I možda nikada ti materijalni dokazi zasigurno najvećeg zločina protiv čovječanstva nebi nizi ugledali svjetlost dana da Toledano nije sasvim slučajno pronašao jedno pismo. Napisala ga je nekadašnja ravnateljica Odjela za forenziku Strasbourgškog sveučilišta, doktorica Camille Simonin, i 1952. u njemu zabilježila što je pronašla i gdje se epruvete naleze. " Kada sam sa kolegom razvalio vrata i ugledao te epruvete, doista sam bio šokiran da su još uvijek tamo. ", rekao je Toledano, koji sa kolegom Emmanuelom Heydom već godinama istražuje sve Hirtove zločine.
Pismo je trebalo stići na stol sutkinji, koja je u poslijeratnoj Francuskoj trebala Hirtu suditi za zločine protiv čovječnosti. Međutim, dogodilo se da se Hirt, taj strastveni istraživač ljudske anatomije i kreator posebne plinske komore koja mu je osiguravala dovoljno materijala za daljnje eksperimente, nakon kapitulacije Njemačke ubio i tako umakao pravdi.
Iza njega ostalo je na tisuće predmeta, jezivih potsjetnika na strahotu koja se događala u prostorijama zgrade koja je danas dom jednoj od naprestižnijih obrazovanih ustanova, posebice za područje forenzike.
U okviru današnjeg Sveučilišta Luisea Pasteura, upostoji i specijalizirani muzej. U njemu je moguće vidjeti brojne predmete koje je Hirt ostavio iza sebe.
"Nisam siguran trebamo li i ove epruvete izložiti u muzeju", rekao je Toledano dodajući kako bi bilo prikladnije pokopati ih u zemlju te žrtvama barem na taj način osigurati vječno počivalište.
