dio zemlje. Umjesto nagrizanja ukrajinskog suvereniteta, to bi bilo njegovo ukidanje. A Europa u kojoj su granice i suverenitet zapravo žetoni za poker na velikom stolu, koje nekoliko igrača može preurediti po želji, je zapravo Europa 1920-ih i 1930-ih - nestabilno igralište velikih sila u kojem nitko nije siguran i u kojoj ništa nije sigurno."
Putinova frustracija iz 1991.
Tijekom protekle godine promijenio se Putinov pristup diplomaciji. a povjesničar ističe da je njegov diplomatski stil odnedavno "agresivan, konfrontirajuć i užurban".
"Postavlja ultimatume, ponaša se grubo i ponaša se kao da treba odmah dobiti odgovore, što je neuobičajeno za diplomaciju općenito, posebno za rusku. Mogu samo nagađati o razlozima za to", kazao je Kimmage, pa nabrojao:
"Djelomično je to frustracija: Putin osjeća da je Rusiji od 1991. Zapad držao predavanja i diktirao - da je proširenje NATO-a samostalan čin Washingtona, koji vjeruje da ima moć ne samo u zapadnoj Europi, već i na pragu Rusije, u Ukrajini i drugdje. Putin gaji nezadovoljstvo i ogorčenost prema Zapadu i koristi ovu krizu da ih izrazi. To je jednim dijelom samopouzdanje ili oholost: Putin ima ogromnu vojnu moć i pokazao je da ju je spreman upotrijebiti (Ukrajini, u Gruziji, u Siriji, itd.). Vjeruje, ne bez razloga, da mu ovaj stupanj vojne moći daje snagu. I on također smatra da postoji nesrazmjer između utjecaja koji ima (primjerice u Ukrajini) i stupnja poštovanja koji mu pokazuje Zapad", smatra Kimmage. Kazao je da drugi aspekt njegova samopouzdanja može biti i loš odnos s Kinom koji bi ga mogao potaknuti na razmišljanje može li izdržati i prevladati otpor Zapada.
Njegovo ponašanje, smatra Kimmage, jednim dijelom pokreće i nisko mišljenje o Zapadu. "Putin vjeruje da je Zapad u padu, da nije ono što je nekoć bio, da je američka vanjska politika posebno dokaz prekoračenja i neuspjeha (Irak, Afganistan...), da je SAD manje predan europskoj sigurnosti nego što govori da jest. Smatra i da je Europa kao takva slaba, kaska u vojnoj nadmoći i smrtno se boji vojnog sukoba", rekao je povjesničar, dodajući da Putin vjerojatno vjeruje da prijetećim sukobom može dobiti ono što želi.
'Uspjeh Ukrajine bit će uspjeh Europe'
"Više od svojih zapadnih kolega, Putin misli da se svijet promijenio u posljednjih 10-ak godina na korist Rusije i na štetu Zapada. U određenom smislu, stolovi se okreću", poručio je. Kazao je i da je prijetnja SAD-a ekonomskim sankcijama "nešto što Putin mora shvatiti vrlo ozbiljno".
Naglasio je da će "uspjeh Ukrajine biti uspjeh Europe".
Na kraju je poručio da SAD mora biti svjestan izazova i prijetnji koje predstavlja Putinova Rusija, a istovremeno moraju sačuvati komunikaciju s Rusijom. "Ukrajina i Rusija su dvije odvojene lopte. U isto vrijeme teško ih je žonglirati, ali s njima mora žonglirati Bidenova administracija. Nema velike granice pogreške", zaključio je Kimmage.
