Kad pomislimo na međunarodnu diplomaciju, rijetko zamišljamo provjeravanje kose zbog ušiju. No, upravo je tako izgledala realnost povijesne konferencije u Jalti. Prije točno 80 godina, 4. veljače započeli su pregovori između Winstona Churchilla, Franklina D. Roosevelta i Josifa Staljina kako bi dogovorili pojedinosti novog svjetskog poretka. Tjedan dana kasnije, svijet je bio podijeljen, a lideri iscrpljeni. I to ne samo od teških odluka, već i od alkohola, loših uvjeta i neugodnih 'cimera, piše Vox.
Prava istina o luksuzu na Jalti
Jalta, tadašnje sovjetsko ljetovalište na Krimu, bila je toliko nepristupačna da je Churchill navodno izjavio: “Gore mjesto nismo mogli pronaći.” Ipak, svaki od lidera imao je svoju palaču – Roosevelt je odsjeo u Livadiji, Churchill u Vorontsovu, a Staljin u Jusupovskoj palači. Na papiru, to je zvučalo luksuzno. U stvarnosti? Kaos.
Crveni tepisi i gala večere išli su ruku pod ruku s višesatnim čekanjem na WC. “Osim rata, na Jalti se najviše pričalo o kupaonicama,” zapisao je američki general Laurence Kuter. Livadijska palača (nekadašnji ljetnikovac likvidiranog ruskog cara Nikolaja II. Romanova) imala je samo devet zahoda za više od stotinu ljudi. Rješenje? Iskopavanje improviziranih 'sanitarnih čvorova' u obližnjem parku za jelene.
Šampanjac u hektolitrima, viski protiv ušiju
Dok su se neki sudionici nosili s povijesnim pritiskom, Churchill se nosio s hektolitrima alkohola. “Premijer izgleda dobro, premda pije kante kavkaskog šampanjca, što bi uništilo zdravlje svakog normalnog čovjeka,” napisao je njegov pomoćnik Alexander Cadigan.
Churchill je vjerovao da je viski lijek za tifus i smrtonosan za uši, pa je na Jaltu donio vlastiti set čaša i cigaršpic, dok su Britanci osigurali 500 cigara za njegove potrebe. Roosevelt i Staljin nisu ostajali dužni – sve je bilo popraćeno rijekama vodke i čestim zdravicama.
Stjenice, komarci i madraci tanji od papira
Unatoč dekontaminaciji Livadijske palače, Anna Roosevelt je opisala kako su se sudionici žalili na “nepoželjne cimere” – stjenice i uši. Komarci su se skrivali ispod stolova, a sobe su bile prenatrpane – šest do devet ljudi u jednoj sobi, na madracima toliko tankima da se osjetilo opruge.
Amerikanci i Britanci, izluđeni nesnosnim svrabom, odlučili su se za radikalno rješenje – vojnici su prostorije zasipali DDT-jem. No, to nije pomoglo puno. Spavanje na Jalti bilo je, u najboljem slučaju, avantura.
Ipak, unatoč svim nevoljama, diplomacija se morala odraditi. Prve večeri Roosevelt je slučajno uvrijedio Staljina otkrivši da ga Amerikanci iza leđa zovu “Ujak Joe”. Staljin se prvo namrštio, ali nakon nekoliko čašica postao je “sve srdačniji”, zapisala je Kathleen Harriman, kći američkog diplomata.
U noći 8. veljače, Staljin je pozvao lidere na večeru u svoju vilu. Atmosfera je bila opuštena – barem do prve ozbiljnije teme. No, zdravice su išle jedna za drugom, a Staljin se pokazao kao “sjajan domaćin”, premda su neki tvrdili da je, umjesto votke, pio vodu.
Roosevelt je, pod utjecajem koktela, izjavio da je "atmosfera na Jalti prava obiteljska". Nije prošlo puno vremena, a "članovi te obitelji" započeli su Hladni rat.
Pokloni, cigare i misteriozni nestanak Staljina
Dana 11. veljače, Jalta je iznenada opustjela. Roosevelt je pobjegao iz Livadije u 16 sati, a Churchill, koji je planirao ostati dulje, iznenada je požurio kući. Prema riječima njegove kćeri Sarah, "Staljin je nestao poput duha".
Prije odlaska, razmijenjeni su pokloni. Amerikanci su dobili vino, kavijar i cigare, dok su Rusi ponijeli personalizirane medalje. Posluzi su, umjesto napojnice, dijeljeni bomboni, cigarete i žvakaće gume.
Tako je Jalta, mjesto stjenica, pića i WC-redova, postala povijest. A odluke donesene u tih tjedan dana odjekuju i danas.
POGLEDAJTE VIDEO: O Muskovom pozdravu svi bruje, analizira ga 'Nazi metar', a povjesničar kaže: 'Odgovor na to zna samo…'
