Tada najmoćniji vladar Europe, car Svetog Rimskog Carstva Karlo V, kao španjolski kralj Karlo I, 28. kolovoza 1518. potpisao je povelju kojom se dopušta izravan prijevoz robova iz Afrike do Amerike. Do tada, robovi su uglavnom prevoženi do Španjolske i Portugala a potom do Kariba. Trgovina ljudima je postojala i robovi su prevoženi barem od 1510. ( dakle, niti 20 godina od otkrića kontinenta), ali ta jeziva praksa bila je znatno manjeg ospega, prvenstveno zbog ekonomske neisplativosti prijevoza robova.
Habsburgovac trgovinu robljem pretvorio u biznis
No odluka Habsburgovca koji je trebao zasjesti i na hrvatsko prijestolje (no zbog spleta okolnosti ugarsko-hrvatsku krunu je prepustio mlađemu bratu Ferdinandu I), zauvijek je promijenila narav i ospeg najmračnije epizode ljudske povijesti.
Španjolski kralj poveljom je jednom od ključnih ljudi kraljevskog vijeća, Lorencu de Gouvenotu, dao dopuštenje da preveze "četiri tisuće crnačkih robova, žena i muškaraca, do Kariba i (američkog) kopna otkrivenog i onog koje će se tek otkriti, preko oceana, brodom ravno iz Gvineje i ostalih područja iz kojih spomenuti crnci jesu", navodi se u dokumentu.
Svaki 10 ubijen ili umro na putu
V0050647 Group of men and women being taken to a slave market Credit: Wellcome Library, London. Wellcome Images images@wellcome.ac.uk http://wellcomeimages.org Group of African men, women and children captured and in shackles, are herded by men with whips and guns in order to become slaves. "Band of captives driven into slavery" Lithograph 1880 Published: ca. 1880.
Copyrighted work available under Creative Commons Attribution only licence CC BY 4.0 http://creativecommons.org/licenses/by/4.0/
Tijekom idućih 350 godina, najmanje 10,7 milijuna crnaca iz Afrike u lancima je prevezeno preko Atlantika, a dodatnih 1,8 milijuna je stradalo po putu. Europljani su kupovali roblje od arapskih vlastodržaca, a ponekad i od samih afričkih vojskovođa koji bi prodavali ratne zarobljenike.
Novovjekovno robovlasništvo prilično je doslovno izmijenilo svijet - geopolitički, socijalno, ekonomski i kulturološki, a nasljeđe neizrecive patnje živi i danas u obliku rasizma, siromaštva ali i bogatih elita na četiri kontinenta. No usprkos tome, historiografija o tome šuti.
Povijest se ne bavi najružnijom epizodom
"Većina povjesničara i svih ostalih potpuno ignoriraju značaj kolovoza 1518. u preooceanskoj trgovini robovima" upozorio je prof. David Richardson iz Sveučilišta u Hullu, prenosi Independent. Pojašnjava kako svega dvoje, troje znanstvenika na svijetu ozbiljno izučava porijeklo transatlantskog trefikinga, a veliki pomaci su se dogodili tek zadnje tri godine. Povelja koju je izdao Karlo V najbolji je primjer. Povjesničari već zadnjih sto godina znaju da postoji, no nisu se previše obazirali na nju. Nije bilo čak niti poznato jesu li se odobrena putovanja zaista dogodila.
No sada, rezultati još neobjavljenog istraživanja pokazuju kako su se ne samo dogodila nego navodi otkriva i detalje kome su ta prava preprodana, koliko je brodova prevezeno. Stvari koje su svakako tragične jer pokazuje kako je europska elita, od đenoveških bankara do flamanskih trgovaca zarađivala na trgovini, a prljavi posao odrađivali unajmljeni kapetani od Baskije do Italije, no detalji oko konkretnih imena brodova i broja porobljenih Afrikanaca i nisu toliko zanimljivi. No puno je strašnije kada se sagleda čitav razmjer te trgovine kao i izravna posljedica Karlove povelje.
Zauvijek uništili čitav kontinent
Portugalci su prva europska sila koja je počela sustavno trgovati robovima. Na otoku Arguinu, ispred obale Mauritanije, 1445. osnovali su koloniju kako bi (povoljnije) došli do zaliha zlata i arapske gume. No uzbrzo su našli isplativiju "robu" - do 1455. na godinu su prevozili i do 800 robova za Portugal. Smještaj otoka bio je idealan - tik uz obalu, na putu od niza zapadnoafričkih teritorija čiji su vojskovođe kao roblje prodavali ratne zarobljenike i arapskih država na sjeveru Afrike poznatih po trgovini robljem.
Nakon povelje kralja Karla V trgovina robljem je procvjetala. Arapska trgovina robljem je već devastirala crni kontinent no neutaživa europska potražnja za robovima izazvala je potpuno novu razinu užasa. Ispočetka su robove kupovali od Arapa ili zaraćenih afričkih kraljeva, no ubzro su krenuli i sami s ekspedicijama, a kako je potražnja rasla tako su i unutar afrički ratovi postajali sve žešći.
Samo jedna stvar je strašnija od sudbine robova
Jedino što je strašnije od sudbine milijuna otetih muškaraca, žena i djece je razlog zbog kojeg su ih Europljani porobili - nakon što su Španjolci otkrili Karibe, a kasnije i kontinent, uslijedio je pomor čiji razmjeri do danas nisu potpuno otkriveni. No i ono što je poiznato je zastrašujuće - na karipskom otoku Hispanioli za kojeg se procjenjuje da je 1492. imao populaciju od dva milijuna, prema popisu iz 1514 ostalo je 26.000 Indijanaca.
