Na iznenađenje i zaprepaštenost cijelog svijeta koji je užas pratio uživo na TV ekranima toga dana točno prije 20 godina 19 je terorista otelo četiri putnička aviona i pretvorilo ih u projektile te brutalno ubilo 2977 ljudi u New Yorku, Pentagonu i polju u Shanksvilleu.
"Mi koji smo napad 11. rujna gledali na televiziji, vidjeli smo svojevrsni strah koji se pojavio i koji je trajao neko vrijeme jer su, prije svega, brojni Amerikanci diljem svijeta bili izuzetno iznenađeni da se nešto takvog obima može dogoditi. Iako, sigurnosni stručnjaci nisu isključivali i takve napade, iako ne u takvom obimu", kaže za Net.hr vojni i sigurnosni stručnjak Denis Avdagić.
Manje od mjesec dana nakon tog brutalnog napada, SAD je krenuo u rat u Afganistanu i potragu za vođom Al Qaide Osamom bin Ladenom i njegovom terorističkom mrežom koja je svoje utočište našla kod talibanskog režima. Istog talibanskog režima koji je prije manje od mjesec dana ponovno zauzeo Afganistan nakon što su Amerikanci, još jedanput poniženi, napustili tu državu u kojoj su ratovali punih 20 godina.
To je bio najduži američki rat u kojem su se borile stotine tisuća američkih vojnika. Do 2008. godine broj američkih vojnika je godišnje bio do 30 tisuća, a tada slijedi rast i 2011. godina u kojoj ih je bilo čak 110 tisuća, do 2014. to se spustilo na 25 tisuća, a posljednjih godina rata tamo ih je bilo od 8 do 15 tisuća.
Na rat potrošeno 2 tisuće milijardi dolara
Prema riječima američkog predsjednika Joea Bidena SAD je na taj rat i pomoć u obnovi potrošio 2 tisuće milijardi dolara. U taj je iznos Biden uračunao i kamatu na dug kojim su Amerikanci financirali rat, ali i troškove kao što je novac za brigu za ratne veterane. U dvadesetogodišnjem ratu koalicijske snage imale su više od 3500 mrtvih, među kojima je više od 2300 američkih vojnika. Još njih više od 20 tisuća je ranjeno. Boreći se uz Amerikance poginulo je i više od 65 tisuća afganistanskih vojnika i policajaca.
Na kraju je ispalo da je sve to bilo uzalud jer je novi talibanski režim ovog tjedna objavio imena ljudi iz nove 'tvrdolinijaške' Vlade u kojoj su neki članovi koji se nalaze i na američkim tjeralicama i za njih se nude milijuni dolara. Nakon što su američki vojnici ratovali 20 godina i kao cilj si postavili treniranje i opremanje Afganistanske vojske, talibani su cijelu državu praktički osvojili za manje od 10 dana i bez većeg otpora s druge strane.
Zbog tako brzog pada glavnog grada, na kraju američke intervencije nastao je kaos u kabulskoj zračnoj luci jer svi koji su se očajnički željeli evakuirati iz države i pobjeći od islamističkog režima, to nisu mogli pa su i te završne scene rata izgledale ponižavajuće za SAD i njegovu 20 godišnju politiku ustoličenu nakon napada "na Blizance".
Bolna pljuska Zapadu
Avdagić kaže da je pristup cijeloj priči u Afganistanu od početka bio na lošim temeljima.
"Išlo se graditi državu, u onom smislu da se preskoči možda i stotinu godina demokratskog razvoja. To je izrazito teško napraviti, što se vidi i po problemima s demokracijom u tranzicijskim zemljama. Znamo i mi u Hrvatskoj da demokracija nije nešto što nastupa samo nego je potrebno graditi društvo", kaže i dodaje da su propuštene šanse da se u Afganistanu izgradi društvo.
"Ovo je ishod koji je trebalo prihvatiti, ma kako bio bolan i težak za čitav svijet. Dopustiti jednom takvom režimu da preuzme državu nije samo bolna pljuska za Zapad nego i za UN koji je propustio priliku izgraditi jednu zemlju i pokazati da se to ipak može", smatra Avdagić.
Hoće li Al Qaida jačati pod talibanima?
Iako su Amerikanci u Afganistan ušli kako bi uništili Al Qaidu i uhvatili ili likvidirali njezinog vođu Osamu bin Ladena, koji je organizirao napad 9. rujna 2001. godine, njega su pronašli i ubili u susjednom Pakistanu 1. svibnja 2011. godine. No, Al Qaida i dalje postoji, a postavlja se pitanje hoće li sada ponovno pronaći svoju sigurnu luku u talibanskom Afganistanu.
Stručnjaci upozoravaju da bi bitno oslabljena Al Qaida sada mogla iskoristiti tu situaciju za pregrupiranje i ponovno jačanje, ako Afganistan ponovno postane sigurno mjesto za regrutaciju i treniranje islamističkih ekstremista. No, Avdagić smatra da se taj scenarij neće dogoditi jer talibani strahuju od odmazde SAD-a.
"Mislim da nema prostora za jačanje Al Qaide. Oni su doživjeli prilično velike udarce, a pojavili su se i neki novi igrači s terorističke strane. Islamska država je i dalje prisutna u Afganistanu i nije nestala s terorističkog tržišta. Ne vidim prostora da bi Al Qaida mogla jačati. Ne vidim čak niti smisla da sami talibani riskiraju toliko daleko", kaže Avdagić te dodaje kako postoji vrlo dobar razlog što posljednjih dana vlada zatišje u Afganistanu.
"U Afganistanu se i dalje nalaze, između ostalog, i američki građani i građani drugih zemalja. I to zatišje ćemo gledati dok svi oni ne izađu iz države", kaže Avdagić te dodaje kako smo već jednom imali sličnu situaciju kao u Afganistanu, a to je bio Vijetnam. "Kao što znamo, tamo je bila Kina uključena s druge strane, a vidimo da je i danas Kina itekako zainteresirana za suradnju s novim poretkom u Afganistanu što pokazuje da ima interesa za izazivanjem", kaže Avdagić.
Napad u Kabulu bila je poruka da Amerika nije izgubila vojnu silu
I istraživanja javnog mijenja pokazuju da Amerikanci nisu ispunili svoj cilj dvadesetogodišnjeg rata u Afganistanu - tako smatra njih čak 69 posto. No, prije 20 godina i nakon napada 11. rujna, čak 77 posto njih podržavalo je vojnu akciju protiv odgovornih za napad. Početkom 2002. godine, nekoliko mjeseci nakon početka vojne intervencije, 83 posto Amerikanaca govorilo je da podržavaju napad na talibane i Al Qaidu u toj državi. Potpora za taj rat bila je snažna i 2006. godine kada je 69 posto ljudi smatrao da je bila prava odluka ući u taj rat.
Usprkos udarcu koji je doživjela u Afganistanu, Američka vojska je još uvijek neprikosnovena po svojoj moći u svijetu s proračunom od čak 601 milijardu dolara, milijun i 400 tisuća vojnika, više od 8800 tenkova i 13800 zrakoplova te 72 podmornice. SAD na svoju vojsku troši više novca nego devet država iza njih - zajedno. Po izdvajanju za vojsku druga je Rusija s gotovo deset puta manjim proračunom od 84 milijardi dolara. Kao najveću prednost američke vojske pred drugima stručnjaci ističu flotu od 10 nosača aviona, a po tom pitanju iza njih je Indija koja tek gradi treći nosač aviona.
"Amerika doista može vojno djelovati u bilo kojem dijelu svijeta. Ne treba zaboraviti da su njihove aktivnosti obično počinjale zračnim udarima, imaju i dalje mogućnost djelovanja s bespilotnim letjelicama, tako da u slučaju pojave nekakve opasnosti, ne treba misliti da će SAD sjediti skrštenih ruku. Jer SAD će imati itekako interesa da se djeluje i to mogu biti itekako razorna djelovanja što se pokazalo i u činu osvete za napad u Kabulskoj zračnoj luci gdje se reagiralo vrlo brzo, precizno i vrlo razorno. To je bila poruka svima da Amerika nije izgubila vojnu snagu", kaže Avdagić.
SAD je još uvijek jedina stvarna supersila
Bez obzira na događaje u posljednjih 20 godina, od napada na Svjetski trgovački centar i povlačenje iz Afganistana, Avdagić smatra da je SAD i dalje "jedina stvarna supersila". "I dalje je to, u prvom redu najjača ekonomska, a s druge strane vojna sila. Oni su država koja može u bilo kojem trenutku djelovati vojno u bilo kojem kutku svijeta, a to je nešto što njihovi takmaci ipak ne mogu", ističe Avdagić i objašnjava zašto glavni konkurenti Kina i Rusija još nisu došle na američku razinu.
"Rusija nije na razini moći koju je imala kada je bila SSSR, a Kina, iako posve sigurno rastuća sila, i dalje nije egal s Amerikancima kada se pogleda vojni i ekonomski utjecaj u svijetu. Veliko je pitanje koliko dugo će to tako ostati. Kako sada stvari stoje, ako Kina nastavi ovako rasti, doći će do trenutka kada će Kina biti egal SAD-u, ali u ovome trenutku to još nije", kaže Avdagić koji podsjeća da su neki i nakon američkog rata u Vijetnamu govorili da je to kraj njihove dominacije. A potom se dogodilo upravo suprotno jer se raspao SSSR.
"I u slučaju Vijetnama je bilo onih koji su tada smatrali da je to prikaz nekakvog kraja nadmoći Amerike, ali znamo da se to nije dogodilo. Dapače, iako se SSSR tada činio izuzetno moćnim, ubrzo je došlo do njegovog potpunog sloma, kraha i kraja. Hoće li se to dogoditi s Kinom, to naravno ne možemo govoriti, ali pred nama su godine koje će izuzetno puno pokazivati gdje se svijet kreće", zaključio je Avdagić.
