Drugi svjetski rat bio je rat koji je testirao moralnost više milijuna ljudi. I dok su neki odlučili poći putem moralnosti, alarmantan broj poznatih ipak nije krenuo tim putem. Portal Listverse objavio je 10 poznatih i zvučnih imena osoba koje su profitirale od koketiranja s nacističkim režimom.
10. Obitelj Vuitton
Trgovina Louis Vuitton bila je jedina trgovina kojoj je bilo dopušteno raditi u prizemlju Hotela du Parc u okupiranom dijelu pokrajine Vichy na sjeveru Francuske. Ova je pokrajina bila marionetsko područje maršala Philippea Pétaina, a Vuittonov unuk, Henry Gaston u ono je vrijeme krivotvorio neke papire koji su služili kao dokaz povezanosti s Petainovim režimom, sve s ciljem unaprjeđenja poslovanja.
Gaston je ubrzo postao glavni gost u Gestapovom omiljenom kafiću koji se nalazio u blizini trgovine, te ujedno i prvi Francuz kojeg je Petainova vlada odlikovala. Iako to nikada nije spomenuto u bilo kojoj od poslovnih knjiga, obitelj Vuitton optužena je da je uspostavila tvornicu posvećenu veličanju Petainove politike, točnije njih 2500.
9. Hardy Kruger
Iako ga danas znamo kao velikog glumca koji se proslavio u filmovima s Johnom Wayneom i Richardom Burtonom, Hardy Kruger svoju je glumačku karijeru započeo kao glumac za naciste.
Kao mladi dječak od samo 15 godina glumio je u njemačkom filmu naziva 'Mladi orlovi' objavljenom 1944. godine na čijem se setu posebno zbližio s kolegom glumcem Hansom Sohnkerom za kojeg se vjeruje da je bio upoznat s detaljima holokausta koji se odvijao u to vrijeme koje je otkrio mladom Krugeru.
Pred kraj rata, kao 16-godišnjak, Kruger se priključio trupama SS divizije, a kad mu je naređeno da ubije skupinu američkih vojnika, Kruger je odbio tu zapovijed. Zbog kukavičluka je gotovo pogubljen streljanjem. Taj je nalog na kraju ipak obustavljen, a mladi je Kruger napustio svoju eskadrilu te se do kraja rata skrivao negdje u planinama.
8. Ferdinand Porsche
Riječ Porsche većinu danas asocira na opake sportske automobile i brzinske utrke, no to nije uvijek bilo tako. 1993. godine, kada je Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj, Ferdinand Porsche javnosti je predstavio svoju ideju malenog i ono najvažnije, jeftinog automobila na auto showu u Berlinu. U istom je trenutku Hitler najavio uključenje Njemačke u utrku u motorizaciji nacije, baš kako je to Henry Ford učinio u Americi. Na koncu su se Porsche i Hitler sastali kako bi raspravili planove o 'automobilima za ljude', odnosno na njemačkom 'Volkswagen'. Bilo je to 1934. godine.
Kao rezultat tih razgovora nastala je Volkswagen Buba, a prema nekim procjenama od tad je proizvedeno više od 23 milijuna VW Buba čime je Buba postao jedan od najprodavanijih automobila u povijesti automobilske industrije.
U to je vrijeme Ferdinand Porsche bio glavni menadžer proizvodnje, a da bi zadovoljili potrebe tržišta i proizveli tako velik broj automobila u Volkswagenovu tvornicu u Wolfsburgu dolazili bi ratni zarobljenici koji su izrađivali njemačke automobile.
Ferdinand Porsche koji je navodno i sam podržavao politiku nacizma, u takvim je uvjetima lako širio svoje ideje i stvarao svoje carstvo na kojem je poprilično profitirao.
7. Cristobal Balenciaga
Čovjek koji izrađuje haljine od svoje treće godine, nije dopustio da ga invazija Nacista 1940. spriječi u njegovom napretku.
Nakon invazije Nacista na Francusku, Nijemci su zatražili da se sva modna industrija iz Francuske preseli u Njemačku, no dizajner Lucien Lelong upustio se u pregovore s njima te dogovorio da će im država predati sve industrije koje drže Židovi u zamjenu za modnu industriju koja će ostati u Francuskoj i imati dopuštenje za daljnji rad.
Balenciaga, iako nije bio dijelom tog dogovora, bio je čovjek koji je najviše profitirao iz tog dogovora s obzirom na to da se njegova tvrtka našla na popisu 60 tvrtki kojima je u to vrijeme bio dozvoljen rad.
Parišku modnu kuću ponovno je otvorio 1940., a zbog dobrih veza s Hitlerovim generalom Francom, poslovao je nevjerojatno dobro. Bio je blizak prijatelj Francove supruge, a dizajnirao je velik broj haljina upravo za nju još prije rata. S dizajniranjem haljina za žene generala nastavio je i za vrijeme trajanja rata. Zanimljivo je da je posljednja haljina koju je dizajnirao, a zbog koje se vratio iz mirovine, bila je vjenčanica namijenjena upravo unuci nacističkog generala Franca
6. F. Scott Fitzgerald
Svijet ga danas poznaje kao velikog autora i pisca koji je ovjekovječio razdoblje u kojem je dominirao jazz. Iako za svog života nije bio previše poznatim, danas ga znamo kao jednog od najvećih američkih pisaca 20. stoljeća. Napisao je nekoliko velikih novela od kojih je u javnosti najpoznatija 'Veliki Gatsby' prema kojoj je snimljen i istoimeni film koji pak je osvojio nekoliko nominacija za nagradu Oscar.
F. Scott Fitzgerald poznat je i kao pripadnik 'izgubljene generacije' 1920. Sredinom 1930-ih godina prošlog stoljeća izgubio je kompas te umalo završio na cesti bez krova nad glavom, a u takvu ga je situaciju dovela ljubav koju je gajio prema alkoholu.
No tih je godina čitav Hollywood pretrpio ogromne štete zbog jačanja uloge Nacista, zbog čije je cenzure propao velik broj filmskih studija. Na životu su se održala samo tri najveća - MGM, Paramount i Fox.
U travnju 1937. godine održana je američka premijera posljednjeg nastavka trilogije njemačkog književnika Ericha Maria Remarquea - 'Tri ratna druga', priča o usponu i jačanju nacizma kroz 1920. Bila je to velika stvar za Hollywood.
Producent MGM-a, Joseph L. Mankiewicz, za pisanje scenarija za ekranizaciju knjige angažirao je F. Scotta Fitzgeralda koji je šest mjeseci, koliko je radio na scenariju, svakoga dana dobivao po 1.000 dolara, što je bila nevjerojatno velika suma novca s obzirom na to da je tadašnji godišnji prosjek iznosio 1.780 dolara.
Fitzgerald je napisao snažan scenarij o zlobi nacista i pravom licu nacizma, no scenarij je na koncu znatno ublažen. I dok je on na račun nacista zaradio nevjerojatnu sumu novaca, svijet nikada nije imao priliku vidjeti pravu sliku o nacističkoj zlobi.
5. Hugo Boss
Hugo Ferdinand Boss, osnivač poznatog modnog branda Hugo Boss, bio je strastveni zagovornik nacionalnog socijalizma, a naciste je podržavao ne samo u potjeri za profitom već i u njihovi idejama i političkim stavovima.
Brend je nedavno izdao ispriku zbog njegovog ponašanja prema radnicima za vrijeme Drugog svjetskog rata u kojem je oko 140 Poljaka i 40 Francuza prisiljavao na rad.
Ova, prvotno obiteljska tvrtka, u početku se bavila izradom uniformi za policiju i djelatnike pošte, a jedan od prvih velikih ugovora koje je tvrtka potpisala je bila izrada smeđih košulja za nacističku mladež. Kasnije je Boss proizvodio crne i smeđe košulje koje su nosili pripadnici takozvane Hitlerove mladeži, a potom je uslijedila masovna proizvodnja poznatih crnih uniformi za SS.
Kao što možete pretpostaviti, Boss je na ovim ugovorima izgradio velik dio svojeg bogatstva. Iako nije sam dizajnirao uniforme za pripadnike SS-a te se uniforme danas smatraju oličenjem zla. S druge strane, Hugo Boss dizajnirao je velik dio kostima za popularni serijal 'Star Wars'.
4. Henry Ford
Osnivač Ford Motor Company, jedne od najvećih tvrtki za proizvodnju automobila, Henry Ford bio je prvi građanin SAD-a koji je za svoj 75. rođendan primio najprestižniji orden časti nacističke Njemačke - Njemački orao. Nagradu je primio zbog izrazitog divljenja koje je iskazivao Adolf Hitler prema ovom proizvođaču automobila. Hitler je Forda čak spomenuo i u svojoj knjizi 'Mein Kampf'.
Hitler ga je smatrao nadahnućem, a navodno je u svojem uredu držao Fordov portret u prirodnoj veličini. Njemački su inženjeri preuzeli nekoliko tehnoloških inovacija od Forda te ih implementirali u proces proizvodnje njemačkih automobila - Volkswagen. Američki su inženjeri dolazili u Njemačku ne bi li kolege naučili kako se izrađuju određeni dijelovi u automobil.
Iako je bio okorjeli antisemit, Ford se oštro protivio ratu i nikako nije podržavao militarističku stranu nacizma. Ipak, prije nego je Amerika ušla u rat, Henry Ford opskrbio je Njemačku vojnom opremom no odbio je ugraditi motore u britanski RAF.
3. Braća Rockefeller
Hitlerova opčinjenost eugenikom i njegova potraga za 'arijevskom rasom' plavokosih, plavookih Arijevaca, nije bila nova ideja koje se sjetio nacistički vođa. Do 1909. godine, gotovo polovica slučajeva prisile na sterilizaciju u ime eugenike u svijetu zabilježena je na području Kalifornije.
U skupinu okorjelih eugenika spadali su i pripadnici Rockefeller fundacije koji su do 1926. donirali preko 420.000 dolara, što je u današnje vrijeme 4 milijuna dolara, u blagajnu za njemačka istraživanja. Oko 250.000 dolara pripalo je njemačkom psihijatrijskom institutu Kaiser Wilhelm u kojem je svoje metode testirao zloglasni Ernst Rudin koji je kasnije imenovan voditeljem Hitlerovog sustavnog medicinskog testiranja.
Godine 1929., kada je stigla velika donacija Rockefeller fundacije u iznosu od 317.000 dolara Institutu za istraživanja mozga, institucija je proširena i nadograđena te su se u njoj počeli vršiti Rudinovi smrtonosni eksperimenti.
Još jedna blagajna zaprimila je veliku količinu novca Rockefeller fundacije - Kaiser Wilhelm Institut za antropologiju, ljudsko naslijeđe i eugeniku u Berlinu. Zahvaljujući toj velikodušnoj donaciji institut je proširen te su u njemu započeli monstruozni eksperimenti nad blizancima u izvedbi Josepha Mengelea.
Iako su Rockefelleri tvrdili kako nisu znali za zločine koji se događaju u tim institutima koje su financirali, njihove su donacije uvelike pomogle u stvaranje eugenika i navodne znanosti koja je legitimirala Hitlerovu kampanju.
2. Prescott Bush
Djed Georga W. Busha, Prescott Bush, bio je jedan od direktora Union Banking Corpa, investicijske banke sa sjedištem u New Yorku koja je bila u vlasništvu i pod upravom obitelji njemačkog biznismena, Fritza Thyssena.
Obitelj Fritza Thyssena bila je iznimno bogata s obzirom na činjenicu da su imali monopol nad njemačkom industrijom čelika. Nakon što je prisustvovao jednom od Hitlerovih govora, Fritz Thyssen postao je očaran riječima i vizijom mladog političara te se pridružio nacističkoj stranci 1931. godine. Kada su pripadnici nacionalnog socijalizma postali pripadnicima radikalno rubne stranke, Fritz Thyssen osobno je financirao kampanju Adolfa Hitler te je svojim novcem nebrojeno puta izvlačio članove stranke iz zatvora.
1928. Thyssen je kupio palaču Barlow na Briennerstrasse u Münchenu koja je kasnije postala sjedištem nacističke stranke. Sve do 1941. kada je Thyssen izgubio Hitlerovu naklonjenost, njegova se kompanija oslanjala isključivo na rad zatvorenih koncentracijskih logora, posebice onih iz Auschwitza, kampa u kojem je smrtno stradalo više od milijun ljudi.
Sve do napada na Pearl Harbour 1941. Busheva banka Union Banking Corp financirala je čeličane u kojima su se izrađivali zrakoplovi i tenkovi koji su do tada korišteni za napad na Savezničke sile. Imovina ovog bankarskog društva zaplijenjena je 1942. godine kao rezultat Zakona o neprijatelju. Međutim, vjeruje se da su Prescott Bush i Herbert Walker pomogli Fritzu Thyssenu da prenese sve svoje vlasničke dokumente u New York kako bi isti bili izuzeti iz Nürnberškog procesa.
1. Coco Chanel
Ime planetarno popularne dizajnerice Coco Chanel danas povezujemo s torbicama, raskošnim haljinama i najpoznatijem parfemu Chanel No.5, no ova velika dizajnerica bila je izrazito politički aktivna, a prema nekim teorijama bila je nacistički špijun.
Chanel je prije svega bila oportunist, ne samo u svojim poslovnim pothvatima već i u privatnom životu. Iako nije marila za nacističku propagandu, prema prirodi je gravitirala ka centru moći okupirane Francuske, a u jednom je trenutku i uplovila u aferu s 44-godišnjim njemačkim oficirom, BaronomHansom Guentheromvon Dincklage. Ovaj njemački oficir bio je zapravo njemački špijun koji je radio u Francuskoj od 1920-ih.
No čini se kako je njihov odnos bio prepun laži, kako s jedne, tako i s druge strane. I jadan i drugi su iz njihove afere pokušavali izvući što više koristi. Dok je Von Dincklage omogućio Chanel da živi u luksuznom hotelu Ritz, dizajnerica se priključila tajnoj službi Velike Britanije te postala špijun kodnog imena 'Westminster'.
Čak i kao oportunist, Chanel je uspjela osloboditi svog nećaka Andrea Palassea iz koncentracijskog logora u Njemačkoj. U zamjenu za tu uslugu Chanel je otputovala u Madrid u kolovozu 1941. godine i to s posebnom dozvolom Njemačke ne bi li doznala skrivene namjere i tajne planove. Tamo se sastala s Britanskim diplomatom, no odradila je trivijalni sastanak, a pozadinu svojeg puta u Madrid nikom nije otkrila.
