SAMOHRANA MAJKE 3 DJECE: /

'Po 8 dana nismo imali što jesti. Ložila sam odjeću da se ugrijemo'

Image
Foto: izvor: Facebook
19.7.2017.
19:22
izvor: Facebook
VOYO logo

Prisiljena je to činiti jer već šest godina živi bez električne energije i u neimaštini. No, zimi je gore nego ljeti, kaže.

"Bilo je vremena kada po osam dana nismo imali što jesti. Da ne spominjem drva. Ložila sam odjeću", govori Delista u svojoj, koliko potresnoj toliko i ohrabrujućoj ispovijesti za Deutsche Welle.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U mraku i uz svijeće djeca dogurala do fakulteta

Nakon sudskog razvoda prije šest godina dobila je pravo na korištenje polovine kuće, ali na katu na kojem živi s djecom ne može dobiti novi priključak za struju. U dijelu kuće koji je pripao bivšem suprugu struja je isključena. Zbog čudnih administrativnih propisa samohrana majka s troje djece već šestu godinu živi u mraku.

"Sudski pravosnažno imam pravo na polovinu kuće, ali dioba još nije izvršena. Sad moram ponovni zahtjev za diobu katova, to je isto stvar koja se neće završiti za sto godina. Na svaku presudu on (bivši muž) ima pravo žalbe, a takvi slučajevi stoje na kantonalnom sudu po dvije-tri godine", govori Delista za Deutsche Welle.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ipak, uskoro bi napokon trebala dobiti priključak na struju. A bez struje, samo uz svijeće, njezino troje djece prošli su srednju školu, dočekali punoljetnost i upisali fakultete.

Image
Foto: ILUSTRACIJA/AFP

Ilustracija

"Život je matematika. Dobiješ lake ili teške zadatke"

Samra, njezino najstarije dijete, ovoga mjeseca brani diplomski rad na Viskoj zdravstvenoj školi u Bihaću. Haris je bio najbolji učenik generacije u gimnaziji, a sada je student elektrotehnike u Sarajevu i školuje se zahvaljujući stipendiji koju jedna zaklada daje izuzetno nadarenim studentima. Najmlađi Enver također je kroz svoje školovanje bio odličan učenik, a sada čeka rezultate prijemnog ispita na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu.

"Možda sam ja imala i tu sreću da su moja djeca izuzetno skromna, puna razumijevanja i nekako uvijek ispred svoje dobi, zrelija bila. Čak su više oni meni pomagali nego ja njima. Ako se desi da negdje dobiju dvije marke, pet ili deset, oni to nisu nikad potrošili, nego bi donijeli meni. 'Evo, mama, kupi što treba', rekli bi mi", kaže ponosna Delista.

Tešku životnu situaciju nikada nije ni pokušavala sakriti od drugih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Smatrala sam da je to dio života. Život je matematika, kroz život dobiješ teške ili lake zadatke. Netko je sretan, pa na ispitu dobije lake zadatke, tako mu teče život. Ja sam smatrala da je to naš život, da se s tim trebamo nositi normalno, suočiti se sa svim problemima, jer ih samo tako možeš riješiti, ići naprijed i na kraju položiti ispit", kazala je u razgovoru za Deutsche Welle.

Image
Foto: PIXSELL, Igor Šoban

Zakonske nevolje za samohrane roditelje

Da bi djeci omogućila školovanje, Delista se zaduživala kod znanaca, a potom je dugove vraćala radeći teške fizičke poslove. Samra, Haris i Enver navečer bi učili uz svijeće. Kći Samra, buduća medicinska sestra, kaže kako je na fakultet krenula s deset maraka u džepu (oko 37 kuna). Novca za knjige nije imala, pa je mobitelom fotografirala stranice iz udžbenika i tako učila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najveći problem za Delistu i njoj slične samohrane roditelje u BiH leži u tome što tamošnji zakoni samohranim roditeljem smatraju samo staratelja djece koji je smrću izgubio partnera, ali ne i roditelja koji je nakon razvoda braka dobio starateljstvo nad djecom. Velik problem je i nemogućnost naplate alimentacije zbog predugih sudskih procesa. Tako je, primjerice, Delistin bivši suprug u šest godina uplatio tek četiri ili pet alimentacija. Ona je zbog toga podnijela tužbu, no sud je nedavno donio presudu kojom je oca djece posve oslobodio kaznene odgovornosti jer je utvrđeno da nije u mogućnosti plaćati alimentaciju.

Unatoč svim nedaćama koje su je pratile u životu, Delista Pehlić kaže da je sretna jer je odgojila troje uzorne djece, odličnih učenika i uspješnih studenata.

"Roditelji ne uče djecu onom ljudskom, onom osjećaju da kada vidi nečiju bol ili tugu da pokušaju pomoći. Ja to učim svoju djecu i mislim da im je to najviše pomoglo da budu takvi kakvi jesu i bila bih sretna da ostanu ovakvi kakvi su sada - da su ljudi", kazala je.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dosje jarak
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo